Balkanska ruta smrti (I): Ako na grobu stoji samo NN, to sažima migrantsku tragediju

U selu Siče u istočnoj Hrvatskoj više je Sičana na groblju nego među živima. Živih Sičana je 230, a umrlih 250. Točnije, na groblju je 247 domaćih i tri nepoznate osobe. Bilo bi ih još više pod zemljom da Siče nema svoje groblje tek od ‘70-ih godina prošlog stoljeća. Bilo bi još više i živih da nisu, kao mnogi iz tog kraja, odlazili u veće gradove ili u inozemstvo u potrazi za boljim životom.

Grobovi Sičana ukratko posjetitelju kažu tko su ti ljudi bili, gdje pripadaju i posjećuju li ih bližnji. Tako to biva s grobovima, sažimaju osnovne informacije našeg života.

Ako na grobu stoji samo NN, to sažima tragediju.

Tko su te tri osobe kojima se ne zna ime? Kako im je posljednja adresa skromni humak u Siču?

„Migranti, utopili su se u obližnjoj rijeci“, reći će vam mještani. Malo je mjesto, malo je groblje, sve se zna.

I da ne znate ništa, jasno vam je da te tri osobe tu ne pripadaju. Ukopani su sasvim izdvojeno od ostatka groblja. Tri drvena križa s NN natpisima, zabodena u zemlju na rubu groblja. NN kao skraćenica od latinskog nomen nescio što doslovno znači: ne znam ime. Službeno objašnjenje komunalnog poduzeća koje upravlja grobljem je da je ostavljeno mjesta za još mogućih ukopa onih kojima se ne zna ime. A objašnjenje na koje pomislite kada tamo dođete jest da su ukopani izdvojeno kako se ne bi miješali s mještanima. Ili kako nam se u telefonskom razgovoru izlanuo načelnik jednog drugog mjesta gdje su također na margini groblja NN migrantski grobovi: „Da nam ne smetaju“.

Na groblju u Sičama to su jedina tri groba o kojima nitko ne vodi računa. Za otprilike pet godina mogao bi im nestati svaki trag. Komunalna poduzeća su dužna ukopati neidentificirana tijela, ali ne i održavati grobove osim ako grob nije osobe od „posebnog povijesnog i društvenog značaja“, kako zakon nalaže.

NN1, NN2 i NN3 su od posebnog značaja samo svojim bližnjima, koji vjerojatno ni ne znaju gdje su. Možda čekaju da im se konačno jave iz zapadne Europe. Možda ih traže. Možda ih oplakuju.

No, ako zakopate malo dublje, saznat ćete ponešto o onima koji tu počivaju bez imena.

Zašto su pokopani kao NN kad su im imena poznata?

U rano i hladno jutro 23. prosinca 2022. policija je pronašla dva tijela na obali Save, koja je u tom području odvaja Hrvatsku od Bosne i Hercegovine, odvaja Europsku uniju od ostatka Europe. Prema policijskom izvještaju, pronašli su i skupinu od 20 stranih državljana koji su tim putem nezakonito ušli u Hrvatsku. Skupini je nedostajala još jedna osoba. Nakon opsežne potrage u popodnevnim satima je pronađeno i treće tijelo. Patolog Opće bolnice u Novoj Gradiški ustanovio je da je smrt za sve troje nastupila u 2:45 u noći. Dvojica su umrla od pothlađenosti, jedan se utopio.

Kod njih su pronađene iskaznice iz izbjegličkog kampa u Bosni i Hercegovini. Saznali smo da su, prema iskaznicama, sva trojica bila iz Afganistana: Ahmedi Abozari imao je 17 godina, Basir Naseri imao je 21 godinu i Shakir Atoin je imao 25 godina – NN1, NN2 i NN3.

Za dvojicu od njih su i drugi iz skupine migranata potvrdili identitet, rekli su nam iz Policijske uprave Brodsko-posavske. Zašto su onda pokopani kao NN? Ako se znalo da su iz Afganistana, zašto su pokopani pod križem? Ako ih traže obitelji, kako će ih naći?

U upravi groblja su bili ljubazni i rekli da pokapaju prema tome kako stoji u dozvoli za ukop koju potpisuje patolog. A stajalo je NN.

Patolog je rekao da podatke ispisuje na temelju informacija dobivenih od policije i mrtvozornika.

Iz nadležne policije su nam rekli da se osoba sahranjuje po pravilima lokalne uprave.

Ako se plati ukop, onda se stave i imena

Groblje Siče pripada općini Nova Kapela čiji nam je načelnik Ivan Šmit nezadovoljno nabrojao sve troškove koje je njegova općina snosila za te ukope i poručio da ako će netko za to platiti, onda može promijeniti oznaku NN u imena.

