Analiza: Odnos ruske i ukrajinske vojske nakon dvije godine rata

Ukrajina ima manje naoružanja od Rusije, ali planira povećati proizvodnju bespilotnih letjelica dok se rat uvlači u treću godinu.

Ukrajinski vojnici nose američki automatski bacač granata Mk19 tokom vojne vježbe (Reuters)

Ukrajina se već dvije godine bori protiv Rusije kako bi oslobodila svoju teritoriju i primorala Rusiju na povlačenje – ali opskrba, taktika i ravan teren doprinijeli su tome da je toliko najavljivana ukrajinska kontraofanziva od prošle godine donijela malo opipljivih rezultata.

Na široko otvorenom poljoprivrednom zemljištu južne Ukrajine nema mnogo zaklona za napadačku silu.

Rusija je mjesecima pripremala svoju odbranu i izgradila je veoma detaljno.

Red za redom rovova, protivtenkovskih prepreka, jaraka i ojačanih bunkera formirali su barijeru, često kilometrima duboku, efikasno obuzdavajući ukrajinske snage dok su se više puta pokušavale probiti na otvoreno područje, ali s malo uspjeha.

Protuofanziva je zaglibila u sporo, iscrpljujuće ratovanje, dok ruska strategija, da natjera Ukrajinu da plati za svaki metar koji pokuša uzeti, pokazuje znakove uspjeha.

Kvalitet ruskih vojnika može biti upitan, ali oni još mogu usporiti ukrajinsko napredovanje, zaštićeni u utvrđenim rovovima i zemunicama, uz pomoć nadzornih bespilotnih letjelica koje sprečavaju ukrajinsku vojsku da izvede iznenadne napade na njih.

Ipak, mješavina novog i starog oružja promijenila je dinamiku modernog bojišta i rata koji se vodi u Ukrajini. Razvijaju se neke nove taktike i uspješni sistemi naoružanja se uvode u igru dok su stari, poput tenka, zadržani.

Uprkos svim inovacijama 21. stoljeća, bojna polja južne Ukrajine počinju poprimati jezivu dinamiku Prvog svjetskog rata. General od prije jednog stoljeća bez problema bi razumio brutalno stanje tog sukoba.

Dronovi, dronovi i još dronova

Bespilotne letjelice su sastavni dio obje strane u ovom ratu.

Rusija je mnogo kasnila s njihovom upotrebom i platila cijenu jer su pokušaji njene vojske da iznenadi Ukrajinu propali, korištenjem žestoke artiljerijske vatre za uništavanje ruskih oklopnih i pješadijskih jedinica.

Male ukrajinske bespilotne letjelice korištene su za bacanje granata na ruske položaje, demoralizirajući trupe zaglavljene u rovovima i zemunicama.

Ukrajinska artiljerija koristila ih je za baterijsko osmatranje kako bi mogle brzo prilagoditi vatru u stvarnom vremenu, hvatajući ruske trupe i tenkove na otvorenom dok su pokušavali napredovati preko ravnih, jednoličnih polja.

Snage Moskve su vremenom primijenile iste lekcije i okrenule odnos snaga. Sada su ukrajinske jedinice zatečene u napredovanju, da bi bile uništene ruskim artiljerijskim udarima.

Oba rivala su shvatila vrijednost, ne samo bespilotnih letjelica za nadzor već i bespilotnih letjelica većeg dometa koje se mogu koristiti za gađanje vrijednih ciljeva duboko iza neprijateljskih linija.

Rusija je koristila stotine bespilotnih letjelica Shahed-136 uvezenih iz Irana kao jeftine krstareće rakete.

Moskva na dometu

Iako sporo lete, služe za iscrpljivanje ukrajinske protivzračne odbrane, trošeći zalihe ukrajinskih projektila jer kombinacija napada bespilotnim letjelicama, krstarećim i balističkim projektilima stalno narušava sposobnost Ukrajine da se odbrani.

Ukrajina je naučila lekciju da je mnogo jeftinih, učinkovitih, naoružanih bespilotnih letjelica korisno u ratu na proizvodnom nivou i dobar način za kompenzaciju slabijih zračnih snaga.

Kijev planira masovnu proizvodnju dronova koji mogu uništiti ciljeve udaljene do 1.000 km, teoretski stavljajući Moskvu i Sankt Peterburg u domet. Što je još važnije, željeznička čvorišta, lučka postrojenja, skladišta vozova i kasarne sada bi se mogli naći pod vatrom, dodatno komplicirajući ruske logističke izazove u opskrbi svojih snaga na prvim linijama fronta.

