Sudski presedan: Krivično gonjenje francuskog vojnika pod optužbom za zločine u Gazi

Na videosnimku vojnik kojima ima francusko i izraelsko državljanstvo pokazuje leđa palestinskog zatvorenika govoreći: ‘Gledajte posljedice mučenja’.

Izraelski vojnici prevoze palestinske zatvorenike iz Pojasa Gaze [File: Yossi Zeliger/Reuters]
Izraelski vojnici prevoze palestinske zatvorenike iz Pojasa Gaze [File: Yossi Zeliger/Reuters]

U videosnimku ne dužem od jedne minute, francusko-izraelski vojnik Yoniel Onona otkrio je svijetu svoj zločin u Pojasu Gaze, što je bilo dovoljno da postane dokumentovani dokaz organizacija za ljudska prava i advokata protiv njega.

Po prvi put u historiji francuskog pravosuđa, Udruženje Palestinaca u Francuskoj, zatim organizacija „Pravda i prava bez granica“ te pokret „30. mart“ podnijeli su tužbu francuskom državnom tužiocu u Parizu, a zastupa ih tim advokata predvođen Gillesom Duvierom.

U ured državnog tužioca stigao je dosije u kojem se traži detaljna istraga vojnika s dvojnim državljanstvom koji se optužuje za ratni zločin torture tokom aktuelnog vojnog napada na opkoljeni Pojas Gaze.

Detalji tužbe

Petočlani tim advokata sačinio je kompletan dosije o slučaju i tužbu od otprilike 15 stranica. Priložen je i dokument od 45 stranica o široko rasprostranjenoj torturi od strane izraelskih vojnika, kao i reference iz Ujedinjenih naroda, novinski članci i izvještaji koje je objavila izraelska štampa.

Ova tužba bi trebala pokrenuti detaljno ispitivanje uloge koju je vojnik Onona imao u videu koji je objavljen krajem februara na platformi Telegram.

Advokat i stručnjak za međunarodno pravo Gilles Duvier objasnio je za Al Jazeeru da su, prema francuskom zakonu, „sudovi nadležni za bilo koji zločin koji je počinio državljanin Francuske u inostranstvu, što znači da imamo pravo podnijeti tužbu zbog snimka koji dokazuje nehumane i ponižavajuće postupke. Ne posjedujemo konkretnu scenu torture, ali implicitno razumijemo da je on u njoj učestvovao.“

Tortura i nehumani postupci su zločini koje Francuska mora procesuirati, pogotovo jer su počinjeni u kontekstu genocidnog rata za koji je nadležan Međunarodni sud pravde. Advokatski tim očekuje oštru reakciju tužioca.

Duvier je dodao: „Na ovom snimku vidimo čovjeka koji tečno govori francuski dok gleda zatvorenika kojeg izvode iz autobusa nakon što je bio izložen torturi i batinama, s povezom na očima i rukama vezanim na leđima. Sa njim su bili i drugi palestinski zatvorenici. Sve ove scene su jednake onome što nazivamo operacijama psihološkog mučenja.“

Sredstvo za odvraćanje

Advokat i stručnjak za međunarodno pravo Abd el-Majid Merari rekao je: „Tim advokata se u tekstu tužbe fokusirao na zločin torture jer na videosnimku vojnik priznaje da je izvršio torturu dok prikazuje leđa palestinskog zatvorenika govoreći: ‘Gledajte posljedice mučenja’.“

U prva tri paragrafa 222. člana Zakona o krivičnom postupku navodi se da „svako ko počini zločin torture u ili izvan Francuske mora biti kažnjen, bez obzira na nacionalnost žrtve i bez obzira na državljanstvo počinitelja“.

Francuski državljani se kažnjavaju za ove zločine čak i ako oni nisu kriminalizovani u drugoj zemlji, u skladu sa Konvencijom o sprečavanju torture i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja, koju je Pariz potpisao.