Na niz smo takvih administrativnih nejasnoća naišli istražujući kako nadležna tijela postupaju s tijelima onih koji su stradali pokušavajući ući u Europsku uniju, kao dio Border Graves Investigation koje je proveo tim od osam slobodnih novinara u zemljama na migrantskim rutama, zajedno s britanskim The Guardianom i njemačkim Süddeutsche Zeitungom.

Nema jedinstvene baze podataka o broju migranata koji su pokopani u Europi. No tim je uspio potvrditi najmanje 1.931 takav grob u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Hrvatskoj, Malti, Poljskoj i Francuskoj u posljednjem desetljeću, dakle od 2014. do 2023. Od toga je 1.015 NN grobova. Više od polovice neidentificiranih grobova je, očekivano, u Grčkoj – njih 551, u Italiji 248 i u Španjolskoj 109. U Hrvatskoj smo utvrdili 59 grobova migranata, koji su ukopani posljednjeg desetljeća, od čega ih 45 nije identificirano.

Podaci su temeljeni na različitim bazama podataka koje u pojedinačnim zemljama prikupljaju međunarodne organizacije, nevladine udruge, znanstvenici i istraživači, kao i od lokalnih vlasti te terenskim radom.

Tim novinara je posjetio 24 groblja u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Hrvatskoj,  Poljskoj i Litvi, gdje je ukupno 555 grobova neidentificiranih migranata od 2014. do 2023.

To su oni čija su tijela pronađena i pokopana. Međunarodni odbor Crvenog križa (ICRC) procjenjuje da se 87 posto onih koji nestanu na europskim južnim granicama nikada ne pronađe. Za kopnene migrantske rute nema procjena.

Kad prijavu nema smisla pisati

Prosinac 2022. godine, kada su umrla trojica mladih Afganistanaca, bio je kišniji nego inače i Sava je nabujala. No ionako je velika i brza. Na tom je području samo tri dana ranije nestalo petero turskih državljana nakon što im se na Savi prevrnuo čamac. Među njima su bili dvogodišnja curica, dvanaestogodišnji dečko i njihovi roditelji.

Brat nestalog oca je došao iz Njemačke u Hrvatsku kako bi saznao što se dogodilo s obitelji. Iz dokumentacije, kojoj smo u posjedu, vidljivo je da je uz pomoć turkologinje Nine Rajković pokušavao od više policijskih postaja doći do informacija u vezi nestalih. Nije ih dobio ni mjesecima kasnije. Htjeli su prijaviti nestanak, no u policiji im je rečeno da prijavu nema smisla pisati ako osobe nisu prethodno registrirane na području Hrvatske ili Bosne i Hercegovine.

Na niz smo sličnih primjera naišli baveći se ovom temom. Mladić je došao u Hrvatsku i prijavio policiji i u Hrvatskoj i u Sloveniji da mu se brat utopio u rijeci Kupi. No nestanak brata nije evidentiran u hrvatskoj nacionalnoj bazi nestalih osoba koja je javno dostupna. Policija ga nije kontaktirala nakon što je u narednim danima u Kupi nađeno više neidentificiranih tijela. Afganistanac je šest mjeseci čekao da se tijelo njegovog brata, koji se utopio kada su zajedno pokušali prijeći Savu također u prosincu 2022. prebaci iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu da ga može pokopati. Iako je potvrdio da se radi o njegovom bratu, proces identifikacije je bio spor i kompliciran.

Naišli smo i na primjere obitelji koje nemaju nekoga u Europi tko može doputovati i uporno tragati za informacijama, već izdaleka pokušavaju ući u trag bližnjima koji se gube na području Hrvatske i na kraju su obeshrabreno odustali.

(U nedjelju, drugi dio teksta: Balkanska ruta smrti II: Pred migrantima je izbor – poginuti ili ostvariti san)

***

Istraživački tim: Danai Maragoudaki i Daphne Tolis (Grčka), Eoghan Gilmartin i Leah Pattem (Španjolska), Barbara Matejčić (Hrvatska i Bosna i Hercegovina), Gabriele Cruciata (Italija), Gabriela Ramírez (Poljska i Litva), Tina Xu (vizuali)

Süddeutsche Zeitung: Kristiana Ludwig i Ben Heubl

The Guardian: Manisha Ganguly, Ashifa Kassam, Felicity Lawrence, Lorenzo Tondo

Istraživanje je provedeno uz potporu programa Journalismfund i Investigative Journalism for Europe.