Koliko je realna Macronova vizija zajedničke evropske odbrane

Predsjednik Francuske Emmanuel Macron pozvao je nedavno na jaču, integriranu evropsku odbranu, kazavši da kontinent ne smije postati vazal Sjedinjenih Američkih Država.

“Postoji rizik da bi Evropa mogla umrijeti. Nismo opremljeni da se suočimo s rizicima“, rekao je Macron u govoru na Sorbonni, upozoravajući da bi vojni, ekonomski i drugi pritisci mogli oslabiti i rascjepkati Evropsku uniju sastavljenu od 27 zemalja članica.

Urednica Carnegie Europea Judy Dempsey organizirala je prije nekoliko dana panel pod nazivom „Hoće li Macronova vizija evropske odbrane zaživjeti?“ na kojem su govorili neki od vodećih evropskih političkih i sigurnosnih eksperata.

Celia Belin, viša politička saradnica u Evropskom vijeću za vanjske poslove smatra da je, na mnogo načina, Macronova vizija već postala popularna jer ju je historija sustigla.

„Kada je francuski predsjednik razvio koncept evropskog suvereniteta u svom govoru na Sorboni 2017. godine, bila je to vizionarska ideja koja je trebala priznati činjenice Brexita i izbora Donalda Trumpa. Tada je bio ispred ove krivulje, ali samo nekoliko godina. Sedam godina kasnije, Evropa je doživjela geopolitičko buđenje pod pritiscima promjenjivog globalnog (ne)poretka, protekcionističkih impulsa tokom krize COVID-19 i ruske agresije. S avetom povratka Trumpa u Bijelu kuću, razgovor o evropskoj odbrani prešao je s ‘da li’ na ‘kako'“, kaže.

Međutim, dodaje Belin, mjesecima rata u Ukrajini, Macronovi pozivi na stratešku autonomiju bili su suštinski u suprotnosti s njegovim stavom o Rusiji, što je izazvalo sumnju u njegove krajnje ciljeve.

„S Macronom koji je izrazio svoju podršku proširenju EU-a na Ukrajinu i razbio tabu o potencijalnoj potrebi za slanjem trupa na teren, Francuska je konačno vjerodostojna kao timski igrač i stoga prikladnija za vođenje kolektivnog evropskog odgovora na rusku prijetnju ili na SAD. Najbolji način da Francuska izgradi svoj novostečeni kredibilitet bio bi pomoći Evropljanima da prevladaju unutrašnje poteškoće u strukturiranju evropske odbrambene industrije, identificirati pragmatičan i brz odgovor na trenutne vojne nedostatke Ukrajine i postaviti temelje za proširenje EU koje dolazi“.

Belin zaključuje kako je konsolidacija ono što Evropi treba u ovom turbulentnom području, a ne još jedna velika vizija.

Teško reći može li vizija zaživjeti, ali je smjer – pravi

Krzysztof Bledowski, gostujući profesor na Univerzitetu za informacijske tehnologije i menadžment iz poljskog Rzeszowa, kaže kako je teško reći može li Macronova vizija zaživjeti, ali njegov smjer kretanja je pravi.

„Preokret Francuske o tretiranju Rusije kao egzistencijalnog neprijatelja zvuči zapanjujuće s obzirom na Macronove prethodne propale pokušaje da usreći Putina. Ipak, njegov pragmatični zaokret odražava sumornu stvarnost. Tvrda evropska desnica, i njezino izvinjavanje ruskom cilju obnove sfera utjecaja, jača. A Francuzi sada shvataju da će sve slabija geoekonomska težina Evrope još više nestati bez čvrste sile“.

Da stvari budu još gore, dodaje Bledowski, Njemačka nastavlja sama u Evropi s Kinom, protivljenjem nuklearnoj energiji i oprezom prema Rusiji. Macron je shvatio da se francusko-njemački dvojac suočava s previše nesuglasica da bi vodio Evropu. Njegova evropska odbrambena inicijativa stoga je ispravna, ali nagovještava neuspjeh ako se ne izrazi u širem kontekstu.

„Taj kontekst je NATO. Malo bi Evropljana pristalo na novu odbrambenu strukturu bez američkog učešća. Suverena strateška logistika, izviđanje ili integracija sistema ne mogu se pojaviti preko noći. Dakle, da bi se zadobila podrška dobronamjernoj francuskoj ideji, možda bi prvi koraci za većinu evropske javnosti trebali biti zamjena socijalnih programa za veće izdatke za odbranu. Ako želimo da stvari ostanu takve kakve jesu, stvari će se morati promijeniti“, istakao je Bledowski.

Odbrana Evrope postaje prioritet

Sličnog mišljenja je i Kate Hansen Bundt, generalna tajnica Norveškog atlantskog komiteta.

“‘Potreban nam je više evropski NATO u Evropi’, rekao je bivši finski predsjednik Sauli Niinistö nedavno u Oslu. U Evropi koja je suočena sa sve dubljom ruskom agresijom i izgledima manje predvidljive američke sigurnosne garancije, Evropljani se moraju skupiti u odbrani. To ne bi trebalo doći kao opcija samo za EU, već kao ojačani evropski stup unutar NATO-a. Nisam sigurna da je ovo drugo vizija Emmanuela Macrona. Ako nije, neće uspjeti“, kaže Hansen i navodi razloge za to.

