Krajišnici pune budžet porezima, a voze se Titovim cestama

Godinama se priča o brzim cestama prema Unsko-sanskom kantonu, smještenom u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, ali one u pravilu ostaju samo neispunjena predizborna obećanja. Krajišnici uredno pune federalni budžet plaćanjem različitih poreza, a još uvijek se voze Titovim cestama.

Taj kanton cestovno je povezan sa glavnim gradom države, Sarajevom sa dvije glavne ceste – autoputom koji ide do Zenice, a potom magistralnom cestom, poznatom kao M5, koja prolazi kroz centralni dio zemlje. Ukupna udaljenost između Bihaća, kao središta kantona, i Sarajeva iznosi 300-ak kilometara, a vožnja obično traje između pet i šest sati, ovisno o gustoći prometa i vremenskim uslovima.

„Decenijama su postojala obećanja o povezivanju Krajine i drugih dijelova Bosne i Hercegovine, međutim na tom planu je učinjeno jako malo. Uvrštavanje brze ceste Bihać – Sarajevo – Podgorica u mrežu evropskih koridora je prvi konkretan potez u pravcu da se to u budućnosti promijeni, ali je potrebno paralelno ubrzati aktivnosti u ovom mandatu na postojećim projektima na cestovnoj i željezničkoj infrastrukturi“, kaže Amir Purić iz Velike Kladuše, zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH.

Dodaje da su ove godine prvi put planirana ozbiljnija sredstva za brzu cestu Bihać – Velika Kladuša i nada se da će ona biti realizirana, da će barem sva potrebna dokumentacija biti završena i da će se iduće godine kroz budžet i plan Javnog poduzeća Autoceste Federacije BiH biti osigurana sredstva za prvu dionicu od 17 kilometara.

„Na tome ću lično insistirati, a vjerujem i drugi zastupnici iz Unsko-sanskog kantona. Drugi prioritetan projekat i za kanton i za Federaciju BiH trebala bi biti cesta Bihać – Bosanska  Krupa preko Grmuškog platoa, jer je taj dio kantona najlošije povezan, a izuzetno je bitan sa turističkog i privrednog aspekta“.

Još uvijek samo lijepe želje

Purić ne želi ulaziti u posao struke koja treba reći šta je najrealnije i ekonomski najisplativije kada je povezivanje Sarajeva i Unsko-sanskog kantona u pitanju. Očekuje da to nove uprave nadležnih javnih poduzeća do kraja ove godine pripreme i od njih će te podatke tražiti.

„Onda je na nama iz politike da se izborimo da se sredstva za te projekte nađu u budžetu za narednu godinu. Očekujem da će do kraja mandata 2022-2026. Unsko-sanski kanton biti kvalitetnije povezan sa ostatkom Bosne i Hercegovine“, poručuje zastupnik Purić.

Njegov kolega Admir Čavalić, koji je također zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, kaže da postoje određene naznake da bi se moglo ići u pravcu rješavanja putne infrastrukture za Unsko-sanski kanton i druge kantone, ali dodaje kako je to još uvijek u domenu lijepih želja, kako izvršne tako i zakonodavne vlasti.

„Bilo bi dobro da se radi na navedenom, međutim trenutno imamo koncept koji podrazumijeva da se gradnja brzih cesta, autoputeva i cesta odvija u dva do tri kantona, a to su Hercegovačko-neretvanski, Zeničko-dobojski i Sarajevski kanton. Drugi kantoni, uključujući i Unsko-sanski kanton, su apsolutno zapostavljeni. Tu se koriste putevi koji su izgrađeni prije 50-60 godina i samo se održavaju bez kilometra novog puta“, ističe Čavalić.

Građani najveće žrtve

Najveću cijenu, naravno, plaćaju građani i privrednici, posebno privrednici izvoznici ili privrednici koji zahtijevaju razvijene logističke mreže. Na taj način se indirektno odbijaju investicije i ne čudi zašto Bosna i Hercegovina zaostaje u regionu, posebno u komparaciji sa Srbijom.

„U Parlamentu Federacije BiH postoje inicijative i prijedlozi u tom pravcu. Ranije su zastupnici, posebno sa područja Unsko-sanskog kantona, predlagali navedeno. Međutim, ključni proces treba da povede Vlada Federacije BiH, odnosno nadležno Ministarstvo za saobraćaj koje pripada HDZ-u BiH i svakako, kada govorimo o autoputevima, Autoceste Federacije BiH i Ceste Federacije BiH. Za sad nemamo nekih jasnih koraka, nemamo niti promocije navedenog među parlamentarcima“, kaže zastupnik Čavalić.

Stanovnici Bosanske Krupe najbolje znaju šta je to loša putna infrastruktura i saobraćajna komunikacija. Godinama se voze dotrajalom cestom koja prolazi kroz kanjon rijeke Une. Vrlo rizična vožnja u stalnom strahu od mogućih odrona kamenja, koje se odvaja od okolnih stijena i pada pravo na cestu.

„Bez dobre i kvalitetne cestovne infrastrukture nema ni nekog održivog razvoja koji nam je vrlo bitan i potreban. Također i komunikacija između gradova Unsko-sanskog kantona je bitna. Mi iz Bosanske Krupe, kada je ta tema u pitanju, najbolje znamo u kakvom je stanju cesta koja povezuje Bosansku Krupu i Bihać, kao centar Unsko-sanskog kantona. Mi ćemo inzistirati da se to pitanje rješava. Naravno i sve ono što se već 20 i kusur godina priča i planira od te brze ceste Bihać – Velika Kladuša i spajanje ostatka Bosne i Hercegovine sa gradom Ključem koji je kapija Unsko-sanskog kantona s južne strane“, kaže Armin Halitović, gradonačelnik Bosanske Krupe.

