Šta Trumpov sporazum znači za palestinske zatvorenike?

Pitajte bilo kojeg Palestinca i reći će vam za brata, sestru, rođaka ili prijatelja kojeg je izraelska vojska izvukla iz doma u sred noći i podvrgnula mučilačkom labirintu ispitivanja, vojnog progona i zatvaranja ili kojeg je držala pod administrativnim pritvorom bez optužnice pod optužbom da posjeduje „tajne informacije“.

Procjenjuje se da je blizu milion Palestinaca pritvoreno otkako je Izrael uspostavljen 1948.

Od 1967, jedna petina palestinske populacije i 40 posto palestinskih muškaraca je uhapšeno i optuženo pod 1.600 vojnih naredbi koji kontrolišu svaki aspekt života Palestinaca koji žive pod okupacijom. Krajem decembra 2019, najmanje 4544 palestinska zatvorenika su držana u ustanovama izraelske zatvorske službe.

Budući da je tako mnogo Palestinaca nezakonito iza rešetaka, oslobađanje političkih zatvorenika je bez sumnje ključno za okončanje izraelske okupacije Palestine. Pa ipak, ovom pitanju je dodijeljeno manje od jedne stranice u dokumentu od 181 strane koji je tzv. „mirovni“ plan američkog predsjednika Donalda Trumpa.

U planu nazvanom „Mirom do prosperiteta“, koji je Trump nazvao „sporazumom stoljeća“, Palestinci nisu pronašli ništa izuzev poznatih pokušaja da im se oduzmu najosnovnija ljudska prava i pravedne nacionalne težnje.

Rasisitički i kolonijalni plan

Oni su percipirali Trumpov plan kao najnovije poglavlje u rasisitičkom i kolonijalnom planu države Izrael da jednostrano kontroliše historijsku Palestinu i potpuno ukloni Palestince iz njihove domovine. Za mnoge Palestince, jedina razlika između ovog „mirovnog“ plana i najekstremnijih cionističkih prijedloga je da ovaj prijedlog ne guraju samo rasistički lideri doseljeničke kolonije već i nekompetentna i opasna američka administracija.

Palestinski politički zatvorenici, koji su ili sasvim izostavljeni ili reducirani do ustupaka u ranijim pokušajima političkog razrješenja, također nisu pronašli ništa novo u planu koji im nije obećavao ni slobodu ni pravdu.

Kratki dio plana o budućnosti za palestinske zatvorenike pokušava privući negatore priznavši da će neki palestinski politički zatvorenici biti oslobođeni u dvije faze nakon potpisivanja mirovnog sporazuma između Izraela i Palestine. Prema ovom dokumentu, prva faza će se desiti „neposredno nakon potpisivanja sporazuma“, dok će vrijeme druge faze odlučiti dvije strane u budućnosti. U dokumentu se kaže da će svako dodatno oslobađanje zatvorenika biti zasnovano na izraelskom pristanku.

Strategija bez rezultata

Ovo je isprobana strategija koja ne donosi rezultate.

U ljeto 2013, kao dio sporazuma kojim je posredovao SAD da se ponovo započnu pregovori na Bliskom istoku, Izrael je pristao da oslobodi 104 zatvorenika u četiri faze. Mnogi od ovih zatvorenika su osuđeni mnogo prije Mirovnog sporazuma iz Osla 1993, i već su trebali biti oslobođeni po odredbama tog sporazuma.

Izrael je prvobitno oslobodio 78 zatvorenika od prije Osla u tri navrata. Ali u aprilu 2014, da bi kaznio Palestince što su dobili veće priznanje od UN-a, Izrael je najavio da neće pustiti treću kvotu od 32 zatvorenika. Do danas su oni u pritvoru.

Baš kao što se desilo sa sporazumom iz 2013, Trumpov novi sporazum nema mehanizam da natjera Izrael da održi riječ i garantuje oslobađanje zatvorenika.

Zatvorenici su korišteni kao zalog da se natjera palestinsko vođstvo da preda svoje zahtjeve za slobodom i priznanjem tada, a Trumpova administracija ih pokušava iskoristiti za istu svrhu danas.

