Tabla na Palama i povratak u devedesete

Piše: Mladen Mirosavljević

Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik otkrio je na Palama, ratnoj prijestonici tadašnje Srpske Republike Bosne i Hercegovine, sjedištu vlade i predsjednika, tablu sa nazivom studentskog doma “Dr Radovan Karadžić“. Zajedno sa Dodikom, tablu su otkrile kćerka i supruga prvog predsjednika Republike Srpske, Sonja Karadžić Jovičević, aktuelna potpredsjednica Narodne skupštine Republike Srpske, i Ljiljana Zelen Karadžić.

Dodik je istakao da studentski dom ima snažnu simboliku u trenutku kada prvom predsjedniku Republike Srpske treba da bude izrečena presuda Međunarodnog suda za ratne zločine za bivšu Jugoslaviju, u postupku koji je ponižavajući za Republiku Srpsku. Time je Dodik označio finiš u homogenizovanju javnog mnijenja u Republici Srpskoj i uobličavanja odnosa prema presudi Haškog suda i Karadžiću. “Sudi se samo ovoj strani, a ne nekim drugim stranama, koje su isto tako doprinijele onome što se desilo u raspadu bivše Jugoslavije”, rekao je Dodik.

Prvom predsjedniku RS-a treba da bude izrečena presuda Haškog suda, u postupku koji je ponižavajući za RS.

On je ocijenio da je to selektivna pravda, usmjerena samo prema jednom narodu i njihovim predstavnicima. Studentski “dom smo posvetili čovjeku koji je nesumnjivo postavio temelje Republike Srpske – prvom predsjedniku Republike, koji je potpisao odluku o izgradnji Univerziteta Istočno Sarajevo Radovanu Karadžiću”, rekao je Dodik obraćajući se studentima i stanovnicima Pala.

Nekada je mislio drugačije

Svima u Bosni i Hercegovini, a naročito u Republici Srpskoj, savršeno je jasno da je ovaj događaj tempiran u vrijeme i sa ciljem da se svekolikoj javnosti pošalje jasna poruka kakav odnos Republika Srpska ima prema svom prvom predsjedniku i haškom optuženiku, a naročito kakav odnos ima prema njemu Dodik, koji je, kao ambiciozni političar, daleko od apsolutne vlasti i potpomognut svima iz inostranstva koji su nastojali srušiti vlast Srpske demokratske stranke, i to ne tako davno, imao dijametralno suprotno mišljenje.

Poruke, ali sasvim suprotnog predznaka, odavno se šalju iz entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, a u njima je Karadžić, prije hapšenja i suđenja, označen ratnim zločincem i jednim od ključnih krivaca za rat u Bosni i Hercegovini. Kako se primicao dan izricanja presude, tako se ubrzavala radikalizacija i podjela javnog mnjenja na one koji presudu Karadžiću vide kao priliku i povod za otvaranje pitanja postojanosti i Republike Srpske (iako javno i zvanično svi tvrde drugačije), te na one koji Karadžića tretiraju kao heroja, nepravedno osuđenog od politički instrumentalizovanog Haškog tribunala.

Instrumentalizacija haške presude Radovanu Karadžiću će se u budućnosti samo intenzivirati.

Dok, s jedne strane, haški tužilac Alan Tiger navodi kako je Karadžić bio poznat kao lažac i među međunarodnim predstavnicima koji su pokušavali zaustaviti rat te da se, kao i za vrijeme rata, Karadžić i u sudnici skrivao iza srpskog naroda, pokušavajući napraviti reviziju onog što se dogodilo, s druge strane Dodik je poručio da srpski narod ne može da se odrekne svoje prošlosti i istorije, ističući da je zahvalan ljudima koji su utemeljili Republiku Srpsku i vodili je u uslovima koje mnogi nisu razumjeli. “Sloboda je sinonim za srpski narod na ovim prostorima, a bio je slobodan samo onda kada je imao svoju državu. Država je danas sinonim za slobodu i mi doživljavamo Republiku Srpsku državom od početka”, rekao je Dodik.

