Gdje je nestala moćna ruska avijacija u Ukrajini?

S početkom ruske invazije na Ukrajinu, većina stručnjaka očekivala je da će ruska premoć u zraku biti jedan od ključnih faktora za vođenje i u konačnici dobijanje rata. Godinu kasnije, ruske avijacije u Ukrajini gotovo da nema, a samo nebo iznad te zemlje postalo je svojevrsna “ničija zemlja”, koju nijedna strana u praksi ne kontrolira.

Zbog toga se već godinu dana postavlja pitanje gdje je nestala moćna ruska avijacija i zašto se ne koristi u punom kapacitetu tokom invazije na Ukrajinu te hoće li se uopće aktivirati i donijeti nužno potrebnu prevagu Rusiji.

Profesor na Veleučilištu Velika Gorica i sigurnosni stručnjak Marinko Ogorec pojašnjava da je uloga borbene avijacije ključna u prvim danima sukoba, kada je njena temeljna zadaća uništenje protivničke avijacije i ostvarenje prevlasti u zračnom prostoru. Ruska avijacija je, dodaje, u početku rata u značajnoj mjeri realizirala tu zadaću, ali ne u potpunosti.

S druge strane, ukrajinske snage sačuvale su jedan dio svojih zračnih snaga koje sada povremeno koriste kada se za to ukažu prilike.

U međuvremenu, prije svega zahvaljujući izdašnoj pomoći zapadnih zemalja, Ukrajina je revitalizirala svoju protuzračnu odbranu (PZO), nabavljajući nove sisteme od malih do srednjih (u određenoj mjeri i velikih) visina koje vrlo uspješno koristi za zaštitu svog zračnog prostora i podršku snagama na bojištu.

Nakon ozbiljnih gubitaka borbenih letjelica, posebno onih koji su namijenjeni za neposrednu podršku kopnenih snaga na bojištu, kao što su različite verzije aviona Su-25 i Su-24, te gotovo svi borbeni helikopteri, rusko zapovjedništvo odlučilo je sačuvati svoje dragocjene borbene letjelice i njihove još dragocjenije posade, pojašnjava Ogorec.

Promjena taktike

Umjesto napada borbenih aviona i helikoptera na malim visinama, podrška snagama na bojištu realizira se povećanim djelovanjem artiljerije i višecjevnih bacača raketa.

Borbeni avioni, uključujući i strateške bombardere Tu-95 i Tu-160, koriste se isključivo kao platforme za lansiranje navođenih projektila dugog dometa, što se realizira sa sigurnih udaljenosti izvan dometa ukrajinske protuzračne odbrane i s velikih visina, dodaje Ogorec.

Koliko je Rusija izgubila borbenih letjelica, teško je sa sigurnošću reći. Moskva, očekivano, stvarno stanje krije, dok Ukrajinci vrlo vjerovatno pretjeruju kada se hvale svojim uspjesima protiv ruske avijacije, koji su između ostalog u novembru ustvrdili da su oborili 277 ruskih borbenih mlaznih aviona, 260 helikoptera, više od 1.400 dronova i tako dalje.

Zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga Valerij Zalužni je u tom periodu rekao da je Rusija u Ukrajini do tada izgubila dvostruko više borbenih letjelica nego što je izgubila za devet godina tokom sovjetsko-afganistanskog rata.

Prema podacima vojnog bloga Oryx, koji prati gubitke na obje strane korištenjem fotografija sa terena, Rusija je izgubila 352 borbene letjelice, od čega su uništene 242 letjelice, 17 ih je oštećeno, a Ukrajinci su zarobili 93 ruske borbene letjelice. Pri tome je uništeno gotovo 70 borbenih aviona i isto toliko helikoptera, a nastradale su brojne napadačke i izviđačke bespilotne letjelice.

Zapovjednik američkih zračnih snaga za Evropu i Afriku general James B. Hecker konzervativniji je u svojim procjenama. Kako je nedavno na Ratnom simpoziju AFA rekao, Ukrajinci su od početka invazije izgubili 60 borbenih letjelica, dok je ruska strana ostala bez 70 njih. Nije komentirao koliko je bespilotnih letjelica srušeno, ali je istakao značaj protuzračne odbrane s obje strane, koje su ukrajinsko nebo praktički uskratili objema stranama.

Hecker je prošle godine rekao da su se ruske zračne snage od samog početka našle u problemima, kada nisu uspjele uništiti ukrajinsku protuzračnu odbranu, a njihove borbene letjelice su obarali ukrajinski sistemi zemlja-zrak SA-10 i SA-11, što je natjeralo Ruse da prilagode taktiku ispaljivanjem krstarećih projektila dugog dometa iz bombardera koji su letjeli iznad ruske teritorije, ali i izvan dometa ukrajinske protuzračne odbrane.

