Hoće li uprkos internetu opstati dobre stare novine

Dobro novinarstvo ponovo se vraća u fokus i veliki svjetski mediji otvaraju prostor za ozbiljne tekstove i publiku koja želi da čita, ukazuje novinarka i urednica Vesna Mališić.

Problem s novinama, što bi medijski menadžeri morali znati, jest u tome što se najveći profiti ne ostvaruju obavezno od direktnih finansijskih benefita (EPA)

Dva dinosaurusa sa medijske scene Beograda i šire, dnevni list Politika i nedjeljnik NIN, proteklih su dana dospjeli u žižu zbog dva sasvim različita događaja. U slučaju Politike riječ je o rijetkom jubileju, 120 godina postojanja lista koji su braća Ribnikar osnovala 1904. godine i koji nije izlazio samo u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, dok je NIN, čiji je prvi broj izašao 1935. godine, pod neobičnim okolnostima upravo promijenio vlasnika.

Nakon toga se cijela redakcija uglednih novinarskih imena “preselila” pod okrilje luksemburške medijske United Group Dragana Šolaka, odbijajuću najavljenu promjenu uređivačkog koncepta najstarijeg srpskog nedjeljnika, sada u vlasništvu Jelene Drakulić Petrović, i najavljujući pokretanje novog lista sa zadržavanjem dosadašnjeg koncepta uređivanja.

Razni su se usponi i padovi dešavali u balkanskim društvima i dugoj historiji dva beogradska lista, najčešće bliska režimima koji su se smjenjivali na pozornici, pogotovo Politika, ali je činjenica da je najveći udarac i ovim printanim medijima, uostalom kao i na globalnom planu, donijela nova tehnološka revolucija koju je proizveo jedan, sada ne i sasvim novi, fenomen poznat kao internet.

Štampa pod pritiskom interneta

Vesna Mališić, donedavno zamjenica glavnog i odgovornog urednika NIN-a, podsjeća kako je štampa već desetak godina pod ogromnim pritiskom kako da izdrži konkurenciju sve tabloidnijeg i površnijeg internet sadržaja koji uglavnom služi kao platforma za klikove i brzine kojom im televizije ukidaju aktuelnost.

“Tabloidna štampa, sa zahtevom da sve bude zanimljivo, ekskluzivno i bombastično, preoblikovala je sva dnevna izdanja svih novina i veoma je uticala na način uređivanja seriozne štampe koja je postajala takođe pomalo ‘žuta’ da ne bi bila dosadna. Uvlačenje štampanih izdanja na sajtove, koji se često veoma razlikuju od svojih papirnih izdanja, oborio je tiraže i otvorio pitanje budućnosti štampe”, kaže Mališić. Ipak, ne propušta da istakne kako se ovog trenutka primjećuje “osetno zasićenje tom vrstom recikliranog novinarstva koje će posredstvom veštačke inteligencije dobiti svoju novu formu”.

“Sve više raste interesovanje za ozbiljnim štivom, analizom, člankom, hronikom, reportažom… Dobro novinarstvo ponovo se vraća u fokus i veliki svetski mediji otvaraju prostor za ozbiljne tekstove i publiku koja želi da čita”, kaže Mališić.

Dobro novinarstvo i ‘niske strasti’

Kao što smo najstarije medije s početka teksta s pravom nazvali dinosaurusima, istina je da postoje i novinari dinosaurusi koji takođe s pravom tvrde kako nije kunst u samoj formi novinarskih izraza ili mjestima na kojima novinari objavljuju svoje radove – u štampi, na televiziji ili portalima, nego u kojoj mjeri se pridržavaju profesionalnih standarda koji su odavno poznati i uspostavljeni u cijelom svijetu.

To što se zarad brzog (gazdinog) profita mnogi uposlenici pisane riječi odriču pravila sopstvene profesije i nasjedaju na tvrdnje menadžerluka opšte prakse kako je potpuno isto raditi novine, eksere ili bilo koju drugu robu široke potrošnje, više govori o slabosti ljudskog materijala nego preciznim percepcijama datog društvenog trenutka. One se manifestuju upravo u podilaženju niskim strastima svih vrsta započetih nekad davno objavljivanjem fotografija obnaženih žena u ozbiljnim novinama kakva je bila čuvena duplerica zagrebačkog Starta.

