Hrnjić-Kuduzović: Zakon o javnim emiterima nije ‘švedski sto’

“Čak i ako javne emitere prate malobrojni, bitno je da moćnici znaju da postoje mediji koji prate njihov rad i koji će objaviti informacije o zloupotrebi javnih resursa, nezakonitostima i sistemskim greškama”.

Stajalište je to Zarfe Hrnjić-Kuduzović, vanredne profesorice na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, na upit o tome koliki je značaj i važnost javnog servisa i koje su posljedice, odnosno opasnost situacije u kojoj se proteklih dana našla RTV Federacije BiH, a u kojoj bi se mogla naći i BHRT.

“Uloga javnog servisa je da građane kvalitetno i objektivno informiše i edukuje o temama koje su zbog finansijske neisplativosti nezanimljive komercijalnim emiterima”, napominje Hrnjić-Kuduzović. “Stotine kanala nude mnoštvo zabavnih formata, ali građani trebaju imati na raspolaganju i informativni program po najvišim profesionalnim standardima, analitičke emisije o društvenim anomalijama, dokumentarne i obrazovne formate.”

No, već dugo postoji problem finansiranja, odnosno njegove tri sastavnice budući da javni RTV-servis Bosne i Hercegovine čine državni emiter BHRT, te entitetski RTV Federacije BiH (RTVFBiH) i Radio-televizija Republike Srpske (RTRS). To bi se trebalo činiti prikupljanjem sredstava od pretplate, ali već dugo taj model ne funkcionira.

Model kojeg se niko ne pridržava

Zakonom o javnom radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovine, podsjeća profesorica Hrnjić-Kuduzović, propisano je da se prihodi od RTV-takse i oglašavanja prikupljaju na jedinstven račun, a potom dijele u omjeru 50 posto BHRT-u, te po 25 posto RTVFBiH i RTRS-u.

“Takav model finansiranja je nesrazmjeran jer predviđa da najveći dio finansiranja snosi Federacija BiH koja ima duplo više stanovnika od Republike Srpske, što znači i znatno više prihoda od RTV-takse i od oglašavanja, dok su prihodi za entitetske emitere ravnomjerno raspoređeni”, smatra Hrnjić Kuduzović.

Podsjeća kako je provođenje takvog modela finansiranja od početka bilo problematično te argumentira svoje stavove.

“Prvo, istim Zakonom iz 2005. godine obaveza tri javna RTV-servisa je bila da formiraju Korporaciju kao zajedničku upravljačku strukturu, ali se to zbog političkih opstrukcija nije desilo ni nakon 19 godina. Faktički, Zakon nikad nije proveden, odnosno sistem nije ni uspostavljen niti je transformisan u javni medijski servis.”

Drugo, raspodjela prihoda od oglašavanja nikada nije postala funkcionalna. Budući da je RTVFBiH bila i ostala najpopularniji emiter koji je zarađivao uvjerljivo najviše prihoda, postojao je snažan otpor iz Federacije BiH modelu prema kojem bi Federalni emiter zadržao samo 25 posto oglašivačkih prihoda, dok bi 50 posto dobio BHRT, a 25 posto RTRS.

U takvom ambijentu je i Federalni parlament Zakonom o RTVFBiH 2008. godine propisao da prihodi od oglašavanja pripadaju onom emiteru koji ih i zaradi. Između emitera je postojala prešutna saglasnost da se ne insistira na raspodjeli sredstava od oglašavanja jer je model 50:25:25 demotivirajući za one koji ostvaruju prihode od oglašavanja. Istovremeno, bilo je dovoljno novca od RTV-takse i ostalih prihoda da svi mogu poslovati, podsjeća profesorica Filozofskog fakulteta u Tuzli.

Treći problem je, dodaje, niska naplativost RTV-takse koja je, iako zakonska obaveza, godinama kontinuirano padala. RTRS je 2017. jednostrano prekinuo uplaćivanje dijela koji pripada BHRT-u, pa je njihov dug prema BHRT-u narastao na gotovo 70 miliona konvertibilnih maraka (oko 35 miliona eura).

Nakon toga su BHRT i RTVFBiH sklopili sporazum s Elektroprivredom BiH o plaćanju RTV-takse uz račune za struju, prema kojem 50 posto novca pripada BHRT-u, a ostatak RTVFBiH, koja ne isplaćuje 25 posto novca RTRS-u uz obrazloženje da je RTRS prestao plaćati dio koji prema Zakonu duguju BHRT-u i RTVFBiH.

“Ugovor s Elektroprivredom HZHB nikada nije potpisan, pa hrvatsko stanovništvo većinski ne plaća uopće pretplatu od 2017. godine.”

Selektivna primjena zakona

Prema stajalištu profesorice Hrnjić-Kuduzović, “postojeći model finansiranja javnog servisa je nefunkcionalan i ne omogućava dovoljne prihode od RTV-takse za normalan rad, što je rezultat dugogodišnjih političkih opstrukcija”.

“Što se tiče finansiranja, Zakon se ne bi smio tumačiti i primjenjivati selektivno, odnosno koristiti kao ‘švedski sto’: nećemo korporaciju, hoćemo novac; nećemo odgovornost prema svim građanima BiH, hoćemo upravljačke pozicije…”

“Novim zakonom o javnom medijskom servisu BiH treba propisati i novi model finansiranja koji bi obezbijedio višu stopu naplativosti RTV-takse na cijeloj teritoriji BiH, zatim viši iznos takse koja je znatno niža nego u drugim evropskim državama, ali i formiranje korporacije javnih emitera radi racionalnijeg korištenja resursa”, zaključuje Hrnjić-Kuduzović.

Rukovodstvo državne Radio-televizije Bosne i Hercegovine (BHRT) je u srijedu provelo u stvarnost svoje prethodno upozorenje da će prekinuti produkciju i emitiranje programa RTV Federacije BiH zbog dugovanja, što je dovelo do prekida programa Federalne televizije.

Prema tvrdnjama čelnika BHRT-a Belmina Karamehmedovića, FTV od decembra ne izmiruje svoje obaveze prema BHRT-u, čime je stvoren dug od gotovo 600.000 eura.

Istog dana, Općinski sud u Sarajevu je donio privremenu mjeru u kojoj nalaže da BHRT mora pustiti signal FTV-u, čime je problem, bar privremeno, riješen.

Sva tri javna servisa u Bosni i Hercegovini godinama su izložena različitim političkim pritiscima, a vladajuće i opozicijske stranke se međusobno optužuju za probleme u sistemu javnih emitera BiH.