Zbog nedomaćinskog odnosa rasipa se 80 posto pitke vode u BiH

Stara i dotrajala vodovodna mreža, česti kvarovi na cijevima, ilegalni priključci, zastarjele pumpe koje troše dvostruko veće količine električne energije među glavnim su uzrocima rasipanja ogromnih količina vode u vodovodnom sistemu Bosne i Hercegovine. Pokretanje procedure za zamjenu vodovodne mreže na entitetskom nivou u ovom trenutku nije moguće jer ne postoji zakon o komunalnim djelatnostima koji bi ponudio takvu opciju.

U Agenciji za vodno područje rijeke Save, sa sjedištem u Sarajevu, kažu da je međunarodna zajednica pokrenula postupak reforme vodnih usluga u Bosni i Hercegovini te da je u tom pravcu izvršena analiza mogućnosti donošenja novog zakona o komunalnim djelatnostima.

Dodaju, kako je u januaru 2023. godine finaliziran dokument „Sveobuhvatna procjena utjecaja propisa za Sektor vodnih usluga u Federaciji BiH“, nakon čega je Vlada Federacije BiH na sjednici narednog mjeseca usvojila završni izvještaj o provedenoj sveobuhvatnoj procjeni utjecaja propisa za sektor vodnih usluga u Federaciji BiH.

„Kroz ovu aktivnost izrađena je prethodna procjena i detaljno analizirano stanje u sektoru. Ta aktivnost prethodi pripremi prednacrta zakona o vodnim uslugama. Vlada Federacije BiH je podržala i druge mjere iz završnog izvještaja, usmjerene na hitno otpočinjanje zakonske reforme Sektora vodnih usluga te zadužila Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva da pripremi prednacrt zakona o vodnim uslugama“, pojasnili su u Agenciji.

Voda curi na sve strane

Iz Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva ističu da veliki broj vodovoda u Bosni i Hercegovini ne mjeri količinu vode koja se nakon zahvatanja upućuje u vodovodnu mrežu te da se zbog toga i ne zna koliko tačno vode iscuri iz cijevi prije nego dođe do korisnika vodne usluge, već samo registruje količina isporučene i fakturirane vode.

„Zato podatak o tzv. neprihodovanoj vodi, a to je voda koja je iscurila, ili se krade ilegalnim priključcima na mrežu, ili je manje izmjereno nego je stvarna potrošnja jer je vodomjer duže vrijeme nebaždaren, procjenjuje tehničko vodstvo vodovoda i većinom se u Bosni i Hercegovini ta procjena kreće od 50 pa do 80 posto ili čak i više. Najveći dio tog postotka jesu curenja iz mreže, odnosno rasipanje“, kažu u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Dodaju i kako postoje dva veoma važna aspekta ovog pitanja; prvi – ko će tražiti ta mjesta curenja i tu je odgovor očigledan, jer te aktivnosti treba planirati vodstvo javnog vodovodnog poduzeća; drugi, mnogo značajniji – pitanje finansija sanacija vodovodne mreže i popravaka na istoj.

„Vodovodna mreža je vlasništvo općine/grada, a vlasnik je u načelu odgovoran za svoja stalna sredstva, ali kako njima upravlja vodovodno poduzeće, često se zaključi da ono treba održavati svu infrastrukturu. Kako za tu svrhu većinom nije predviđen dovoljan prihod, koji se ostvaruje cijenom, redovne popravke i zamjene cjevovoda se ne provode“, pojasnili su u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Odgovornost na lokalnim zajednicama

Resursni centar za vode i okoliš „UNA Consulting“ više od 20 godina bavi se ovom problematikom i na tom putu intenzivno sarađuje s vodovodnim preduzećima u Bosni i Hercegovini, ali i na području Jugoistočne Evrope. Zagovaratelji su savremenog pristupa smanjenju neprihodovane vode kroz strategiju upravljanja koja obuhvata niz sofisticiranih mehanizama.

„Posebnu pažnju posvećujemo izgradnji kapaciteta zaposlenih u vodovodnim preduzećima, odnosno provođenju njihove stalne obuke. Naš pristup i metodologija se zasnivaju na metodologiji koju je usvojila Međunarodna asocijacija za vodu (IWA) i povremenom odgovaranju na individualne potrebe svakog komunalnog preduzeća“, kaže Sandi Zulić, direktor „Una Consultinga“.

Dodaje kako se mnogo toga može uraditi, ali niko ne insistira na tome jer je politika u centru pažnje.

„Vijećnici se svađaju i dobacuju jedni drugima, a niko ne gleda izvještaje u pravom smislu te riječi – čak ni oni koji su ekonomisti. Oni se formalno usvajaju i po političkoj liniji, a suštinu niko ne prati“, ističe Zulić.

Trenutno za 31 komunalno vodovodno preduzeće rade projekt obuke, informatizacije, uređenja administracije i njene racionalizacije, praćenja kvarova na vodovodnim mrežama. To je treći lot općina i gradova u Bosni i Hercegovini s čijim vodovodnim preduzećima su radili na implementaciji strategije racionalizacije troškova u cilju smanjenja gubitaka vode.

„Dobijemo izvještaj o implementaciji ugovora, zatim ga pregledamo i ukažemo šta je dobro, a šta nije, te im vratimo s naznakama onoga što nije dobro i onda oni to isprave i ponovo nam dostave izvještaj. Dakle, mi pripremimo ugovor, a lokalna komunalna preduzeća nose na vijeća i kada se tamo usvoje, potpisnici su lokalne zajednice kako bi vodovodi bili što manje ovisni o političkom uticaju“, pojašnjava Zulić.

Za potrebe provođenja pomenutih aktivnosti raspolažu najsavremenijom opremom i specijaliziranim softverima. U proteklih deset godina implementirali su veliki broj projekata iz oblasti upravljanja neprihodovanom vodom te stekli značajno iskustvo i reference.

„Posebni rezultati su ostvareni kroz implementaciju projekta općinskog okolišnog i ekonomskog upravljanja (MEG), koji je usmjeren na poboljšanje lokalnih sistema upravljanja i usluga u sektorima okoliša i ekonomije. Projekt je podijeljen na dva lota, svaki ima po devet preduzeća koja su ostvarila značajne rezultate u smanjenju količina neprihodovane vode, što je evidentirano u tromjesečnim i godišnjim pregledima ključnih indikatora poslovanja“, pojašnjava Zulić.

U praksi prate 100 indikatora, ali u izvještajima vijećnicima se prikazuje deset njih kako bi lakše shvatili i pratili monitoring smanjenja količina neprihodovane vode. Kao primjer velikih gubitaka, koji su utvrđeni u Sjeverozapadnom klasteru pomenutog projekta, navodi Prijedor koji na vodovodnoj mreži ima 78 posto gubitaka.

Efektivan rad na smanjenju gubitaka

Efikasan i efektivan rad na smanjenju vodovodnih gubitaka može se, kaže, postići kroz akcioni plan koji obuhvata zoniranje, mjerenje, vodni bilans i detekciju kvarova.

„Zoniranje cjelokupne vodovodne mreže i uspostava mjernih zona tačnije, provođenja programa mjerenja, upravljanje neprihodovanom vodom kao što je detekcija kvarova, vodni bilansi i akcioni planovi za smanjenje neprihodovane vode. U to spada i smanjenje troškova po principu dobar domaćin općina ili grad, kontrola rada vodovodnih preduzeća, zahtjeva da se radi ono što je potrebno ili što je redovna djelatnost, te izbjegavanje političkog utjecaja za različite interese, bilo da se radi o stranačkim ili privatnim interesima“, ističe Zulić.

Dodaje kako je finansijski neisplativo ulaziti u projekte zamjene cjelokupne vodovodne mreže, ali da se optimalni i prihvatljivi gubici mogu postići kroz gore navedene metode i strategije. Potrebno je redovno pratiti gubitke na mreži, te adekvatno djelovati u cilju otklanjanja istih i zamjene vodovodne mreže tamo gdje su oni veliki.

„Smisao je da se isparceliše cijeli prostor i da se povremeno prati stanje. Osim gubitaka na mreži, također, ima gubitaka i na prikupnim stanicama. Kao primjer ću navesti Bihać gdje ima 30-ak aktivnih pumpi. Mi smo napravili analizu svake pumpe i, prema analizi, tri pumpe se isplati zamijeniti u roku od deset mjeseci, a onda za deset mjeseci pumpa počinje biti isplativa u smislu da sama sebe otplati jer troškovi struje pokriju tu investiciju“, pojašnjava Zulić.

Federacija BiH može potaći unaprjeđenje procesa održavanja i obnavljanja mreže dobrim regulatornim okvirom, kao i dobrom komunikacijom s međunarodnim financijskim institucijama koje žele pomoći ovom sektoru, ali nema operativnu niti direktnu financijsku nadležnost u ovoj oblasti, odnosno nema budžet planiran za takvu svrhu.

Nedostatak sufinanciranja implementacije vodno-komunalnih direktiva EU-a iz sredstava budžeta Federacije BiH i grantova Evropske unije potvrdila je vlada tog entiteta svojim zaključkom kroz izvještaj o implementaciji prvog ciklusa Planova upravljanja vodama u Federaciji BiH. Smanjenje gubitaka u javnim vodovodnim sistemima na razuman nivo (25 posto i manje) je prva faza u implementaciji EU direktive o vodi za piće.

„Dobrim programom aktivnosti može se povećati svijest gradova i općina o veličini ovog problema i potencijalnim rizicima po zdravlje ako se procesi održavanja i obnavljanja vodovodne mreže nastave zanemarivati, ali je konačna i operativna i financijska nadležnost ipak u gradovima i općinama. Kao važnu mjeru poticaja unaprjeđenju procesa održavanja i obnavljanja vodovodnih mreža, Vlada Federacije BiH je usvojila metodologiju utvrđivanja najniže osnovne cijene vodnih usluga u Federaciji BiH, kao preporuku za primjenu u kantonima i jedinicama lokalne samouprave“, pojasnili su u Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.

Dosljednom primjenom metodologije, u cijenu usluge snabdijevanja pitkom vodom uključuju se u cijelosti troškovi svih aktivnosti potrebnih za postupno smanjenje gubitaka, čime se osigurava mogućnost uspješnog redovnog održavanja i obnavljanja mreže, poručuju na kraju.