Merari je za Al Jazeeru objasnio da „kada se zločin torture dogodi u kontekstu napada velike razmjere na Gazu, on se ubraja u ratne zločine i francusko pravosuđe ima nadležnost da ga razmatra“. Dodao je: „Po ovom pravnom osnovu, podnijeli smo tužbu na osnovu prva dva paragrafa 661. člana Zakona o krivičnom postupku.“

Prema tužiocima, izraelska vojska razvrstava palestinske zatvorenike na one koje će osloboditi i one koje prebacuje u Izrael, gdje ih drži „izolovane od spoljašnjeg svijeta, u nehumanim uvjetima te im se sudi po optužbama za terorizam pred vojnim sudovima koji isključuju sva prava na odbranu“. Smatra ih „nezakonitim borcima“ i odbija im dati zaštitu koju im garantuje III Ženevska konvencija.

Abd el-Majid Merari naglašava važnost ovog dosijea jer će on predstavljati „sredstvo za odvraćanje“ svakog ko poželi počiniti ratne zločine i zločine protiv čovječnosti nad nedužnim i bespomoćnim civilima, „posebno jer su većina zatvorenika koje vidimo na snimku doktori iz nekoliko bolnica, uključujući bolnicu Al-Shifa“.

Sudski presedan

Merari smatra da će ovaj sudski presedan potvrditi nemogućnost da počinioci zločina izbjegnu kaznu i pozivanje na odgovornost prema francuskom zakonu kojim je ovakva praksa zabranjena, dodajući da će ovo „pokrenuti ostale pravne timove da se bave slučajevima onih sa dvojnim državljanstvom koji su stupili u redove okupacijske vojske“.

Očekuje se da će ova tužba otvoriti vrata sličnim dosijeima koji se temelje na videosnimcima ili svjedočenjima žrtava, „kao što je bio slučaj sa sirijskim državljanima koji su identifikovali jedan broj onih koji su vršili torturu nad njima u Njemačkoj, koje je njemačko pravosuđe kaznilo zatvorom na više od 15 godina“.

Advokat Gilles Duvier je rekao: „Učinit ćemo sve što je potrebno da osiguramo da ovaj vojnik bude uhapšen odmah po dolasku u Francusku. S obzirom da je ovo presedan u pravosuđu, podnijeli smo jednostavnu tužbu i čekat ćemo odluku javnog tužioca. Na njemu je da djeluje, istraži i preduzme odgovarajuće mjere.“

Čini se da je u Francuskoj situacija napredovala u vezi sa kontroverzama oko umiješanosti francusko-izraelskih vojnika u redove okupacijske vojske, čiji broj iznosi oko četiri hiljade, prema izraelskim vlastima. Zamjenik glasnogovornika Elyseea, Christophe Lemoyne, je 14. marta saopćio da „nije istraženo koje su vojne obaveze francusko-izraelskih vojnika u Izraelu“.

Brzo širenje videosnimka ovog vojnika na društvenim platformama navelo je Lemoynea da ponovo 21. marta izda saopćenje, u kojem je potvrdio da je „francusko pravosuđe nadležno da razmatra zločine koje su počinili francuski državljani u inostranstvu, u skladu sa ustavnim principom podjele vlasti“, opisujući video „šokantnim i ponižavajućim“.

Komentirajući ovo, Merari je rekao da advokatski tim nije čekao bilo kakvu političku izjavu da bi izašao na sud, jer nam „francuski zakon daje pravo na to, pravni osnov je razuman i čvrst, ali smo čekali odgovarajući trenutak i odgovarajuću dokumentaciju kako bismo sastavili jak dosije“.

Javni tužilac u Parizu ima rok od jedne sedmice do dva mjeseca da razmotri detalje tužbe i osigura da se ispune uslovi za dalje postupanje i dokumentuju elementi krivičnog djela torture prije nego što je uputi istražnom sudiji, koji će narediti da se ime ovog vojnika stavi na listu traženih kod francuske granične policije radi hitnog hapšenja.

Izvor: Al Jazeera

Reklama