Dodatno su Amerikanci ukrajinskim snagama dopremili antiradarske projektile AGM-88 HARM, koji su improvizirano stavljeni na ukrajinske avione sovjetske proizvodnje, kako bi gađali ruske radare.

Nadoknada snaga

Britansko ministarstvo odbrane je krajem prošle godine u svojim dnevnim brifinzima o invaziji na Ukrajinu saopštilo da Rusija brže gubi borbene letjelice nego što ih može nadoknaditi, prije svega zbog loše obučenosti njenih zračnih snaga.

Osvrćući se na tvrdnje Zalužnog, Ministarstvo odbrane Ujedinjenog Kraljevstva je objavilo sljedeće: “Iako ne možemo nezavisno potvrditi ove brojke, kontinuirani nedostatak zračne nadmoći Rusije vjerovatno je pogoršan lošom obukom, gubitkom iskusnih posada i povećanim rizicima provođenja bliske zračne podrške u zonama guste protuzračne odbrane”.

“Malo je vjerovatno da će se to promijeniti u sljedećih nekoliko mjeseci. Gubici ruskih letjelica vjerovatno značajno nadmašuju njihove kapacitete za proizvodnju novih letjelica. Vrijeme potrebno za obuku kompetentnih pilota dodatno smanjuje sposobnost Rusije da obnovi borbene zračne sposobnosti.”

Ne treba zaboraviti da je Moskva u podršci snagama sirijskog predsjednika Bashara al-Assada ostala bez nekih borbenih letjelica i posada, a neke letjelice su oštećene u sukobima sa opozicijskim snagama, što je dodatno dovelo do konzervativnijeg korištenja zračnih snaga.

Dodatno, Rusija je zbog sankcija uskraćena za niz naprednih komponenti, koje su joj ključne za proizvodnju novih modela, što dijelom utječe i na “škrtost” u korištenju borbenih letjelica.

Komentari Ministarstva odbrane Ujedinjenog Kraljevstva samo su dodatno pojačali sumnje u hvalospjeve Moskve o mogućnosti ruske borbene avijacije, pa se postavlja pitanje koliko je zaista “moćna ruska avijacija”, a koliko su takvi stavovi posljedica dobre propagande.

Efikasnost Rusije

Profesor Ogorec navodi da se, prije svega, “borbena sposobnost svakog roda vojske i svake vojne jedinice ocjenjuje učinkovitošću pri obavljanju njihove temeljne borbene zadaće”.

“U tom kontekstu postavlja se glavno pitanje može li rusko ratno zrakoplovstvo prije svega zaštititi zračni prostor Rusije? Slijedeće pitanje je koliko rusko ratno zrakoplovstvo može koordinirati borbena djelovanja s ostalim sastavnicama njihovih oružanih snaga – u prvom redu s kopnenom vojskom i ratnom mornaricom.”

Stručnjak za vojnu sigurnost ističe da Rusija ima značajni broj borbenih aviona (samo lovačkih aviona raznih modela i verzija ima više od 1.050 primjeraka, a jurišnih aviona više od 400), što ukazuje na mogućnost pozitivnog odgovora na prvo pitanje.

Odgovor na drugo pitanje je vrlo teško dati jer u velikoj mjeri ovisi o cijelom nizu objektivnih (ali i subjektivnih) faktora, te konkretnoj situaciji na terenu, dodaje.

S obzirom da Rusija već dugo u Ukrajini nije imala značajnijih uspjeha, a njena reputacija je uveliko dovedena u pitanje, jedno od glavnih pitanja kako invazija ulazi u drugu godinu jeste može li se očekivati veće učešće ruskih zračnih snaga.

Prema mišljenju Ogoreca, sve će ovisiti o daljnjem razvoju borbenih djelovanja.

Ruske snage primijenile su novu taktiku postepenog, polaganog ali temeljitog “drobljenja” protivnika intenzivnom upotrebom artiljerije svih vrsta i kalibara, te masovnim korištenjem oklopnih snaga, pojašnjava.

“Takva taktika je primjerenija pozicijskom ratovanju karakterističnom za Prvi svjetski rat nego brzim ratnim operacijama u 21. stoljeću, ali za sada donosi rezultate ruskoj strani, unatoč ozbiljnim gubicima koje trpe”.

Neposredna podrška ratne avijacije svakako bi pridonijela povećanju tempa borbenih aktivnosti ruskim snagama, ali isto tako i povećanju gubitaka u borbenim avionima i helikopterima.

“Nakon što su ukrajinske snage konsolidirale svoju protuzračnu obranu i opremile se suvremenim raketnim, ali i topničkim sustavima PZO, teško je za očekivati da bi rusko vojno zapovjedništvo bez vrlo ozbiljnog razloga uporabilo veći broj zrakoplova i helikoptera nad ukrajinskim prostorom”, ocjenjuje profesor Ogorec.