Domi: Srbija ima beskonačnu težnju za iredentističkim ciljevima

„Odbijanje Srbije da preuzme odgovornost za svoje zločine koji su se dogodili tokom ratova sa Bosnom i Hercegovinom te Kosovom je najveći razočaravajući aspekt njene slabo uspješne hibridne demokratije“, govori Tanya L. Domi, profesorica internacionalnih i javnih poslova na Univerzitetu Columbia i viša nerezidentna saradnica na New Lines Institutu za strategiju i politiku.

Dodaje da kontinuirano negiranje zločina genocida počinjenih u obje zemlje nije održiv put prema prihvatanju mira u skorije vrijeme i odražava tvrdokorno insistiranje na poricanju, uprkos činjenicama koje su iznijeli internacionalni sudovi.

„To ne sluti dobro Srbiji, uprkos tvrdnjama predsjednika Aleksandra Vučića da Srbija teži statusu u Evropskoj uniji. To bi se moglo jednostavno nazvati ‘praznim riječima’. Odbijanje priznanja Kosova jednostavno je gnjev koji nikome ne služi. Nazvala bih to ‘inat’ politikom – čak i ako je boli u očima internacionalne zajednice, Srbija igra ovu igru kako bi naštetila Kosovu. To je njen cijeli cilj“, kaže sagovornica.

• Koje su ključne poruke monografije The Western Balkans 2024: Assessment of the Current Security Posture and Geopolitical Challenges koju je nedavno objavio New Lines Institut za strategiju i politiku?

– Sigurnosni izazovi postoje interno u Bosni i Hercegovini preko zastupnika za Rusiju, uključujući Dragana Čovića i Milorada Dodika i eksterno od Andreja Plenkovića, premijera Hrvatske te Viktora Orbana, mađarskog premijera, koji otvoreno sarađuje s Miloradom Dodikom, predsjednikom bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska, koji je više puta pozivao na otcjepljenje tog entiteta od Bosne i Hercegovine. Crna Gora je morala preustrojiti svoj sigurnosni stav kao članica Sjevernoatlantskog saveza (NATO) na koju se agresivno angažuju Rusija i Kina. U nedavnoj prošlosti, ruski i srbijanski državljani su se udružili da pokušaju izvršiti državni udar na dan izbora u oktobru 2016. godine. Srbija i dalje otvoreno upućuje spoljne prijetnje Kosovu, a te prijetnje otvoreno podržava Ruska Federacija u blokiranju prijema Kosova u internacionalne organizacije poput Ujedinjenih nacija. Prošle godine, srbijanska policija i vojnici napali su Kosovo, ubivši nekoliko osoba, uključujući brojne mirovne snage NATO-a koje su stacionirane u KFOR-u.

• Ko najviše ugrožava mir i sigurnost na Balkanu i koji su to remetilački faktori u regionu?

– Beskonačna težnja Srbije za svojim iredentističkim ciljevima. Njene bliske veze s Rusijom, Kinom i Orbanom, bliže kući, odražavaju njeno kontinuirano prihvaćanje nacionalizma bez naznaka da traži demokratiju pod uslovima Evropske unije.

• Kako biste ocijenili proces demokratizacije na Zapadnom Balkanu?

– Spor i slab. Nova pravila koja su nametnuta insistiranjem francuskog predsjednika Emmanuela Macrona 2018. godine da se izmijene pravila za proširenje Evropske unije duboko su ohladila entuzijazam zemalja zapadnog Balkana da traže status Evropske unije. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je opstruirano i kontinuirano ne donosi odluke u vezi sa izbornim reformama koje je uputio Evropski sud za ljudska prava. Drugo, Ured visokog predstavnika (OHR) je odigrao korozivnu ulogu namećući izborne „reforme“ po nalogu da bi unaprijedili hrvatske ciljeve koji nastavljaju ustrajati na cilju uspostavljanja vlastitog entiteta.

Nije iznenađujuće što Srbija nije ostvarila veliki napredak u procesu integracija u Evropsku uniju. Njen tužilac za ratne zločine odbija da pokrene postupke za rješavanje svojih zločina tokom prošlih ratova. Crna Gora otvorila je 30 od 33 poglavlja, ali ima sumnjiv rekord u pogledu slobode medija koji uključuje hapšenje novinara i njihovo stavljanje u kućni pritvor već 2015. godine Još jedna novinarka, Olivera Lakić, napadnuta je ispred svoje kuće i pogođena je u nogu 2018. godine. Sjedinjene Američke Države su od Albanske vlade zahtijevale da izvrši veliki preokret u oblasti vladavine prava, korupcije i obuke sudija i tužilaca, što je već neko vrijeme u toku. Sjeverna Makedonija ima ozbiljan izazov za korupciju i najviše ju je sankcionisala Američka vlada u odnosu na sve druge zemlje zapadnog Balkana.

• Svjedoci smo uspona desničarskih i autoritarnih lidera u Evropi. Šta to donosi Zapadnom Balkanu?

– Više nacionalizma i autoritarnosti. Loši momci rade zajedno preko granica i okeana. Ovo je raison d’être ovih vremena – od New Delhija do Teherana i Moskve do Budimpešte, od Beograda do Istanbula. Sve ove autokrate traže saveze kako bi dokrajčile demokratiju i slobodu širom svijeta. Ta dinamika dodatno povećava nesigurnost i deprimira težnje demokratije na Balkanu bez pitanja.

• Koliko su efikasne sankcije Sjedinjenih Američkih Država protiv zvaničnika koji narušavaju mir i sigurnost na Balkanu?

– Iskreno, ne mogu odgovoriti na to pitanje. Ostaje mi nejasno jesu li američke sankcije na Balkanu efikasne. Najveća njihova slabost je odbijanje Evropske unije da se pridruži primjeni sankcija. To je zaista žalosno.

• Do kada će se tolerisati secesionistički potezi vlasti bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska?

– Konačno, Milorad Dodik je suočen s mogućom odgovornosti zbog svog odbijanja priznanja najvišeg suda u Bosni i Hercegovini. Dugo se čekalo. Možda ga je kombinacija sankcija koje su mu nametnule Sjedinjene Američke Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, a koji se sada suočava i s pravdom, konačno sustigla.

• Kako gledate na ukupnu situaciju na Zapadnom Balkanu, uzimajući u obzir globalna dešavanja, prije svega ratove u Ukrajini i na Bliskom Istoku?

– Situacija je krhka, a sigurnosni je krajolik neizvjestan. Rat u Ukrajini baca veliku sjenu na Balkan. Imidž Vladimira Putina pojačan je na Balkanu kao rezultat rata u Ukrajini. Rat na Bliskom Istoku između Izraela i Hamasa i kontranapad Irana dodatno povećavaju neizvjesnost. Postavlja se pitanje: šta će se sljedeće dogoditi?

• Kakva su Vaša očekivanja i predviđanja kada je o Zapadnom Balkanu riječ i koja bi bila poruka vlastima?

– Više demokratije, više pravde, više inovacija i više planiranja vizije za budućnost. Vidim da Kosovo ima najsvjetliju budućnost u ovom trenutku. Njihovi čelnici govore o budućnosti i rade s vizijom i vitalnošću koja trenutno nije prisutna u većini zemalja zapadnog Balkana. Oni se ubrzano kreću prema tom cilju, što pokazuje i nedavno potvrdno glasanje u Vijeću Evrope.