Nije Kosovo srce Srbije, nego dijaspora

Kao građanina Srbije, sramota me je što Aleksandar Vučić obavlja funkciju predsjednika Srbije, kaže Dušan Teodorović (Al Jazeera)

Akademik Dušan Teodorović svjetski je priznati prometni stručnjak i redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti. Iz njegovih udžbenika uči se na mnogim sveučilištima u svijetu. Vrlo je oštar u kritici vlasti u Srbiji, ali ne štedi ni opoziciju. Za Al Jazeeru govori o aktualnom trenutku Srbije, političkoj sveprisutnosti predsjednika Aleksandra Vučića, ali i upozorava da “Kosovo više nije srce Srbije, nego je to srce u Americi, Nemačkoj, Švedskoj, Kanadi…”

  • Prošlo je 100 dana otkako je Aleksandar Vučić fotelju u Nemanjinoj 11 zamijenio onom na Andrićevom vencu. Dakle, umjesto dužnosti premijera, preuzeo dužnost predsjednika države. Je li se ovog ljeta dogodilo nešto značajno, nešto za što bismo rekli da mijenja smjer Srbije?

– Na žalost, nije se dogodilo nešto značajno. Smer Srbije će svakako da ostane nepromenjen pod autokratskom vladavinom Aleksandra Vučića.

  • I Vlada, kojoj je na čelu Ana Brnabić, uskoro će obilježiti prvih 100 dana. Je li se već u tom periodu moglo uočiti Vučićevo ‘mentorstvo’ i najava da će Brnabić voditi ekonomski, a ministar spoljnih poslova Ivica Dačić politički dio ‘posla’?

– Bilo bi lepo da je u pitanju nekakvo “mentorstvo”. Ana Brnabić poslušnički obavlja domaće zadatke koje joj zada Vučić. Na isti način se, radi opstanka i učešća u vlasti, ponaša i Ivica Dačić.

Reklama
  • Klizi li Srbija (ili je već kliznula) u predsjednički sustav ‘zahvaljujući’ Vučiću?

– Ne bih to nazvao “predsjedničkim sustavom”. Nazvao bih to autokratskom vladavinom užasno narcisoidnog čoveka, koji je politički beskrupulozan. On je spreman da, zarad ostanka na vlasti, po potrebi radikalno menja svoju politiku, od ultranacionaliste i šoviniste do evropejca, od pozivanja na ubistvo po principu “sto za jednoga” do neiskrenog klanjanja žrtvama građanskog rata u nekadašnjoj Jugoslaviji.

Kad političare doživljavaju kao vladare
  • Može li Srbija, ali ne samo Srbija, jer tome svjedočimo i u drugim državama na zapadnom Balkanu, bez kulta ličnosti?

– Poslednjih 25 godina Srbija uporno gaji kult ličnosti. I u drugim državama nastalim na prostoru Jugoslavije stanovništvo takođe uporno veruje da su pojedinci rešenje za urušene države, sunovrat moralnih vrednosti i kolaps ekonomije. Veliki broj mladih ljudi nije nikada posetio neke od zemalja razvijene demokratije, u kojima je normalno da predsednici vlade i ministri dolaze na posao biciklom, bez obezbeđenja. Bivši Jugosloveni masovno doživljavaju svoje političare kao vladare, a ne kao sluge naroda. Promena ovakvih shvatanja je dugotrajni proces i podrazumeva, pre svega, podizanje opšteg civilizacijskog nivoa građana zapadnog Balkana.

Reklama

Aleksandar Vučić vodi nefer političke kampanje, namešta izbore, zloupotrebljava elektronske medije sa nacionalnom frekvencijom, zataškava gušenje ljudskih prava, lažno optužuje političke protivnike i svakodnevno krši Ustav. Veoma česti, najčešće histerični, nastupi na televizijama Pink i Happy, koje su pod njegovom kontrolom, uveravaju svakog normalnog čoveka da je Srbija potpuno potonula u autokratsku vladavinu Aleksandra Vučića. Uz sve to, ne sme nikada da se zaboravi da je Vučić u devedesetim godinama bio generalni sekretar Srpske radikalne stranke, jedan od vodećih ratnih huškača na Balkanu i ministar informisanja, koji je Srbiju uvodio u medijski mrak. Mene je, kao građanina Srbije, sramota što on obavlja funkciju predsednika Republike Srbije.

  • Krše li Vučić, Brnabić, Dačić, miješanjem u tuđi posao, podjelom premijerske pozicije na ekonomske i političke uloge, ignoriranjem Skupštine i opozicije u njoj, Ustav Republike Srbije?

– Ustav Republike Srbije se krši na dnevnom nivou. Premijer, ministri i poslanici partija Vučićeve koalicije su deo lutkarskog pozorišta. Svi oni su spremni da izglasaju na Vladi i u Skupštini bilo šta po nalogu Aleksandra Vučića.

