Može li vještačka inteligencija biti tačnija od ljekara?

Vještačka inteligencija iz dana u dan nalazi sve veću primjenu širom svijeta, a često, naizgled, iz sjene unapređuje kvalitet ljudskih života. Jedna od oblasti u kojoj će ta tehnologija imati veliku ulogu jeste zdravstvo, gdje već danas u nekim slučajevima nudi preciznije dijagnoze nego što to uspijevaju uraditi ljekari od krvi i mesa.

Ono što je velika prednost vještačke inteligencije jeste to da na osnovu mašinskog učenja i pristupa bazama s ogromnim količinama podataka – što stručne literature, što iskustvima iz prakse, ogromnim znanjem koje ljudski mozak jednostavno ne može obraditi – može pomoći u donošenju tačnih, odnosno u eliminiranju pogrešnih zaključaka i dijagnoza.

Iako nosi i potencijalne probleme i izazove, ta tehnologija će uveliko pomoći da se ljudima pruži najbolja moguća njega, smatra dr. Ervin Sejdić, stručnjak za primjenu algoritama vještačke inteligencije u zdravstvu i biomedicinski inženjering te profesor na Odjelu za elektrotehniku i računarsko inženjerstvo Edward S. Rogers na Fakultetu primijenjenih nauka i tehnike Univerziteta u Torontu.

Dobitnik Predsjedničke nagrade za mlade naučnike i inženjere, jednog od najviših priznanja Vlade Sjedinjenih Američkih Država, koje mu je 2016. uručio bivši američki predsjednik Barack Obama, te član Kanadskog kraljevskog društva, govori da s timom kolega trenutno najviše radi na analizi raznih biomedicinskih signala i snimaka, koristeći vještačku inteligenciju, čime se počeo baviti još kao doktorant, odnosno kroz doktorske studije, kako bi proširio tu oblast tokom specijalizacije na Univerzitetu u Torontu i na prestižnom američkom Harvardu.

Njegova naučna istraživanja u okviru primjene vještačke inteligencije u zdravstvu se fokusiraju na obradu biomedicinskih signala, analizu hoda, poteškoće s gutanjem, zatim na napredne informacijske sisteme u medicini, te na rehabilitacijsko inženjerstvo, pomoćne tehnologije i takozvane anticipacijske medicinske uređaje.

Okosnica u medicini

Vještačka inteligencija je, kaže, trenutno okosnica svih napora u medicini. Zajedno sa saradnicima pokušava napraviti napredne sisteme zasnovane na toj tehnologiji, koji će biti implementirani u samim bolnicama. Određeni algoritmi se već koriste u nekim bolnicama u Torontu.

Prema njegovim riječima, AI trenutno najviše pomaže tehničarima da ubrzaju procese u svom radu, što će im ujedno omogućiti da više vremena posvete pacijentima.

Najbolji primjer je radiologija, dodaje, gdje trenutno radiolozi koriste vještačku inteligenciju kako bi ubrzali analizu medicinskih snimaka i kako bi posvetili što više vremena pacijentu, što ujedno omogućava da se s pacijentom više vremena razgovara o konkretnoj bolesti, a to posljedično omogućava bolje utvrđivanje metoda liječenja.

Mnogi često dovode u pitanje upotrebu vještačke inteligencije i njena ograničenja, ali i iskazuju zabrinutosti hoće li ta tehnologija samostalno donositi dijagnoze i liječiti pacijente.

Prema Sejdićevim riječima, AI već danas definitivno može donositi samostalno medicinske odluke. Ističe i da su u nekim slučajevima u laboratoriji viđali potvrde da je ta tehnologija ponekad preciznija i tačnija nego sami stručnjaci u određenim oblastima. To jasno pokazuje da zaista ima mjesta za primjenu vještačke inteligencije u zdravstvu, napominje profesor Sejdić.

Konačna odluka

Iako ćemo u skorijoj budućnosti imati dosta dovoljno autonomne algoritme vještačke inteligencije koji će biti izuzetno dobri i precizni, lično smatra da vještačka inteligencija nikada neće preuzeti ulogu kliničara. To znači da ćemo uvijek imati čovjeka, ljekara od krvi i mesa, koji će na kraju donijeti konačnu odluku u donošenju dijagnoze i liječenja pacijenta.

“Ipak ćemo trebati tog kliničara da svojim iskustvom i znanjem prepozna neke stvari koje je, možda, teško implementirati u vještačkoj inteligenciji”.

Iz navedenog je jasno zaključiti da bi vještačka inteligencija mogla biti zaista snažan saveznik ljekara, dok će pacijenti biti umireni činjenicom da njihova sudbina ne ovisi o “mašinama”.

S obzirom na to da se, ipak, radi o “mašinama”, mnogi su skeptični kada se govori o upotrebi vještačke inteligencije.

Prema riječima profesora Sejdića, ta skepsa je donekle opravdana i ona doista mora postojati, ali da istovremeno ne bude ograničavajući faktor.

Kako kaže, mnogi ljudi su skeptični jer vještačka inteligencija i svi ti algoritmi zavise od podataka koji su korišteni da bi se istrenirali određeni algoritmi.

Prema njegovim riječima, algoritmi koji rade apsolutno perfektno, istrenirani na podacima s klinika u Torontu, potencijalno mogu loše raditi s istim podacima s klinika u Sarajevu.

“Treba postojati doza skepse, jer je vještačka inteligencija još uvijek samo skup matematičkih funkcija koje pokušavaju na osnovu nekih statističkih podataka da naprave nekakve predikcije. Moramo biti oprezni kada implementiramo algoritme u bilo kojem obliku zdravstvene mjere.”

To dovodi do pitanja koliko je uopće opasno primjenjivati vještačku inteligenciju u zdravstvu.

Izazovi u primjeni

Za profesora Sejdića najveća opasnost u primjeni vještačke inteligencije u zdravstvu leži u mogućnosti da ti algoritmi postanu netačni, odnosno da daju netačne prognoze, a da se ljekari i kliničari oslone na njih za njegu pacijenata.

“Najveća opasnost je da bi u jednom trenutku mogli imati algoritme koji daju nepotpuno tačne dijagnoze, a ljekari, možda, zbog manjka istreniranosti ili manjka stručnosti nisu u stanju da to prepoznaju ili da se jednostavno previše oslone na te podatke”.

Za kraj se stručnjak za primjenu vještačke inteligencije u zdravstvu osvrnuo na zabrinutost da bi AI mogao utjecati na radna mjesta među medicinskim kadrovima.

Mora se shvatiti, kaže, da svaki put kad se pojavi neka nova tehnologija u bilo kojoj domeni dođe do određenih primjena. Kao primjer navodi slučaj s bankomatima za koje su očekivali da će “iskorijeniti” radna mjesta na šalterima u bankama. Ta mjesta i dalje postoje, samo što radnici imaju druga zaduženja osim čistog brojanja novca, odnosno obim njihovog posla se promijenio i proširio.

“Isto će se desiti u zdravstvu. Neki opisi posla u zdravstvu će biti malo unapređeni, dodat će se neke funkcije koje sada trenutno kliničari ne rade, ali ne bi trebalo doći do većeg obima gubitaka radnih mjesta.”