Problem s novinama, što bi medijski menadžeri morali znati, jest u tome što se najveći profiti ne ostvaruju obavezno od direktnih finansijskih benefita koji se uglavnom osiguravaju sponzorstvima i advertisingom, nego onim moćima i u uticajima koji daleko posrednije i sofisticiranije vode do ugleda i one glavne finansijske podrške, manje vidljive, ali najznačajnije za sve medijske kuće, do koje su stigle preko publike bilo prividnom i površnom atraktivnošću po najpoznatijem tabloidnom modelu zvanom tri s (skandal, seks, sport), bilo profesionalnim izvještavanjem i još profesionalnijom i objektivnijom analitikom.

Sadašnje čitanje novina na telefonu, uglavnom samo naslova, nikako ne bi trebalo i ne bi smjelo biti dugoročna pojava, pogotovo što se na socijalnim mrežama pojavila milionska armija novinara, influensera i sličnih koji pišu najčešće gomile gluposti koje se iste sekunde čitaju na svim kontinentima po principu što je glupost veća ona ima više čitatelja, a autor gluposti više pratitelja.

Liče na sve one, kako bi to metaforično rekao Dragoljub Petrović Draža, glavni i odgovorni urednik lista Danas, koji ispred seoske zadruge cirkaju pivo (tamo je najjeftinije), gdje ispredaju najrazličitije besmislice, duboko vjerujući u one najnevjerovatnije ili narodnim jezikom rečeno one najgluplje ili najprostačkije.

Ni od njih ne treba kriti činjenicu da novine jesu roba, iako ne obična kao i sve druge. Znaju oni vrlo dobro da je za svaku robu najbitniji kvalitet. Truo paradajz je truo paradajz kao što su pogrešne informacije, nebitno jesu li lansirane svjesno ili nesvjesno, podjednako razorne po mentalno zdravlje ljudi.

Diktatura hitnosti i atraktivnosti

Pitanje jesu li printani mediji na izdisaju poslije pada na najniže grane već danas treba čitati i kao pitanje kuda stvarno idu mediji i kakva im je sudbina u digitalnom svijetu u kojem već postoje aplikacije koje umjesto novinara pišu tekstove.

Uprkos tome, treba podsjetiti da su printani mediji svojedobno izdržali trku sa tehničkim i mnogo bržim čudom zvanom radio koje je, opet opstalo i zadržalo svoje mjesto i poslije pojave televizije, mediju koji je donio i sliku u domove gledatelja, ali nije ugasio film kao medij. Zbog toga nije nerealno očekivanje kako će oni najbolji i najveći printani mediji ipak opstati jer ni internet ni globalne mreže neće moći u potpunosti zaustaviti glad za kompletnim informacijama, a ne samo golom političkom ili ekonomskom propagandom.

Tako su i beogradski metuzalemi, Politika i NIN, istina među posljednjima na tržištu, osnovali svoja internet izdanja, ali se glavni autori i glavni tekstovi kao po pravilu prenose iz printanih izdanja.

Vesna Mališić smatra kako je manje važno hoće li seriozna štampa zadržati svoje papirno izdanje ili će se preseliti na internet od činjenice da “ozbiljan novinarski tekst ima budućnost i da će uspeti da se izbori sa diktaturom hitnosti i atraktivnosti što je postao imperativ masovnih i komercijalnih medija”.

“Verujem da će i politički nedeljnik koji sprema bivša redakcija nedeljnika NIN koja je, početkom januara dala otkaz novoj vlasnici zbog najave promene uređivačke politike i čiji bi prvi broj trebalo da izađe početkom marta, negovati dobro novinarstvo zasnovano na činjenicama, koje publika želi da čita i koje vodi računa samo o javnom interesu”, zaključuje Mališić.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada