Može li se spriječiti programirano zastarijevanje proizvoda?

Električni uređaji napravljeni prije nekoliko desetljeća bili su gotovo neuništivi, obilježili su brojna djetinjstva, a često bi prelazili sa generacije na generaciju, često kažu oni rođeni u prošlom stoljeću. Nije rijetkost da se u mnogim domovima nalazi sasvim ispravan električni alat koji je neki otac ostavio sinu ili čak djed unuku.

Isto tako, u brojnim domovima regije se mogu naći frižideri, usisivači, šporeti i drugi električni uređaji napravljeni prije raspada nekadašnje Jugoslavije koji i danas uglavnom pouzdano rade, iako imaju puno manje mogućnosti od njihovih modernih konkurenata. O energetskoj efikasnosti je bespotrebno i govoriti.

S druge strane, moderni, tehnologijom “napucani” uređaji često se kvare nakon samo nekoliko godina korištenja.

‘Neuništivi’ uređaji kao loša poslovna odluka

“Svi smo se nekako navikli da, iako je tehnologija napredovala, pa bi trebala biti bolja, uređaji kraće traju. I uglavnom se nakon kvarova kupuju novi uređaji, umjesto da se popravljaju stari, jer je to isplativije”, kaže Marin Bago iz Udruženje za zaštitu potrošača Futura.

Programirano zastarijevanje uređaja i ugrađivanje kvarova u modernom društvu sve je veći problem. Nekada “neuništivi” uređaji pokazali su se kao loša poslovna odluka za proizvođače koji su morali naći način kako da natjeraju kupce da redovno kupuju nove uređaje, čime je praksa vještačkog ograničavanja životnog vijeka postala široko prihvaćena.

Kako bi se zaštitili kupci, ali i smanjilo zagađivanje okoliša, Evropska unija već duže vrijeme pokušava riješiti problem preranog kvarenja uređaja. Čini se da je napredak na vidiku.

Kao dio nove direktive EU-a o osnaživanju položaja potrošača u zelenoj tranziciji, Odbor za zaštitu potrošača i unutrašnje tržište Evropskog parlamenta zabranio je ugrađene kvarove i programirano zastarijevanje proizvoda, što je potvrdila hrvatska zastupnica u EP-u Biljana Borzan, koja je i autorica ove direktive.

Ako direktiva postane zakon, uređaji bi trebali trajati duže, proizvođači bi trebali pružati bolju mogućnost popravka i servisa te osigurati jeftinije i dostupnije rezervne dijelove.

Dostupnost originalnih rezervnih dijelova za uređaje

Novim prijedlogom na nivou EU-a se traži da proizvođači električnih i elektronskih uređaja moraju osigurati desetogodišnju mogućnost popravke uređaja od dana njihove kupovine, dok je do sada uobičajeni rok bio dvije godine.

Ipak, taj rok bi za različite uređaje mogao biti drugačiji. Primjera radi, proizvođači telefona će biti obavezni osigurati petogodišnju servisnu podršku, proizvođači televizora bi morali osigurati sedmogodišnju popravku, dok će veš mašine morati imati podršku od 10 godina. U praksi, to za proizvođače znači da u tom periodu moraju garantirati da dostupnost originalnih rezervnih dijelova za uređaje.

Evropska unija već sada zahtijeva se svi uređaji zamijene ili poprave besplatno ukoliko se desi neki kvar u roku od dvije godine nakon kupovine. Po novoj regulativi, koja je predložena, proizvođači neće biti u obavezi zamijeniti uređaj ukoliko bi cijena za korisnike svakako besplatne popravke bila manja od zamjene uređaja.

Novim pravilima bi se, procjenjuje se, u narednih 15 godina smanjilo više od 18,5 miliona tona emisije štetnih plinova u atmosferu te bi se uštedilo 1,8 miliona tona resursa za proizvodnju tih uređaja. Očekuje se i da bi se smanjilo tri miliona tona elektronskog otpada.