„Prvo, jer će mu nedostajati njemačka podrška. Bez finansijske moći i političke podrške Berlina to neće biti moguće, čak ni uz znatnu podršku istočnih Evropljana. Drugo, isključit će najjaču evropsku vojnu silu, Veliku Britaniju. Evropska unija ne može braniti Evropu, upozorio je generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg. Ono što evropski saveznici moraju učiniti je ozbiljno shvatiti članak 3. Atlantskog ugovora i početi snažno i brže ulagati u vlastitu odbranu. To vrijedi i za Francusku“.

Hansen Bundt zaključuje kako su vizije jedno, ali je bitna konkretna akcija. Jedan recept za uspjeh za Macrona mogao bi biti značajno povećanje francuskog odbrambenog budžeta, pojačavanje njegovih obaveza prema Ukrajini i preuzimanje vodstva u stvaranju i koordinaciji istinskih evropskih sposobnosti i strateške odgovornosti unutar NATO-a. U suprotnom, navodi, sve bi moglo završiti u evropskoj strateškoj usamljenosti.

David Cadier, docent međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Groningenu, ističe kako je Macronova vizija već donekle zaživjela.

„Kombinacija ruskog rata protiv Ukrajine i sjena još jednog Trumpovog predsjedničkog mandata na neki način opravdavaju dugogodišnji poziv Emmanuela Macrona da se ojačaju evropski odbrambeni kapaciteti i evropski suverenitet. Neke zemlje koje su tradicionalno sumnjičavo gledale na takve ideje postupno se zagrijavaju za njih. Češki predsjednik Petr Pavel izričito ih je ponovio prije nekoliko mjeseci. Nova konvergencija u strateškim pogledima Francuske i Srednje Evrope ističe se kao važna varijabla kada se razmatraju izgledi evropske odbrane“, kaže.

Dodaje kako će i drugi faktori odrediti koliko će se te ideje konkretizirati, jer je u prošlosti francuski predsjednik bio vještiji u artikuliranju vizije nego u osiguravanju prihvatanja partnera ili u osmišljavanju plana za provedbu.

„Predsjednikova navika bacanja ideja poput vatrometa na nebu evropskih rasprava može biti uznemirujuća, ali je, također, i poziv za druge doprinose i rasprave. Evropska politička zajednica dobar je primjer inicijative koju je predložila Francuska i koja se u potpunosti evropeizirala. Također će ovisiti o tome u kojoj će mjeri Macronova vizija evropske odbrane na kraju biti karikirana – bilo u medijskim i političkim raspravama, kao što je ponekad bio slučaj s njegovim prošlim inicijativama – ili od strane samog francuskog predsjednika, kroz nekontrolirane dosjetke. Međutim, zanimljivo je da danas Macronovi kritičari tvrde da njegove riječi o Rusiji i Ukrajini nisu dovoljne i zahtijevaju više djela, dok su prije nekoliko godina njegove puke izjave o istoj temi – ili o NATO-u ili o Kini – bile dovoljne da izazovu njihov bijes“, kazao je Cadier.

Zajednička odbrana najveći od svih izazova

Federico Fabbrini, profesor evropskog prava na Gradskom univerzitetu u Dublinu, kaže kako je zajednička odbrana najveći od svih izazova s kojima se EU danas suočava, jer je rat u Ukrajini razotkrio slabosti EU-a u ovom području i oslanjanje njezinih država članica na čvrstu moć SAD-a, čija se pomoć ne može zauvijek uzimati zdravo za gotovo.

„Kao jedini izabrani političar s jasnom vizijom budućnosti evropskih integracija, predsjednik Macron predvidio je izazov, snažno se zalažući za produbljivanje saradnje u vojnim poslovima u vrijeme kada EU i NATO više nemaju podršku SAD-a. Ipak, ideje Francuske u odbrambenoj politici često se čine hegemonističkima i stoga otuđuju partnere iz EU-a. Kako bi izbjegao upadanje u ovu zamku, Macron bi trebao osmisliti nadnacionalni plan. Godine 1955. Francuska je odbacila Ugovor o Evropskoj odbrambenoj zajednici. Je li vrijeme za nastavak“, pita Fabbrini.

Justyna Gotkowska, zamjenica direktora Centra za istočne studije (OSW) iz Varšave, smatra kako Macronovu promjenu mišljenja treba pozdraviti.

„Danas se francusko razmišljanje uveliko preklapa s poljskim. Koliko razumijem promjenu u Elizeju, Rusija se doživljava kao vojna prijetnja Evropi koju treba obuzdati i Zapad bi trebao biti hrabriji u vojnoj pomoći Ukrajini, ne isključujući direktnu podršku. Ukrajina bi trebala postati dio EU-a i NATO-a. Istočno krilo treba vojno ojačati NATO-ovim odvraćanjem i ojačanom odbranom, a EU igra vitalnu, ali i podržavajuću ulogu. U svemu tome evropski saveznici moraju učiniti mnogo više i pripremiti se za postupno smanjenje vojnog angažmana SAD-a u Evropi“, kaže Gotkowska.

To bi trebala biti konačna promjena u francuskom strateškom razmišljanju bez vraćanja na ideju da je potrebno sklopiti dogovor s Rusijom o evropskom sigurnosnom poretku, zaključuje ona.

Usred ruske agresije i neizvjesnosti o vodstvu SAD-a, Macron je u pravu kada poziva na samooslanjanje Evrope u odbrani. Da bi to postigla, Francuska mora biti primjer i uključiti sve saveznike, zaključak je panela.