  • Političko ljeto u Srbiji obilježio je Vučićev poziv na ‘unutrašnji dijalog’ o Kosovu. Prebacuje li on time odgovornost za sutrašnje (eventualno) priznavanje Kosova na Vladu, opoziciju, sve društveno-političke aktere kad je mnogo toga, ako ne i sve na unutarnjem i vanjskom političkom planu u njegovim rukama?

– Aleksandar Vučić, kao i uvek, želi da prebaci svu moguću odgovornost za sve eventualne poteze u budućnosti na sve aktere na političkoj sceni i na sve građane Srbije. Pozvao je na “unutrašnji dijalog” o Kosovu građane Srbije. Ako je gospodin Vučić mislio da političke stranke i građani treba da kažu šta misle o načinima rešavanja kosovskog problema, građanski je pristojno i nekakav je red da prvo on, kao predsednik Republike Srbije, iznese svoje stavove. Vučić nas je pozvao i sada uplašeno ćuti, kako slučajno ne bi izgubio neki politički poen. Takvo ponašanje je, najblaže rečeno, licemerno.

Reklama
  • Dok predsjednik Vučić priča kako je Srbija faktor mira i stabilnosti, posljednje ljeto donijelo je nesporazume s Makedonijom, prije toga (i vrlo često, zapravo) zaiskri u odnosima s Hrvatskom, Kosovo je ionako goruće pitanje, a Bosna i Hercegovina nikad ni nije ostala izvan fokusa Beograda. Čini li Vam se da je Srbija previše umiješana u tuđa (komšijska) posla?

– Veliki broj političara na prostoru zapadnog Balkana su prikriveni velikosrbi, velikohrvati, velikobošnjaci i šovinisti. Pod pritiskom Evropske unije, formalno se ponašaju evropski i demokratski. Naslednici [Franje] Tuđmana,[Alije] Izetbegovića i [Vojoslava] Šešelja hoće da nas uvedu u srećnu budućnost. Samo novi ljudi, neukaljani u tragičnim devedesetim godinama, koji nisu vaspitavani na nacionalističkim idejama mogu da naprave bolji zapadni Balkan. Svakako da bi tada bilo i manje mešanja u komšijska posla. Neki su možda više, a neki manje umešani, ali se uglavnom svi svima mešaju.

  • Državne vlasti Srbije i čelnici bh. entiteta Republika Srpska pripremaju deklaraciju o očuvanju srpskog naroda. Očuvanju od koga ili čega?

– Ne znam. Odgovor na to pitanje znaju Vučić i [predsjednik RS-a Milorad] Dodik. Kada bih pisao nekakvu deklaraciju, pisao bih o problemima nataliteta, visokim stopama nezaposlenosti, bespovratnom odlasku mladih školovanih ljudi, poniženim penzionerima koji su gradili nekadašnju Jugoslaviju, građanima koji žive u bedi, najamnim radnicima, urušenom vrednosnom sistemu, nestanku kulture, prljavim ulicama i ižvrljanim i oronulim fasadama u sivim gradovima. Deklaracija o očuvanju srpskog naroda, deklaracija o očuvanju hrvatskog naroda ili deklaracija o očuvanju bošnjačkog naroda samo vode u dalja nerazumevanja, produbljuju sukobe i predstavljaju opasnost po dobrosusedske odnose. Užasno je što ovih dana oni čestiti i istinski evropski orijentisani ljudi u Hrvatskoj nemaju dovoljno snage da se izbore sa parolama “Za dom spremni” i drugim izlivima ustaštva. Moralna je obaveza građana da se bore sa šovinizmom i fašizmom u svojoj sredini. Ne verujem u deklaracije, verujem u ljudskost i istinska prijateljstva. Bio sam istinski dirnut kada su mlade košarkašice Hrvatske i Srbije zajednički proslavljale sportski uspeh srpskih košarkašica. 

  • Ukazujete da Kosovo, zapravo, više nije srce Srbije, nego je srce Srbije u SAD-u, Kanadi, dijaspori… Iz Srbije, kao i s Balkana, uvijek se odlazilo. Što treba učiniti da se prestane odlaziti, da se ostaje, da se vraća?

– Jeste. Nedavno sam rekao da je srce Srbije u Americi, Nemačkoj, Švedskoj, Kanadi, dijaspori… Tamo su sada oni najbolji i najhrabriji mladi ljudi iz Srbije, koji su imali sposobnosti da Srbiju uvedu u društvo pristojnih evropskih država. Veliki broj mladih ljudi koji je otišao je nepovratno izgubljen za Srbiju. Jedino je političkom pobedom nad režimom Aleksandra Vučića moguće pokušati sa stvaranjem uslova da mladi, obrazovani ljudi sve manje odlaze.

Reklama
  • Borite se protiv degradacije visokog obrazovanja, davanja lažnih ocjena, mita i korupcije na fakultetima, dijeljenja lažnih diploma za što ste dobili i neke prestižne nagrade. Čini li Vam se da ste u toj borbi usamljeni?