Štaviše, dokument koji daje okvir najnovijeg „mirovnog“ plana kaže da će prema predloženom sporazumu, zatvorenicima koji trenutno žive u egzilu biti data „amnestija“ i da će im biti dozvoljeno da uđu u Palestinu. Za palestinske zatvorenike i svakoga ko je pratio njihovu višedecenijsku borbu za pravdu, ovo je još jedna diverzija.

‘Tajni dokazi’

Izrael je 2009. dopunio vojnu odredbu 1651 (186) da omogući izraelskoj vojsci da koristi „tajne dokaze“ da poništi amnestije koje su date bivšim palestinskim zatvorenicima koji su oslobođenu u sklopu ranijih sporazuma o razmjeni zatvorenika.

Na osnovu ovoga deseci zatvorenika su ponovo uhapšeni i natjerani da služe ostatak kazne koja im je originalno izrečena, od kojih su mnoge u rasponu od više decenija do doživotne. Budući da su držani na osnovu „tajnih dokaza“, nisu se mogli braniti na sudu.

Palestinac koji služi najdužu kaznu u izraelskom zatvoru, 61-godišnji Nael Barghouthi, jedan je od desetaka onih koji su ponovo uhapšeni na osnovu ove naredbe. Barghoutija su prvobitno uhapsile izraelske snage 1978. Nakon 34 godine u zatvoru, oslobođen je u sklopu razmjene zatvorenika između Hamasa i Izraela 2011. On je, međutim, ponovo uhapšen u junu 2014. pod vojnom odredbom 1651 (186). U zatvoru je do danas.

Možemo i trebamo očekivati da će po novopredloženom planu, oslobođeni zatvorenici rutinski biti hapšeni i ponovo vraćani u zatvor – to se, ipak, već dešava.

Problemi sa prijedlozima novog plana o palestinskim zatvorenicima, naravno, ovdje ne staju.

Obećanja Palestinaca

Prema „sporazumu stoljeća“, palestinski zatvorenici će biti prisiljeni da potpišu obećanje „da će promovirati dobrobiti suživota između Izraelaca i Palestinaca, i da će se ponašati na način koji je model suživota“, kako bi bili oslobođeni.

Može li ijedan Palestinac dati takvo obećanje? Šta suživot znači za blizu milion Palestinaca koji su hapšeni od 1948, čiji je jedini kontakt s Izraelcima preko puške, na vojnim punktovima i tokom ponoćnih racija u njihovim domovima?

Šta ovi zatvorenici trebaju promovirati nakon oslobođenja, uzimajući u obzir da su mnogi od njih fizički i psihološki mučeni u zatvoru, što je izazvalo trajnu štetu na njihovim tijelima i dušama? Šta je s onima koji su morali izdržati po život opasne štrajkove glađu da bi dobili osnovna prava kao što su posjete porodice i medicinska njega?

Konačno, i ovo je stvarno važno – tzv. „sporazum stoljeća“ kaže da nijedan palestinski zatvorenik neće biti oslobođen ako „svi izraelski zatvorenici ne budu vraćeni u državu Izrael“. Budući da Palestinska samouprava nema jurisdikciju nad Gazom, i nad većinom takvih razmjena, ova klauzula gotovo da garantuje da će zatvorenici ostati u pritvoru.

Posmrtni ostaci

Ovdje je ključno primjetiti da ostaci više od 300 Palestinaca su trenutno držani u zatvorenim izraelskim vojnim zonama. Porodice se dugo bore da ostaci budu vraćeni da mogu ukopati svoje voljene. Izrael je u više navrata odbio njihove zahtjeve. U septembru 2019, izraelski Visoki sud je presudio da Izrael ima pravo da zadrži te ostatke da ih upotrijebi u budućim političkim pregovorima.

Nemojte da vas zbune Trumpovi pokušaji da zavara međunarodnu zajednicu da povjeruje kako je ovaj „sporazum stoljeća“ dobar prema palestinskim političkim zatvorenicima. Ovaj zlobni plan samo želi proširiti masovno zatvaranje i kriminalizaciju Palestinaca koje dugo i u životu i u smrti koriste kao političke pijune, ali ih nikada ne tretiraju kao ljudska bića.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera