Republika Srpska je rizik za dolazak Rusije na Mediteran

„SAD i EU moraju raspustiti republiku bosanskih Srba i spriječiti potencijalni rizik od Rusije na Mediteranu. To je tvorevina masakra i kriminala, nastala na bezakonju, genocidu i tragediji. Bilo kakva druga solucija neće vrijediti ničemu. Srdačan pozdrav.“

Tim je riječima dr. Yuksel Hos, profesor na Balkanskom istraživačkom institutu Univerziteta Trakya u Edirneu, odgovorio na uobičajene floskule kojima je američki državni sekretar Antony Blinken na Twitteru nedavno u nekoliko rečenica osudio odluke Narodne skupštine bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. Jedna od tih odluka odnosi se na proglašenje odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji entiteta nevažećim, a druga na neobjavljivanje odluka visokog predstavnika Christiana Schmidta u entitetskom službenom listu.

Za razliku od SAD-a i EU-a, turski profesor, čiji preci vuku korijene sa područja Jagodine u današnjoj Srbiji, odakle su 1878. preselili u Tursku, ima sasvim drugačiji pristup problemu zvanom Milorad Dodik, koji Zapad ili ne može, ili ne želi riješiti već godinama, puštajući ga da postepeno urušava Bosnu i Hercegovinu.

Dr. Hos, koji je između ostalog ekspert za balkansku i vojnu geografiju, zajednice na Balkanskom poluotoku, etničke i političke tenzije i konflikte, tvrdi da je korijen problema u Dejtonskom sporazumu, zbog kojeg Bosna i Hercegovina decenijama poslije grca u tenzijama.

„Republika Srpska ima više teritorije nego što joj je potrebno, a većinu je stekla etničkim čišćenjem i ubijanjem bosanskih muslimana. Srbima, kojih ima 30 posto, dato je gotovo 50 posto teritorije i mogućnost da koriste naziv ‘republika'“, kaže, između ostalog Hos, koji je u razgovoru za Al Jazeeru govorio o teškoj krizi u Bosni i Hercegovini, ali i onome što mnoge patriotski opredijeljene Bosance i Hercegovce zanima – šta za to vrijeme radi Turska?

• Gospodine Hos, šta najviše zamjerate Dejtonskom sporazumu?

– Imali smo duh i velika očekivanja od Daytona. Trebala je to biti odskočna daska za budućnost, ali nije ispalo tako. To je bio samo dogovor za prekid vatre. I to je i sada. Društva u Bosni i dalje imaju drugačije obrazovanje i historijske perspektive. Podižu buduće generacije na različite načine. Na utakmici reprezentacije Bosne i Hercegovine dio zemlje tuguje, a drugi se raduje i gaji simpatije prema susjednim državama. Dayton je trebao biti važan u smislu stapanja društava poput srpskih, hrvatskih i muslimanskih u jednu državu, ali kako vrijeme odmiče, sve je jača homogenizacija različitih zajednica u njoj. Koegzistencija je postala san, dok homogenizirane sredine stvaraju svoje političke granice.

• Već dugo, u centru pažnje u krizi u Bosni i Hercegovini je Milorad Dodik, koji otvoreno podriva državu pred očima svijeta, bez ozbiljnih posljedica. Kako to objašnjavate?

– Dodik ide u avanturu u vrijeme kada Evropa ima slabost zvanu Rusija. Dodik pokušava procijeniti reakcije, dobiti podršku Srbije i Rusije koja stoji iza nje i vidjeti reakciju NATO-a. Zbog podrške koju misli da će dobiti od Srbije i Rusije, ide u novu dimenziju i govor o nezavisnosti podiže na viši nivo. NATO i OHR trebaju oštrije reagovati, jer će Dodik, u to nemam nimalo sumnje, nastaviti još gore.

• Uprkos eventualnoj oštrijoj reakciji Evrope i SAD-a?

– Ovdje se nameću dva pitanja: da li je Dodik zaista ozbiljan ili je sve ovo što radi samo njegova poruka sopstvenom narodu. U Republici Srpskoj žive sa 150 ili 200 eura plate. Kada ih ne možeš nahraniti ekonomskim prosperitetom i platama, onda to moraš nacionalizmom. To uvijek pali u Srbiji i u Bosni i Hercegovini, a kada hraniš naciju nacionalizmom, onda dobijaš glasove.

• A šta ako je Dodik zaista ozbiljan u svojim porukama o nezavisnosti?

– Onda je zaista glup čovjek. Pogledajte kartu Republike Srpske. Čak i malo dijete vidi da postoji Brčko distrikt kod koridora koji spaja dva dijela tog entiteta. Brčko je mjesto koje je smišljeno da spriječi srpske aspiracije za nezavisnom državom. Dodik nije čovjek koji ne vidi takav rizik. Ako želi biti dovoljno realan u svojim izjavama o nezavisnosti i želji da bude predsjednik nezavisne države, mora imati u vidu geopolitičku realnost. Ipak, mislim da nije toliko glup. Samo daje poruku svojoj publici i vaga srbijansku podršku. U ovim okolnostima Republika Srpska ne može nikad biti nezavisna. Kao ekspert za vojnu geografiju, tvrdim da ona nije na Dodikovoj strani.

• Ali Dodik je uporan u paranju države po svim šavovima, a Evropa dugo ništa ne radi na tome. Zašto?

– Zapadnu politiku možemo analizirati od perioda renesanse. Evropa je uvijek bila monolitna. Recimo, ako nisi kršćanin – ili ideš, ili budeš ubijen; ako nisi katolik – ideš ili umireš. Tako je bilo nekada davno. A sada, nisi dio Evrope ako, recimo, ne podržavaš LGBT zajednicu. Dakle, kontinent je uvijek imao monolitno razmišljanje temeljeno na predrasudama. Tako je prema njima sada Turska istočnjačka zemlja, Bosna su muslimani koje podržava Turska, Albanci su bivše Osmanlije, ali je zato Grčka, koja je i sama bila dio Osmanskog carstva, prijateljska. Evropa, dakle, jedne podržava, a druge diskriminira. Dodik se vodi time.

• Upozorili ste i na opasnost od ruskog proboja na Balkan zbog politike Srbije, ali i Dodika. Koliko je realna ta opasnost?

– Rizik da Rusija produži zonu uticaja na Balkan je ono zbog čega Srbija mora misliti o svojoj budućnosti. Na kojoj strani će biti. Donjeck i Lugansk su odabrali rusku, ali sada, moji prijatelji sa tamošnjih univerziteta kažu da žale zbog toga, jer su svaka mahala i svaki kvart pod kontrolom mafije. Ako želiš riješiti probem, ne zoveš policiju, već mafiju. Isto će se desiti ako Srbi odluče biti sa Rusijom.

Evo, danas imamo rizik od nuklearne elektrane Zaporožje. Ko može garantovati da se takav rizik neće desiti u srcu Evrope, u Bosni i Hercegovini ili Srbiji? Ako Rusi prijete cijeloj Evropi Zaporožjem, šta bi tek bilo da je ono u Bosni i Hercegovini ili Srbiji? Rusija ima mnogo sofisticiranog oružja i sposobne paravojne grupe i može stvoriti ovdje mnogo problema ako Srbija ne izabere evropski put.

Republika Srpska je samo deset kilometara od Jadranskog mora, na kojem su NATO-ove baze u Italiji. Dovoljno kratka distanca za rakete i sabotažne operacije ruskih grupa koje se mogu lako infiltrirati u područje blizu granice Bosne i Hercegovine.

• Nedavno ste na Twitteru oštro reagovali zbog mlake izjave Antonyja Blinkena na Dodikove odluke o neprovođenju odluka Ustavnog suda BiH i nepriznavanju odluka Visokog predstavnika. Šta SAD, koji se predstavlja velikim prijateljem Bosne i Hercegovine, radi u ovoj priči?

– Snage koje vode SAD u osnovi su kršćanske konzervativne grupe. Oni su čuvari ideja Friedricha Ratzela, osnivača političke geografije i teorije „lebensraum“, čija je teza kako vladati, upravljati i držati političku snagu jedne jake države. I EU svoju političku hegemoniju temelji na principima Ratzela. Možemo čak reći da je on glavni ideolog iza EU-a, kao što je bio i iza (nacističkog vođe Adolfa) Hitlera, ali on je bio samo ekstremist i fašista koji je ideje Ratzela prenio u drugu dimenziju.

Prema tim principima, imperija se stvarala asimilacijom malih društava, naroda, etničkih grupa i država u veće. Bosna i Hercegovina je većinski muslimanska zemlja usred Evrope i ideja je da ona ne bi trebala upravljati sobom, već bi trebala biti ovisna o evropskoj moći. Da njom vlada velika sila ili unija. Po potrebi se i ošamari. Dakle, država protektorat prema osnovnim principima i političkim aspiracijama, idealima i interesima Evrope.

Američka podrška je, naravno, potrebna Bosni i Hercegovini, ali je pitanje o kojoj se vladi radi i koliko ima interesa za to. Današnje demokrate Josepha Bidena baš ga i nemaju.

• Zašto nemaju kada je Bosna i Hercegovina teško ugrožena na teritoriji na kojoj Rusija želi jačati interes?

– Primarni interes im je da dobiju Srbiju u EU i zapadni svijet, jer je Srbija prijateljska prema Rusiji. Srbiji je teško povući distancu od Putina i Zapad je toga svjestan, te sada podmićuje Srbe teritorijom Albanaca na Kosovu. Pokušavaju nahraniti srpski nacionalizam da bi ih pridobili kod sebe.

Bosna i Hercegovina je u svoj ovoj priči o Balkanu poput cvijeta koji će biti presječen ako se previše razvije, a biti zaliven ako počne venuti. Pod kontrolom je i nadzorom dok bosanski muslimani ne padnu na brojku od 20 ili 25 posto i ne postanu poput politički nevažnih etničkih grupa u SAD-u. Dakle, bit će kulturna grupa i dekoracija, ali ne i dovoljno jaki za mogućeg budućeg neprijatelja Zapada ili turskog prijatelja.

