I u maloj kasabi velikih rezultata ima

Vjerujem da nas nijedan osnovac, a ni mnogi srednjoškolci koji se ovih dana zakitiše nazivom „maturanti“ ne bi razumjeli da ih posavjetujemo krilaticama tipa „Znanje je moć“ ili „Najbolji resurs je čovjek“. Uostalom, i sami smo prošli te godine i ni izbliza nismo shvatali takve sugestije, ako ih je uopšte i bilo. Nažalost, još uvijek ih ne shvataju, ili to barem ne žele, ni mnogi koji se više i ne sjećaju svoje mature.

A mature su posebne, bilo da se radi o „malim“, čime se stavlja pečat na osnovno obrazovanje, ili „velikim“ za koje doslovno žive skoro svi srednjoškolci.

Gledamo ovih dana kako škole širom regiona ispraćaju svoje đake. Emotivno je to, šaroliko, domišljato, ponegdje i bizarno, ali život ide dalje. Ponosni roditelji i školski kolektivi ushićeno se vesele a pred đake dolaze pravi i prvi ozbiljniji životni izazovi sažeti u jedno i jedino pitanje: Šta dalje? Neki su dilemu riješili tako što već odavno znaju šta će upisati ili su jednostavno riješili da ne upišu ništa, drugi se uveliko kolebaju, a ima i onih koje u nedoumici drži sada već izlizana narodna „Uči sine da bar budeš najškolovaniji na birou za zapošljavanje!“.

Čovjek je najbolji resurs

Budimo iskreni i priznajmo sebi da još uvijek nismo svjesni činjenice da je znanje uistinu moć i da je čovjek, bez premca, najbolji resurs. U našim školama, kako to god gledali i koliko god kritički nastrojeni možemo biti, još uvijek ima i znanja i potencijala.

U gradiću Prozoru koji se svio ispod planine Makljen i koga ovdašnji ljudi od milja zovu i kasabom, isplivale su nove generacije malih i velikih maturanata. I kako to obično biva, među njima se ponajviše upamte vragolani, ljepotice, šarmeri i štreberke. Ipak, posebno mjesto zauzima samo jedan đak koga se na kraju okruni titulom „učenik generacije“. Jesu li takvi đaci baš i glavne face na maturi, nisam baš siguran, ali su svojim znanjem, zalaganjem a time i potencijalom koga predstavljaju zavrijedili da im se posveti pažnja.

U osnovnoj školi „Alija Isaković“ u Prozoru za učenicu generacije proglašena je Medina Muminović koja je devetogodišnje školovanje okončala, kako drugačije nego li odličnim uspjehom. No, ona nije klasični štreber niti neko čiji se čitav svijet vezuje za knjigu i revnosno podizanje dva prsta svakom mogućom prilikom. Njen opus je svestran i zavrijeđuje nekoliko redova.

Medina je, zanimljivo, rođena 2002.godine upravo u Medini, gdje su joj roditelji bili na školovanju. Povratak iz Saudijske Arabije u Prozor desio se šest godina nakon toga, te Medina upisuje prvi razred. Paralelno sa školom pohađala je i mekteb. Na Mektebskim takmičenjima nije dobila diplomu jedino ukoliko nije učestvovala.

Prepoznati potencijal

U školi uvijek spremna i najbolja. Da odličan uspijeh tokom svih devet godina nije bio slučajan, Medina je potvrdila i u pojedinačnim konkurencijama. Tako je osvajala prva mjesta na takmičenjima iz matematike, fizike, Islamske vjeronauke, engleskog i turskog jezika te drugih predmeta. Znanje je potvrdila i na kantonalnim, federalnim i državnim takmičenjima. Njeni crteži i pisani radovi objavljivani su i u časopisima Elif i Male novine.

Da ima izuzetan afinitet ka pisanoj riječi, Medina je pokazala na nekoliko lokalnih takmičenja. Posebnu pažnju na sebe privukla je pričom „Ja, dijete logoraša“, kojom je osvojila prvu nagradu na državnom nivou.

Uz sve pobrojano, ova vrijedna djevojčica je i zapažena sportašica koja redovno trenira u ženskom odbojkaškom klubu „Makljen“ iz Prozora. Iako se radi o mladom sportskom kolektivu, do sada postignuti rezultati nagovještavaju svijetlu budućnost ovog sporta u gradiću ispod Makljena, a trener mladih odbojkašica naglašava da je Medina jedna od glavnih poluga tima.

Treba dodati i to da ova djevojčica već sada perfektno govori engleski jezik, o čemu posjeduje certifikate sa kojima njen opus diploma i priznanja uvaliko prelazi brojku pedeset.

Da se vratim na početak priče. Medina Muminović, kao i sve medine po našim školama i kasabama kojih, siguran sam, ima jako puno, još nisu svjesne da njihovo znanje ruši sve granice i da je njihov potencijal nesagledivo zajedničko dobro. Konačno, njima i ne pišem – učenici generacije svoj kvalitet potvrđuju kroz svoje škole. Pišem svima nama koji ovaj potencijal moramo prepoznati, vrjednovati i ispravno kanalisati.

Bude li tako, fini bi neki vjetrovi mogli zapuhati svima nama.

Do tada, Medini i svim učenicima i učenicama generacije iskrene čestitke, uz želju da nastave putem znanje i škole jer i naš pametni narod kaza „Škola neda pod put“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera