Niger: Pada li posljednje uporište demokratije afričkog zapada?

Čelnici zapadnoafričkih država krajem ove sedmice poručili su kako su sve opcije, uključujući i korištenje sile, ostale otvorene kako bi se „vratio ustavni red“ u Nigeru nakon vojnog udara 26. jula i naredili aktiviranje njihovih snaga u rezervi.

Ovo je saopćeno nakon skupa u nigerijskoj prijestolnici Abudži gdje su bili prisutni predstavnici 15 država Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS). Riječ je o vanrednom sastanku sa ciljem dogovora reakcije na vojno preuzimanje vlasti u Nigeru i odbijanje vojske da omogući povratak demokratskih vlasti.

„Regionalna organizacija će, dok god bude u mogućnosti, koristiti diplomatiju i političke načine komunikacije kako bi se riješila situacija u Nigeru. Poslali su i delegaciju, zajedno sa predstavnicima Afričke unije (AU) i Ujedinjenih nacija (UN) u Niamej (glavni grad Nigera op.a.) kako bi vojnoj hunti jasno poručili da mora odstupiti i dozvoliti uspostavu ustavnoga reda“, kaže za Al Jazeeru Alex Vines, direktor Afričkog programa Chatham Housea od 2002. godine.

Vines ima dugo iskustvo angažmana u afričkim državama, bio je predsjednik UN-ovog panela stručnjaka za Obalu Slonovače od 2005. do 2007. godine, a prije toga je bio član tog panela za Liberiju od 2001. do 2003. godine. Bio je angažiran, bilo od UN-a ili drugih državnih ili nevladinih organizacija u Nigeriji, Mozambiku, Gani, Angoli…

Siromaštvo, pustinja, ISIL…

Zapadnoafrička država Niger ima površinu od 1,27 miliona kvadratnih kilometara što je nešto manje od zajedničke površine Francuske, Španije i Italije. No, problem je što je 80 posto tog područja dio najveće pustinje na svijetu – Sahare.

Drugi problem Nigera je duga kolonijalna historija iskorištavanja, a potom i činjenica da nema izlaz na more pošto ga okružuju Libija, Čad, Nigerija, Benin, Burkina Faso, Mali i Alžir.

Većinom je muslimanska država, sa približno 25 miliona ljudi koji uglavnom žive na selima na jugu i zapadu Nigera. Riječ je o jednoj o najsiromašnijih država svijeta, česte su suše, a privredno se najviše bazira na poljoprivredu i izvoz sirovina kao što je uranijum, prijeko potrebni materijal za nuklearne elektrane.

Uz suše, pustinju, kolonijalnu historiju, činjenicu da nema izlazak na more, problemi su i brojne oružane grupe, pobunjenici i najviša stopa fertiliteta koja dovodi do ogromnog rasta broja stanovnika Nigera.

Niger je bio dugo francuska kolonija do 11. jula 1960. godine kada su odlučili odvojiti se od francuske zajednice, a punu nezavisnost proglasili su 3. avgusta 1960. godine. Od tada do danas su se smjenjivali republike, građanske uprave, vojni režimi…

Iako je nezavistan od Francuske, ova evropska država u Nigeru i dalje ima 1.500 vojnika i vojnu bazu. Velika je povezanost ove dvije države upravo zbog spomenutog uranijuma – Francuska iz Nigera nabavlja 17 posto uranijuma za svojih 58 nuklearnih elektrana. Ranije je spomenuto kako pet posto svjetskih količina uranijuma „leži“ upravo u Nigeru…

Problemi drugih hunti

Vines se slaže kako ovo jeste problem za Francusku, ali da se Pariz lako može okrenuti drugim izvorima dostave uranijuma, poput Australije, Kanade, Kazahstana.

Faktor koga se mnogi pribojavaju je nestabilnost regije Zapadne Afrike zbog prisustva brojnih oružanih grupa, pobunjenika koji koriste slabosti lokalnih vlasti i jačaju. Jedna od njih je i ogranak oružane grupe Islamska država Irak i Levant – Islamska država Velike Sahare (ISGS).

Ukoliko bi došlo i do reakcije snaga država ECOWAS-a, neki špekuliraju kako bi moglo doći do većeg rata u Africi, sa velikim brojem poginulih i milionima izbjeglica koji bi krenuli u velikom broju ka sjeveru, ka Evropi.

„To je malo vjerovatno, ako ništa vojne hunte u Burkini Faso i Maliju imaju velike probleme i ta kriza je suzbijena. Ali, ukoliko puč u Nigeru uspije, onda bi on mogao biti uzrok odustajanja od posvećenosti povratka civilne uprave u Maliju i Burkini Faso“, navodi sagovornik Al Jazeere.

Ono, pak, što više zabrinjava je sve veći ruski utjecaj u regiji. Svjetski mediji i agencije prenijeli su snimke ruskih trobojki na ulicama nigerskog grada, u znak podrške novoj vojnoj vlasti.

„Ruski Wagner (privatna paravojna formacija) je jako aktivan u susjednim državama Libiji i Maliju i Rusija na sve načine pokušava povećati svoje prisustvo u Burkini Faso. Lider Hunte iz Burkine je viđen u Kremlju gdje mu se laskalo na drugom Rusko-afričkom samitu i viđen je također na godišnjoj proslavi Dana ruske mornarice u Sankt Petersburgu“, ističe Vines.

On nastavlja kako Rusija nije bila posebno aktivna u Nigeru, ali jesu njeni „trolovi“ koji šalju lažne vijesti i prave utjecaj među ljudima.

„Neko je dijelio te spomenute ruske zastave u Nigeru i to je korišteno da se stvara protivzapadnjački sentiment među demonstrantima.“

Kriza Sahela

Brojni autori su nakon puča u Nigeru naveli kako je do kraja jula ove godine ova država smatrana ‘posljednjim uporištem demokratije’ u regiji Sahel, pa možda i više (devet vojnih udara u posljednje tri godine pogodilo je Zapadnu i Centralnu Afriku. Sahel je regija koja se nalazi između Sahare na sjeveru i Sudanske savane na jugu i proteže se od Atlantika na zapadu do Crvenog mora na istoku.

Prolazi kroz Senegal, Mauritaniju, Mali, Burkina Faso, Alžir, Niger, Nigeriju, Kamerun, Centralnoafričku Republiku, Čad, Sudan, Južni Sudan, Eritreju i Etiopiju.

„Tačno je kada se kaže kako je Niger bio više prozapadni od svojih susjeda, ali se ne bih složio da je cijeli Sahel u krizi – na primjer, Mauritanija nije. Regionalno tijelo ECOWAS smatra kako se linija treba povuči kada je puč u Nigeru u pitanju. Postoji mnogo podataka, brojne analize, kako stanovnici regije ne žele biti svrstani ni na koju stranu, ali žele demokratiju, a ne autokratiju“, podcrtava stručnjak sa Chatham Housea.

Na kraju smo ga pitali: Da li postoji šansa za stranom vojnom intervencijom, kako u Nigeru, tako i u cijeloj regiji, te kako predviđa razvoj situacije.

„Vojna intervencija je i dalje realna mogućnost, no ECOWAS-a trenutno koristi diplomatiju i sankcije kao glavni instrument uvjeravanja hunte u Niameju da mora odstupiti i obnoviti ustavni poredak države“, odgovara Vines.