• Kada govorimo o Bosni i Hercegovini i Turskoj, mnoge patriote u BiH upiru oči u (turskog predsjednika) Recepa Tayyipa Erdogana i očekuju njegovu oštriju reakciju. No, one liče na reakcije SAD-a i EU-a. Zašto?

– Erdogan drži distancu prema svim grupama na Balkanu. Za razliku od evropskih sila ili SAD-a koji dijele Bosance na Bošnjake, Hrvate i Srbe, Turska u svima vidi Bosance, što, nažalost, u Bosni i Hercegovini nikada nije implementirano zbog opstrukcija evropskih sila. Sve dok oni to diktiraju, u Bosni i Hercegovini će biti različite nacije i neće biti nacionalnog integriteta države.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, Turska nije medijator, više je kao veliki brat. Erdogan pokušava reći: za nas ste svi vi Bosanci i morate to biti, bez obzira jeste li kršćani ili muslimani. Erdogan je pragmatičan lider jer može kontrolisati mnoge druge lidere. On ne želi trošiti dignitet i kredit i pritiskati Dodika ni po kojem pitanju. Nema poteze direktno usmjerene prema njemu i neće ih niti imati sve dok oni ne pokušaju proglasiti nezavisnost.

Dok Erdogan vidi mogućnost poboljšanja odnosa sa Srbijom, odnos sa Dodikom mu se neće pokvariti. To nema veze sa politikom u Bosni, već u Srbiji, ali Srbi u Republici Srpskoj gledaju prema Beogradu. Pragmatičan lider poput Erdogana nastoji ojačati odnos sa Srbijom, a tokom tog procesa, bosansko pitanje bit će detalj koji se usput rješava.

• Zašto se u toj Vašoj priči stiče dojam da je Srbija važnija Turskoj od Bosne i Hercegovine? Ili to nije dojam, nego činjenica?

– Treba znati da je Bosna najviše bratska nacija Turskoj i to je prirodan odnos koji se nikada neće promijeniti. Dok postoji Turska, postojat će i ona. Ako se bilo šta desi u Bosni i Hercegovini, Turska je tu, nije daleko. I mnogo je jača nego prije 25 godina.

• Ali…?

– No, najbolji način da Turska zaštiti Bosnu i Hercegovinu nije taj da joj pomogne da ratuje, već da pridobije njene susjede za prijateljske zemlje i da uništi bilo kakve razloge za rat.

• Kako to Turska radi sa Srbijom?

– Mi u Srbiji imamo milijarde dolara investicija. Ako gledamo racionalno, Vojvodina je turska kapija prema centralnoj Evropi. Interes Turske je na osiguranju stabilnosti rute koja ide ka Mađarskoj, a iz Mađarske u Evropu.

Turska ima politiku da ne možeš stvarati mir bez spremnosti na rat. Turska se bori u mnogim regijama – u Siriji, Somaliji, Azerbejdžanu, Libiji… No, zašto bi to radila sa Srbijom, ako može pojačati ekonomske odnose sa njom, ukazati joj poverenje i natjerati je da svoju budućnost vidi uz njene interese?

• Znači, Srbija je u strateškom smislu turska interesna zona?

– Da, kao i Bosna i Hercegovina. Srbijanska historija Turke i dalje vidi kao stare neprijatelje, ali neprijatelji nekada postaju najbolji prijatelji. Samo sedam godina poslije bitke na Kosovu, Turska i Srbija su zajedno ratovale protiv katoličkih krstaša – i to jako uspješno. Srbi su se sa otomanskom vojskom borili protiv Austro-Ugarske, čuvali naše zapadne granice. Znači, i sa njom, kao i sa Bosnom i Hercegovinom, postoje duboke veze.

Turski ekonomski, politički i kulturni uticaj ide do Save i Dunava i to je granica između uticaja Turske i Evrope. Ako ignorišeš Tursku na toj teritoriji, gubiš – i to Srbija zna, a zna i Turska. Ako Srbija počne testirati odnos i koristi od Turske, to ne bi bilo dobro.

• Još jedna opaska za kraj. Znači li Vam nešto riječ ‘amanet’, koja se u Bosni i Hercegovini često spomene kada se priča o Turskoj i BiH?

– Da, znam za to da je Alija Izetbegović prije smrti rekao Erdoganu da mu ostavlja Bosnu u amanet. Ne znam koliko je to tačno, ali ne mogu poreći riječi svog predsjednika u vezi toga. Ako je to Izetbegović rekao, to je jako teška, ali i divna izjava, jer dati u amanet znači dati na čuvanje nešto što je jako dragocjeno, vrijedno, sveto. Bilo to tačno ili ne, svaki Turčin zna za Bosnu koju Turska treba štititi i čuvati. Siguran sam da većina Turaka, da ih pitate gdje je Bosna, ne bi znala odgovoriti, ali sam isto tako siguran da bi se svi bili spremni boriti za nju, ako bi već došlo do toga, kao što su radili u drugim dijelovima svijeta, čak i u Koreji. No, siguran sam da neće.