– Da, uglavnom sam usamljen. Ponekad prosto ne mogu da poverujem koliko je rasprostranjen model nezameranja i prećutkivanja na univerzitetima u regionu. Čini mi se da i Srbija, i Bosna i Hercegovina, i Hrvatska, i Makedonija treba da započnu najznačajnije projekte u 21. veku, a to su projekti obrazovanja nove elite na vodećim svetskim institucijama.

Autocesta Sarajevo – Beograd ne smije biti problem
  • Ugledni ste prometni stručnjak i izvan granica svoje domovine. Je li prometna infrastruktura ključ rješenja za oporavak gospodarstva, bolju investicijsku klimu i poboljšanje društvene situacije, a time i popravljanje odnosa sa susjedima?

– Svakako da moderna saobraćajna infrastruktura značajno doprinosi privrednom razvoju i poboljšanju kvalitetu života ljudi.

Reklama
  • U tom smislu, hoće li najavljena autocesta Sarajevo – Beograd biti problem (budući da se već dugo raspreda o trasi kojom će proći), ili rješenje problema (u smislu izvlačenja iz prometne izolacije mnogih krajeva u Bosni i Hercegovini i Srbiji)?

– Ako bude postojala istinska dobra volja, ne vidim zašto bi izgradnja puta Sarajevo – Beograd predstavljala problem. Sa inženjerskog stanovišta i ovaj, kao i drugi infrastrukturni projekti, mora da pokaže i svoju ekonomsku opravdanost.

  • Je li Srbija (p)ostala politička slijepa ulica i može li aktualna opozicija tu ‘prometnicu’ učiniti prohodnom? I jesu li nemoć i dezorijentiranost opozicije glavni saveznici naprednjačke vlasti?

– Svakako da delimična dezorijentiranost opozicije pomaže naprednjačkoj vlasti. Sa druge strane, opozicija se ne bavi lažima i manipulacijama, ne zloupotrebljava elektronske medije i državne resurse i svakodnevno bije bitku sa Vučićevim režimom u neravnopravnim uslovima. Nekada je izgledalo da je i Slobodan Milošević nepobediv. Na kraju smo ga pobedili. Moramo da učimo iz grešaka koje su napravljene po obaranju Miloševića sa vlasti. Prva stvar po slamanju režima Aleksandra Vučića mora da bude lustracija za sve one koji su godinama ubijali istinsko građansko društvo u Srbiji i sprečavali uključenje Srbije u društvo razvijenih i modernih država.

  • U spomenutoj ‘prohodnosti’ pokušavali ste dati i svoj doprinos, no napustili ste i pokret Dosta je bilo (Saše Radulovića) i Pokret slobodnih građana (Saše Jankovića). Što Vas je, zapravo tko Vas je, razočarao u prvom, a pogotovo u drugom slučaju?

– Saša Radulović mi je bio uputio poziv na postanem predsednik Senata (političkog saveta) pokreta Dosta je bilo. Sticajem okolnosti, nisam postao, a nisam se ni učlanio u Dosta je bilo. Bio sam aktivni učesnik i u predsedničkoj kampanji Saše Jankovića. Prethodno sam bio pozvan od nekih stranaka da se i sam kandidujem. Zahvalio sam se na ponudi i pomagao Jankoviću. Pomagao sam i u osnivanju Pokreta slobodnih građana. Posle dve nedelje sam otišao. Ne radi se o nekom velikom razočaravanju – ni u prvom, ni u drugom slučaju. U ovom trenutku ne postoje suštinski velike programske i ideološke razlike između stranaka građanske i demokratske orijentacije u Srbiji. Tragično je što liderske sujete, računi iz prošlosti i nagomilani animoziteti sprečavaju srpsku građansku opoziciju da u jedinstvenom nastupu skloni za uvek Vučića sa političke scene. Veći problem od sklanjanja Vučića je izgradnja Srbije na drukčijim konceptima i moralnim vrednostima.

“Vučićizam” je samo još više razvio korupciju u svim segmentima društva. U državnoj upravi i javnim preduzećima zapošljavaju se partijski kadrovi, često i polupismeni, formalno “pokriveni” diplomama novih kvaziuniverziteta. Svuda na zapadnom Balkanu, kada treba da odete kod lekara, odmah se traži “veza”. Ako detetu nedostaju poeni za upis u željenu školu, traži se veza. Na prostoru nekadašnje Jugoslavije se urgira da se saobraćajni prekršaj skloni iz evidencije, često se ne staje pešacima na pešačkim prelazima, fudbalski navijači divljaju, ruiniraju ulice i fasade zgrada i imaju prećutne dogovore sa vlastima i policijom. Trava u parkovima koja je u urbanističkim planovima zelena je spržena i izgažena. To je realnost uz kojoj živi veliki broj stanovnika nekadašnje Jugoslavije.

  • Ostajete li u politici?

– Uvek ću da budem društveno angažovan i da se borim za bolje i humanije društvo.

Izvor: Al Jazeera