Loša povezanost iznutra

Magistralni putevi koji povezuju gradove Unsko-sanskog kantona su pod ingerencijom Federacije BiH, odnosno Cesta Federacije BiH koje su opet pod ingerencijom Vlade i Parlamenta Federacije BiH. Dakle, sasvim je jasno odakle sve kreće i ta povezanost između gradova mora biti dobra jer previše je dugo da se iz Ključa do Velike Kladuše putuje po nekoliko sati.

„Tu komunikaciju između naših gradova moramo skratiti i poboljšati da bi bili turistički konkurentniji kao kanton. Još uvijek nemamo toliko sadržaja da jedan grad može primiti sedam dana goste i da im pruži u tih sedam dana sve ono što oni traže. Ali dobrom komunikacijom u smislu kad Bosanska Krupa primi goste, njima ne bude problem otići do Cazina, Bihaća, Ključa i drugih gradova Unsko-sanskog kantona to se može riješiti“, ističe Halitović.

U ovom lijepom krajiškom gradiću postoji veliki broj investitora koji traže dobru komunikaciju i povezanost. Pored loše povezanosti sa ostatkom kantona, veliki problem im predstavlja dug put iz Sarajeva do Bosanske Krupe i ostalih gradova, što utječe na razvoj turizma.

„Neće turisti da se vozaju 6-7 sati od Sarajeva do Unsko-sanskog kantona. U tom smislu nam je aerodrom Bihać o kojem se priča i na kojem se već pomalo nešto radi jako bitan, kako bi se mogli pozabaviti razvojem Unsko-sanskog kantona“, ističe Halitović.

Ravnomjerno ulagati u sve regije

Kada je aerodrom Bihać u pitanju, to je zajednička priča koja povezuje sve gradove Unsko-sanskog kantona. Generalno, priča o boljoj unutrašnjoj povezanosti Unsko-sanskog kantona, ali i njegovoj kvalitetnijoj povezanosti sa ostatkom Federacije BiH i države je priča koja neće stati na ova tri grada jer gradonačelnici žele u nju uključiti i ostale gradove.

„Smatramo da svi jednako treba da participiramo u odlukama koje se tiču uspostavljanja veza sa višim nivoima vlasti i naših zahtjeva prema njima. U pitanju su strateški projekti koji se tiču Unsko-sanskog kantona, počevši od cestovne infrastrukture u cilju boljeg povezivanja sa centrom države, što se iz godine u godinu i iz mandata u mandat spominje kao nekakva priča, međutim, realizacija se svela na dvije trake od kojih ona na Laništu kod Ključa i ova koja se trenutno radi u Ripačkom klancu kod Bihaća. Svi se slažemo da to nije dovoljno, naš put prema Sarajevu i dalje ostaje jedna od najvećih boljki“, kaže Elvedin Sedić gradonačelnik Bihaća.

Sve projekte koji dolaze u Unsko-sanski kanton gradonačelnici i načelnici gradova i općina ovog kantona trebaju doživljavati kao svoje projekte, stav je gradonačelnika Sedića.

„Želimo da se ravnomjerno ulaže u sve regije, tu mislim na kantone, a unutar Unsko-sanskog kantona želimo ravnomjeran razvoj svih lokalnih zajednica. Mi ćemo tražiti od svih zastupnika na višim nivoima koji dolaze iz Unsko-sanskog kantona, bez obzira da li participiraju u trenutnoj većini ili ne, da se zalažu za realizaciju projekata u ovom kantonu i da sebi ne dozvolimo prigovaranja tipa da su nam osigurana sredstva a mi ih ne znamo realizirati“.

Kako razumjeti koncept vremenske vrijednosti novca

Jako puno projekata je u Unsko-sanskom kantonu koji su spremni za realizaciju, jako puno je mogućnosti da se osiguraju investicije jer ako se može izdvojiti preko 200 miliona konvertibilnih maraka (100-ak miliona eura) za bolje povezivanje Sarajeva sa Goraždem, na dionici dužine 75 kilometara, Sedić ne vidi razlog zašto se ne bi moglo izdvojiti upola manje novca za aerodrom u Bihaću koji bi mogao biti završen u naredne dvije godine.

„To su stvari koje ne treba stavljati u korelaciju i da važemo šta je važnije a šta je manje važno, ali sam siguran da Unsko-sanski kanton zaslužuje ravnomjeran razvoj sa ostalim kantonima u Federaciji BiH. Složni smo da je realizacija projekta aerodroma u Bihaću strateški važna, ne samo za Bihać, nego za Unsko-sanski kanton i širu regiju koja se proteže do Bosanskog Novog i Prijedora, i prema susjednoj Republici Hrvatskoj, konkretno Lici i području okolice Nacionalnog parka Plitvička jezera“, ističe gradonačelnik Sedić.

Dosta realnija rješenja boljeg saobraćajnog povezivanja su brze ceste jer manje koštaju, besplatne su i odmah daju rezultate, kako za privredu, tako i za građane. S druge strane, autoputevi nude mogućnost da se brojne strane „ugrade“ i rade brojne manipulacije, a ono što je najveći problem jeste to da se zaostaje sa vremenom.

„Zaista ne razumijemo taj koncept vremenske vrijednosti novca. Ne može se nešto graditi 20 godina. Autoputevi sa danas grade za jednu godinu bez ikakvih problema. Međutim, naš sistem lotova, razbijanja dionica na manje i kraće kako bi se tenderski omogućio veći prostor za neko manipulativno djelovanje uslovio je da zaostajemo“, kaže na kraju Čavalić.