Perković: San mi je da postanem svjetska rekorderka

Jedna je i neponovljiva Sandra Perković, najbolja svjetska bacačica diska koja dugi niz godina dominira u ovoj altetskoj disciplini i postavlja standarde koje će teško neka takmičarka dostići ili nadmašiti u skoroj budućnosti. Najbolja hrvatska sportašica osvojila je 2018. godine petu uzastopnu zlatnu medalju na evropskim prvenstvima i tako postala prva atletičarka u istoriji koja je ostvarila ovaj sjajan podvig. Njeni rezultati ubrajaju je u jednu od najboljih atletičarki svih vremena.  

Pet posljednjih smotri najboljih evropskih takmičara i takmičarki u kraljici sportova održane su u Barceloni, Helsinkiju, Zürichu, Amsterdamu i Berlinu, a Sandra je uvijek pobjeđivala, bez obzira na to ko su joj bile suparnice. Najbolja hrvatska atletičarka svih vremena apsolutna je rekorderka evropskih prvenstava, te dvostruka olimpijska pobjednica sa igara 2012. u Londonu i 2016. u Rio de Janeiru, kao i dvostruka svjetska prvakinja sa prvenstava 2013. u Moskvi i Pekingu dvije godine kasnije u bacanju diska. Dominacija je to kakva se ne pamti.

Šestu godinu zaredom Perković (28) je najbolja sportašica Hrvatske u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora, a isti broj nagrada ima još samo Janica Kostelić, proslavljena alpska skijašica.

Sa šest uzastopnih osvojenih naslova Dijamantne lige, od 2012. do 2017, postala je najuspješnija atletičarka ovog takmičenja. Prave konkurencije u bacanju diska fenomenalna Zagrepčanka odavno nema i za Al Jazeeru ističe da joj je najveća želja postati vlasnica novog svjetskog rekorda. Ona je govorila o petoj uzastopnoj tituli u bacanju diska na Starom kontinentu, podvizima na najvećim takmičenjima na kojima je osvojila deset medalja, motivaciji za uspjehe i izdvojila najdraža zlatna odličja u dosadašnjoj karijeri.     

• Kakav je bio osjećaj po osvajanju pete zlatne medalje u nizu na Evropskom prvenstvu u Berlinu?

– To je bilo najljepše i najstresnije finale. Nevjerovatan je osjećaj kad se vaš trud, rad i odricanje okrune povijesnom titulom i postanete prvi na svijetu koji je napravio takav uspjeh.

• Na kojem EP-u ste imali najteži put do titule evropske prvakinje?

– U mom prvom finalu u Barceloni. Kvalifikacije su prošle dosta teško i kada sam ušla u finale nisam bila favorit za zlato, ali do zadnje serije se nisam predavala i u zadnjem hicu uzela sam zlato ispred Nicolete Grasu, žene koja je osvojila ogroman broj medalja u dugogodišnjoj karijeri. Čestitala mi je i rekla: Sandra, ti si budućnost. Od tog trenutka kad sam stala na tron, rijetko silazim s njega. Velika je to bila motivacija za mene kao dvadesetogodišnjakinju.

• Koliko žalite što niste osvojili sedmi put zaredom naslov pobjednice Dijamantne lige u bacanju diska nakon zauzimanja trećeg mjesta u finalu u Briselu?

– To je bio najstresniji dan u karijeri. Bila sam jako spremna i očekivala sam baciti disk preko 70 metara, ali nažalost zdrastveni problemi su me spriječili. Dala sam sve od sebe, trudila se i borila do zadnjeg trena, ali jednostavno problemi koji su me mučili i temperatura 39.5 uzela je danak. Veoma mi je krivo jer sezona je bila odlična, no, nećemo žaliti za prolivenim mlijekom. Sada su me samo naljutili i dobila sam još više motiva za nove uspjehe. Probudili su uspavanog zmaja, jer kako kažu u svakom zlu ima neko dobro.

• Kako komentarišete osvajanje svog drugog zlata na Mediteranskim igrama u Tarragoni?

– Uživam nastupati pod zastavom Lijepe naše Hrvatske i svaku priliku koristim za to. Osvajanje još jednog zlata za Hrvatsku neopisiv je osjećaj. Novi rekord Mediterana i novo zlato u džepu – nisam mogla očekivati bolji rasplet u Tarragoni.

• Jeste li zadovoljni nastupom na Kupu kontinenata u Ostravi, na kojem ste zauzeli drugo mjesto zbog nelogičnih pravila IAAF, mada ste najduže bacili disk 68.44 metara?