Kako bi ukazao koliko se oslanjaju na dronove, zamjenik premijera Ukrajine Mihailo Fedorov rekao je da je samo u 2023. domaća proizvodnja bespilotnih letjelica porasla na 300.000 bespilotnih letjelica, a to ne uključuje strane donacije.

Cilj je ove godine napraviti više od milion bespilotnih letjelica, s barem polovinom komponenti proizvedenih u državi, u nastojanju da se nadoknadi slabljenje podrške Sjedinjenih Američkih Država Ukrajini.

Industrija je ključna

Bez obzira na to ko pobijedi na izborima u SAD-u, podrška Ukrajini je oslabila jer su domaći problemi i drugi ratovi, poput izraelske kampanje u Gazi, trošili američku podršku i resurse.

Ukrajina ne dobiva vojnu pomoć koja joj je očajnički potrebna jer Rusija stavlja svoje ekonomiju na laku ratnu osnovu, sada izdvajajući 6,5 posto svog ukupnog budžeta za nadoknadu svojih velikih gubitaka na frontu.

Jedna procjena, koju je ovog mjeseca objavio Istraživački centar Kraljevskog instituta ujedinjenih službi (RUSI), pokazuje da Rusija sada može proizvesti 125 tenkova mjesečno, više nego dovoljno da zamijeni one uništene u nedavnim borbama.

Sada su europske članice NATO-a sve više izvor za nadoknadu potencijalnog nedostatka američke vojne pomoći.

Poticanje ukrajinske odbrambene proizvodnje bespilotnih letjelica i artiljerijske paljbe sada se smatra nacionalnim prioritetom. Brutalna računica pokazuje da je Ukrajini potrebno dodatnih 240.000 granata mjesečno kako bi uopće držala korak s Rusijom.

Budući da se većina borbi vodi na velikim udaljenostima, artiljerija je ključna za obje strane.

Ruska industrija značajno je povećala proizvodnju artiljerijskih granata i višecjevnih raketnih sistema (MLRS), zajedno s velikim uvozom sjevernokorejskog artiljerijskih i balističkih projektila.

Rusija sada može ispaliti pet granata za svaku jednu ukrajinsku. Očajni ukrajinski branitelji u nekim područjima sada mogu ispaljivati tek nekoliko metaka dnevno, samo kako bi spriječili poraz.

Naučene teške lekcije

Svjetske vojske pratile su kako se sukob odvija i morale su naučiti nekoliko teških lekcija. Prijeratne procjene proizvodnje artiljerije bile su žalosno male, a sukob u Ukrajini pokazuje koliko je industrijske snage potrebno u borbi protiv jednake ili veće vojske.

Prijeratne zalihe projektila su, također, izuzetno niske.

Većina projektila za kopneni napad bili su ostaci iz hladnog rata i uglavnom bi imali nuklearne glave, nekoliko stotina je zadovoljavalo. Sada je jasno da će biti potrebne hiljade, što znači da su jeftini, brzo proizvedeni projektili ključni dijelovi svakog arsenala.

Isto vrijedi i za višeslojni protivzračni sistem odbrane, opet ovisan o velikim količinama jeftinih projektila, čija se proizvodnja može brzo povećati. Isto vrijedi i za krstareće rakete.

Projektili poput Storm Shadowa – s dometom većim od 250 km– izuzetno su efikasni, ali su skupi i potrebno je dugo vremena za izradu. Stoga su potrebne jeftine alternative.

Pojam tenka se vratio. Prije invazije, mnoge su se vojske postepeno rješavale zaliha tenkova. Ali iskustvo sada pokazuje da tenk, pravilno zaštićen i u okviru kombiniranog napada, još ima veliku primjenu na bojnom polju i ostaje zastrašujuće oružje.

Vratimo se bespilotnim letjelicama koje su se ubacile na sve razine bojnog polja. Kao značajni pojačivači snage, dronovi mogu pomoći svakoj vojsci da iskoristi opremu i oružje koje ima. Jedan je ukrajinski vojnik nedavno primijetio, u intervjuu za Politico, da se preciznost artiljerije povećala za 250 posto kada se koristi zajedno s dronovima.

Izvor: Al Jazeera