Instrumentalizacija haške presude će se u budućnosti samo intenzivirati, a umjesto da doprinese razjašnjavanju ratnih događaja i odgovornosti za njih, doprinijeće potpunoj radikalizaciji javnosti u Bosni i Hercegovini, i to isključivo po nacionalnoj osnovi. Iako posmatračima sa strane izgleda da je sadašnje odnose u Bosni i Hercegovini teško dodatno narušiti, to nije tačno. Dok, s jedne strane, Bosna i Hercegovina podnosi aplikaciju za članstvo u Evropskoj uniji, međunacionalni, ekonomski i politički odnosi unutar nje odavno nisu bili gori od rata naovamo. O nepostojanju popisa stanovništva od 1991. godine i o budućoj nesaglasnosti oko njega i tumačenju rezultata da i ne govorimo.

Neće uskoro prestati

Te činjenice nije nimalo teško dokazati, samo što se svi, a naročito kvazipolitičke elite, pravimo da to nije tako. Na čemu posljednjih 20 godina te elite grade svoj opstanak na vlasti nego na stalnom jačanju međunacionalnih i ekonomskih podjela. Opet je Dodik najbolje shvatio stvarnost i kako zaštititi prvenstveno sebe, a pritom dobiti i buduće izbore u Republici Srpskoj i na nivou Bosne i Hercegovine.

“Republika Srpska živjela je i živi svih ovih godina u nemogućim uslovima, osporavana od samog početka, jer je uvijek imala mnoge koji su htjeli da ona ne postoji. Takozvana međunarodna zajednica od samog početka uporno želi da uruši povjerenje ljudi u ono što se zove Republika Srpska, a da bi to uradili, onda pokušavaju da diskredituju ljude koji vode Republiku. To traje i neće ni prestati”, naveo je Dodik.

Milorad Dodik je najbolje shvatio stvarnost i kako zaštititi prvenstveno sebe, a pritom dobiti i buduće izbore.

Jasno da ne može biti jasnije. Pitanje je samo da li se više želimo suočiti sa time da su međunacionalni i politički odnosi u Bosni i Hercegovini narušeni do te mjere da smo se, ustvari, vratili u devedesete godine prošlog vijeka, a u taj period smo vratili i kompletan vrijednosni sistem iz tog perioda. Umjesto razjašnjavanja bar elementarnih činjenica vezanih za proteklo razdoblje i događaje u njemu i traženja puteva pomirenja za zajednički suživot (o zajedničkom životu “prodajemo” priču strancima, a oni nama), Bosna i Hercegovina se kreće u suprotnom pravcu.

Nemoćna i bezlična opozicija

Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata bi komotno mogao postati prijeratni ili tek poratni SDS, a opet SDS se preregistrovati u socijaldemokratsku stranku, jer je “socijaldemokratskiji” od SNSD-a. Niko iz SDS-a nije dočekao bivšu predsjednicu Republike Srpske i hašku osuđenicu Biljanu Plavšić nakon odležane kazne, nego upravo Dodik. Kao, potom, i bivšeg predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske i haškog osuđenika Momčila Krajišnika, kojeg Dodik sada izuzetno uvažava, u međuvremenu se upinjući svim silama u tvrdnjama da je SDS srpska izdajnička stranka zbog učešća u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, kao i njeni koalicioni partneri.

U međuvremenu bezlična opozicija kaska za Dodikom i, osim optužbi za kriminal, ne nudi nijedan odgovor ni rješenje za drugačiju Republiku Srpsku i Bosnu i Hercegovinu, ili vlast na lokalnom nivou. Pošto je sudstvo u Bosni i Hercegovini nesposobno da se uhvati ukoštac sa bilo kojim ozbiljnijim slučajem, Dodikova popularnost ponovo raste. Pri tome ona u Srbiji nije ni splašnjavala, čega je itekako svjestan i premijer Aleksandar Vučić, tako da je Dodik i tu u prednosti ispred opozicionog bloka.

SNSD bi mogao postati prijeratni SDS, a SDS se preregistrovati u socijaldemokratsku stranku, jer je ‘socijaldemokratskiji’ od SNSD-a.

Imajući u vidu političku situaciju u Hrvatskoj, očekivane rezultate predstojećih srbijanskih izbora i ono što se događa u Bosni i Hercegovini, još dugo ćemo biti taoci zbivanja i ratova devedesetih godina i vođenja politike i retorike na tom fonu, a naročito do predstojećih izbora u Bosni i Hercegovini i završetka strukturalnog dijaloga o pravosuđu. Trenutno na ovim prostorima nisu vidljive snage koji će tu situaciju relativno brzo promijeniti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera