Kako male države unutar EU-a mogu igrati važnu ulogu?

Ruska agresija na Ukrajinu pokazala je da i male zemlje mogu igrati veliku i značajnu ulogu u donošenju ključnih odluka u Briselu. Tu se u prvom redu misli na baltičke zemlje (Litvanija, Latvija, Estonija) koje su uspjele izlobirati mnoge odluke u korist Ukrajine.

Zagovornici EU politike smatraju da ovakvi primjeri mogu biti putokaz i malim zemljama sa Zapadnog Balkana koje se žele pridružiti Uniji da shvate kako samo ulaskom u EU mogu postati bitan faktor u donošenju političkih odluka.

Direktor Vanjskopolitičke inicijative BiH (VPI) Haris Ćutahija pojašnjava za Al Jazeeru kako je Evropska unija sastavljena od 27 članica koje su u donošenju svih važnih odluka ravnopravne.

„Iako se u djelovanju Evropske unije može osjetiti utjecaj velikih članica, poput Njemačke i Francuske, i male članice su bitan faktor jer se sve važne odluke donose konsenzusom. U Evropskom vijeću, tijelu u kojem šefovi država članica određuju usmjerenje i prioritete Evropske unije, posebno je vidljiva uloga manjih članica jer se bez njih zaključci ne mogu usvojiti“.

Iako je donošenje odluka u institucijama jako kompleksan proces, ne dešava se da se one donose bez učešća i podrške svih članica, ističe Ćutahija.

Ćutahija pojašnjava koji su to sve načini na koji male zemlje vode bitnu političku ulogu u Briselu i na koji način mogu provoditi i zastupati svoje politike.

„Prije svega, sve države članice Evropske unije se rotiraju u predsjedavanju EU-om, a u toj ulozi u prilici su uticati na sve odluke koje se donose kao i opšte usmjerenje Evropske unije. Osim toga, svaka država članica ima svog komesara u Evropskoj komisiji koje je glavno izvršno tijelo EU-a, a zastupljene su i u Vijeću EU-a. Naravno, sve članice su zastupljene i u Evropskom parlamentu koji je bitan dio zakonodavnog procesa EU-a“, rekao je direktor VPI-a.

On kaže kako postoji i neformalni utjecaj na donošenje odluka, što se odnosi na lobiranje za koje smo, kako kaže, vidjeli koliko je značilo za Bosnu i Hercegovinu pri dodjeljivanju kandidatskog statusa.

„Na kraju, imamo i negativne primjere utjecaja “manjih” članica, što se odnosi na blokiranje određenih odluka zbog svog uskog interesa, a što se direktno kosi sa politikama Evropske unije. Tu imamo primjere od blokiranja otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom od strane Grčke, pa do direktnog kršenja principa vanjske politike Evropske unije koje je radila Mađarska“, zaključuje Ćutahija.

Bitna uloga u teškim vremenima

Urednica Carnegie Europea Judy Dempsy u svom tekstu također ističe važnost malih zemalja i napominje kako su srednjoevropske i baltičke države bile pokretačka snaga odgovora EU-a na ruski rat protiv Ukrajine. Ona se prisjeća i dana od prije dvadeset godina kada su te zemlje primljene u EU i kakvo je raspoloženje bilo među zapadnoevropskim zemljama.

„Bili su to naporni dani. Još 2004. godine baltičke zemlje i zemlje srednje Evrope bile su u završnim pregovorima za pristupanje Evropskoj uniji. ‘Stare’ države članice složile su se oko velikog proširenja u kojem je primljeno osam bivših komunističkih zemalja. Bilo je to izvanredno postignuće. Radilo se o tome da Evropu učinimo cjelovitom i slobodnom. Radilo se o proširenju euroatlantskog geografskog, sigurnosnog i demokratskog prostora“, kaže Dempsey.

Poljska je bila najveća među njima. S obzirom da je bila peta po broju stanovnika unutar bloka, bila je u snažnoj poziciji da izbori utjecajnu ulogu u EU. Daleko niže na listi utjecaja bile su tri male baltičke države Estonija, Latvija i Litvanija.

„Dva su mi opažanja tada pala na pamet. Niko od njih nije uskladio svoje pregovaračke pozicije koje bi im dale možda veću moć. I općenito, zapadni Evropljani nisu imali pojma o svojim novim članicama, njihovim interesima, njihovim strahovima, njihovoj historiji, njihovim identitetima. Sloveniju su često brkali sa Slovačkom“.

Dempsey napominje kako su male zemlje uspjele promijeniti neke od politika u EU i progurati svoje odluke.

„Jedna je bila odluka Njemačke da izgradi plinovod Sjeverni tok s Rusijom. Plin bi se slao direktno u Njemačku ispod Baltičkog mora, čime bi se smanjila uloga Ukrajine i Poljske kao tranzitnih zemalja. To bi njihove energetske resurse učinilo ranjivijima. Poljska i baltičke zemlje žestoko su lobirale da zaustave projekat. Varšava je iskoristila EU da energetsku diverzifikaciju učini glavnim prioritetom za sigurnost bloka. Imali su malo saveznika među zapadnoevropskim državama članicama. Oni su radili pravu mašineriju u Evropskoj komisiji i institucijama. Tvrdili su kako poseban odnos između Rusije i Njemačke šteti ne samo energetskoj sigurnosti bloka, da je postavila Berlin protiv svojih istočnih susjeda. Strah da će im Berlin i Moskva raditi iza leđa, kao što su činili u prošlosti, učinio ih je odlučnima da iskoriste EU za ostvarivanje svojih interesa“.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022, pod velikim pritiskom Sjedinjenih Američkih Država, Njemačka je odustala od Sjevernog toka 2.

„Te male zemlje znale su šta znači živjeti pod ruskom okupacijom. Vodili su kampanju da natjeraju EU da Ukrajini pruži finansijsku, vojnu, socijalnu i političku pomoć. Na svojoj strani su imali predsjednicu Evropske komisije Ursulu von der Leyen. Intenzivnim lobiranjem zajedno s neumornim ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, natjerali su EU da pristane na početak pristupnih pregovora s Ukrajinom u decembru 2023. To je izvanredno postignuće. Male zemlje su to učinile uprkos skepticizmu nekih velikih članica“, navodi Dempsey.

Danas je ruski rat protiv Ukrajine dao težinu historijskim narativima malih zemalja srednje Evrope i Baltika. Oni već oblikuju političke i sigurnosne politike prema Ukrajini, Rusiji i istočnoj Evropi.

Ovi različiti narativi imaju važne implikacije na budući smjer EU-a. Analitičari smatraju kako je EU jedina organizacija u kojoj male zemlje mogu igrati veliku ulogu.