– Za mene ja sam pobjednica, a oni neka zovu to kako žele. Oduvijek bacam srcem i nisam željela kalkulirati. U zadnjoj seriji išla sam na sve i ništa. Ja sam u duši čisti sportaš i takva sam u svim prilikama. Nažalost, prestup je bio minimalan, a da nije moj disk je odletio preko 69 metara, što bi bilo dalje četiri metra od ostatka konkurencije.

• Gdje nalazite motivaciju za fenomenalne podvige?

– Dobila sam dar od Boga za sport. Volim ovo što radim i uživam u svakom trenu. Uvijek dajem sve od sebe i ponosna sam kad s hrvatskim grbom na dresu branim boje Lijepe naše. Dok se god budem vraćala s osmijehom na licu s treninga, toliko ćete me gledati na atletskim terenima.

• Osvojili ste devet zlatnih i jednu srebrnu medalju na najvećim takmičenjima. Koje Vam je odličje najdraže i zašto?

– Najdraža i naravno najvažnija odličja su dva olimpijska zlata iz Londona i Rija. Međutim, ne želim umanjiti niti jednu svoju osvojenu medalju. Svaka ima svoju priču i svaka ima svoju vrijednost. Atletika je surov sport i tko preživi 10 godina na samom vrhu kao što sam ja, velika je to stvar. Osvojila sam 10 medalja i ne želim stati na tome, imam još puno toga za ponuditi.

• Očekujete li da ćete još dugo vremena biti najbolja bacačica diska u svijetu?

– Očekujem da ću davati sve od sebe, a kada je tako ne bojim se nikoga. Kao što sam ranije rekla, uživam u ovome –  volim to šta radim, radim to sa srcem, a onda kada je to tako, nema veće sreće. Veliki sam borac i želim ostati na tronu, što duže mogu jer sam na trnovit i težak način došla do trona i ne želim ga lako izgubiti.

• Šest puta zaredom ste proglašeni najboljom sportašicom Hrvatske u izboru HOO-a. Da li je za Vas to najdraže priznanje ili možda izbor za najbolju sportistkinju Balkana za 2016. u anketi Bugarske novinske agencije?

– Svaka nagrada je dobro došla. Biti najbolja u onome što radite ne možete opisati. Drago mi je da sam najbolja ambasadorica hrvatskog sporta u svijetu, te da to prepoznaju u Hrvatskoj i na Balkanu, a i šire.

• Ko će vam biti glavne protivnice u budućnosti?

– Oduvijek sam samo sama sebi bila protivnica. Nikad se ne zamaram suparnicama i smatram sebe najvećom konkurencijom. Uradiću posao najbolje kako znam i mogu, a one neka se brinu hoće li to moći pratiti.

• Koliko odricanja je potrebno u karijeri vrhunske sportašice?

– Velika su to odricanja, ogromna je žrtva, ali baš u tome je čar. Sami znate kada se za nešto morate dugo odricati, da to ima posebnu moć. Ne žalim ni za jednim trenutkom mog odricanja, i da mene pitate sve bi opet ponovila. Ovo je velika ljubav koja nije lako raskidiva.

• Vjerujete li da ćete nadmašiti lični rekord u bacanju diska od 71.41 metara sa mitinga u švicarskoj Belinzoni 2017. i približiti se svjetskom rekordu Gabriele Reinsch 76.80 m, ostvarenom 9. jula 1988?       

– Vjerujem da mi je samo nebo granica. Imam još puno stvari promijeniti na bolje, a za to treba vremena. Godinama sve sam bolja i uspješnija, te idem ka tom cilju. 76.80 je najveći san koji želim jednog dana ostvariti. Dat ću sve od sebe i mislim da će treningom, vjerom i željom, taj san biti ostvaren.

• Dokad je planiran odmor, gdje ćete se odmarati i kada počinjete pripreme za dvoransku sezonu?

– Odmor provodim u Hrvatskoj jer imamo najljepše more, plaže, ljude i gradove. To je naprosto neopisivo. Otputovat ću i s prijateljicama van Hrvatske. Volim društvo, lude zabave i putovanja, te želim nadoknaditi sve sto sam propustila, dok treniram puno.

• Imate li hobi i čime se bavite u slobodno vrijeme?

– Moj hobi su putovanja, druženja, upoznavanje novih mjesta i kultura. Volim čitati i slikati. Jednostavno uživam u životu i radujem se svemu. Zaljubljenik sam u život i svaki dan živim punim plućima, a mislim da se to na meni i vidi.

Izvor: Al Jazeera