EK: Da se pronađu i odaberu najkvalitetniji servisi

Nova pravila bi ujedno donijela u EU finansijsku korist, jer bi traženim mjerama korisnici uštedjeli 176,5 miliona eura, dok bi proizvođači i prodavci uštedjeli 15,6 milijardi eura, procjenjuje Evropska komisija. Mjerama bi bila podstaknuta industrija popravke uređaja, jer bi bilo potrebno značajno povećanje kapaciteta u servisima, što bi ujedno dovelo do otvaranja novih radnih mjesta.

Ujedno, EK želi uspostaviti i standardizaciju koja bi korisnicima omogućila da pronađu i odaberu najkvalitetnije servise. Svi servisi na teritoriji Unije bi mogli aplicirati za ovu standardizaciju, a da bi dobili tu oznaku morali bi ispunjavati minimum propisanih standarda u smislu kvaliteta i brzine popravke uređaja.

Koliko je problem ugrađenih kvarova široko zastupljen govori i istraživanje eurozastupnice Borzan, koje je pokazalo da 94 posto građana Hrvatske smatra kako su uređaji proizvedeni prije 20 godina trajali duže nego uređaji proizvedeni danas te kako se najviše njih pokvari između druge i treće godine, odmah nakon isteka obavezne garancije.

Bago podsjeća da pitanje ugrađenih kvarova i ograničenog vijeka trajanja uređaja nije od jučer, već je to problem koji se godinama dešava i da je napokon došlo vrijeme za njegovo rješenje. Kako navodi, jasno je da proizvođači, očito bez velikih problema, programiraju uređaje da se kvare nakon određenog perioda te da prestaju raditi uobičajeno nedugo nakon isteka garancije, što je nešto što je moguće izvesti kod gotovo svih uređaja.

Trikovi kako bi se korisnici natjerali da zamijene uređaje

Bago ističe i problematiku nadogradnje operativnih sistema i kvalitetnih aplikacija, odnosno prestanka njihovog ažuriranja nakon nekog vremena na televizorima, mobilnim telefonima i slično gdje ti programi prestanu raditi kako treba nakon nekog vremena, iako su sami uređaji potpuno ispravni, što korisnike tjera na kupovinu novih modela.

“Ima puno trikova kako bi se korisnici natjerali da zamijene uređaje.”

Napravio je paralelu s proizvodima koji su ovisno na kojem su se tržištu prodavali imali različite sastojke.

“Isti proizvod, isti brend, nije imao iste sastojke. Negdje bi, primjera radi, u jednoj zemlji bilo više čokolade, u drugoj kikirikija i tako dalje. Različita pravila za različite zemlje.”

Zbog toga je dobra vijest što EU pokušava zabraniti programirane kvarove i ograničavanje radnog vijeka uređaja.

Kako su kazne izrečene proizvođačima koji su koristili različite sastojke u svojim proizvodima ovisno o tržištima dovele do prekidanja takvih praksi, tako vjeruje da će se jednog dana uvesti zabrane i da će kazne natjerati proizvođače da prestanu s ugrađivanjem kvarova i programiranjem ranog zastarijevanja uređaja.

“Tržište će se samoregulirati”, kaže Bago.

To otvara pitanje da li će onda svi ti “defektni” uređaji, koji se neće moći prodavati na tržištu EU-a, završiti u, između ostalih, zemljama regije, koje nisu članice evropskog bloka.

‘Defektni’ uređaji će vjerovatno završiti u regiji

“Za očekivati ako ta zabrana zaživi u EU da će se proizvođači pokušati riješiti takvih uređaja. I ako u zemljama regije ne bude kvalitetna kontrola i ne budu na snazi adekvatne zakonske odluke, onda je za očekivati da će takvi uređaji završiti kod nas”, smatra Bago, čime će kupci iz regije biti oštećeni.

Kako kaže, zemlje regije mogu same donositi zakone koje su gotovo identični sa zakonima u EU, kako bi se spriječilo da tržišta budu krajnja destinacija za “problematične uređaje”.

“Mi sami možemo donositi zakone, ne moramo čekati da budemo dio EU-a, da se riješi taj problem, ne moramo čekati ni na koga”, smatra Bago.

Nakon Odbora za zaštitu potrošača i unutrašnje tržište, nova pravila moraju biti potvrđena glasanjem na zajedničkoj sjednici Evropskog parlamenta.