Ukrajina dobija sve moćnije oružje: Raste rizik od prelijevanja rata na tlo Rusije

Zvanično, izjave o dešavanjima u Donbasu su dijametralno suprotne – Ukrajina tvrdi da odolijeva sve jačim ruskim napadima na istoku zemlje, dok ruski izvori tvrde da snage Kremlja napreduju. A, ako povjerujemo zvaničnim objavama ruske plaćeničke grupe Wagner, stekli bismo dojam da je okupacija teritorija svih regija koje je Rusija nedavno anektirala pitanje dana.

No, ako na pladanj ovih nepouzdanih premisa za konačan zaključak o tome kako se odvijaju stvari na istoku Ukrajine dodamo i obavještajne podatke iz zapadnih zemalja i nezavisnih izvora, onda bismo možda došli do informacija koje su najbliže istini, a one bi glasile da Rusija kroz zračne udare i pješadijske bitke konstantno jača ratne napore, te, uz nezanemariv broj žrtava, ipak ostvaruje napredak.

Ukrajinski i zapadni izvori tvrde da je to samo uvod u novu opštu rusku ofanzivu kojom bi Moskva stekla kontrolu nad svim nezakonito anektiranim teritorijama i poništila sve što je Ukrajina dosad uradila po planu njihovog oslobađanja. A ta ofanziva bi mogla uslijediti početkom proljeća, ili, kako je javio Bloomberg, možda već krajem zime.

Ako bismo sabrali sve ove faktore, nije nimalo iznenađujuće što je Ukrajina posljednjih sedmica dramatično pojačala pritisak na zapadne zemlje da joj odobre još moćnije naoružanje. Nakon tenkova, koje mu je Zapad dugo i kategorično odbijao odobriti, Kijev je konačno dobio moderne tenkove (zapravo, tek ih treba dobiti). Sve je bliža i isporuka projektila dužeg dometa, a Ukrajina sada sve jače apeluje i za odobrenje isporuke borbenih aviona, koja je donedavno bila odlučno odbijana u Washingtonu i drugim zapadnim centrima moći.

‘Nova strategija ratovanja sa još neizvjesnijim ishodom’

No, stanje se sve brže mijenja. Odlučno ne pretvorilo se u možda, pa je tako, na primjer, Velika Britanija, prva zemlja koja je Ukrajini odobrila slanje svojih tenkova, objavila da „ne isključuje mogućnost da Kijevu pošalje avione F-16“.

Šta bi sve to moglo donijeti na ratištu?

Stručnjaci za oružje, savremeno ratovanje i vojnu tehnologiju, složni su u zaključku da bi Ukrajina sa zapadnim tenkovima, raketama dužeg dometa i avionima dobila ogromno pojačanje, no ne i oko toga kakav bi mogao biti konačan ishod.

Je li to dovoljno da Ukrajina istjera ruske snage na granice iz 1991. godine, uz oslobađanje 2014. godine anektiranog crnomorskog poluotoka Krim i ostale četiri regije koje je Rusija nedavno proglasila svojim?

“Važno je zapamtiti da se najvažnije oružje i sistemi oružja, kao glavni borbeni tenkovi, ne može gledati samo kroz jednostavnu prizmu pojačavanja postojećih sposobnosti“, rekao je za Al Jazeeru Braden Allenby, profesor na Školi inženjerstva Univerziteta Arizona, između ostalog, ekspert za odbranu, vojne i sigurnosne tehnologije i ratovanje.

„Prije se treba razmotriti to da su oni samo dio borbenih ekosistema koji nosi razlike u strategiji, taktici i korištenju srodnog oružja kao što su oklopna vozila. Dakle, ako Ukrajina dobije tenkove ‘Leopard’ i ‘M1 Abrams’, idemo prema novoj strategiji ratovanja u kojoj je ishod još teže predvidjeti. No, činjenica je da Ukrajina u nastojanju da se suprotstavi puno većem neprijatelju treba moćnije oružje i stoga su joj tenkovi od ključnog značaja, dok će oni Rusiji predstavljati još jedan od izazova“, konstatovao je Allenby.

Šta ako bi se u sukob umiješali i moderni zapadni borbeni avioni za kojima Ukrajina vapi? I dok je Kijev bacio oko na američke lovce F-16 i avione Tornado koje će Njemačka uskoro prizemljiti ali koji su, kako kažu iz Ukrajine, još uvijek dovoljno moćni, britanski ministar odbrane Ben Wallace tvrdi da oni Kijevu u ruke neće staviti „čarobni štapić“.

Fenomen ruske nemoći u zraku

Allenby je stava da je u svakom modernom konvencionalnom sukobu nadmoć u zraku veoma važna.

„Ono što je jako zanimljivo u vezi rata u Ukrajini jeste činjenica da Rusija konstantno ne uspijeva doći do superiornosti u zraku u bilo kakvom obliku. Suprotno tome, ako bi Ukrajina dobila ‘lovce’, to bi značajno pojačalo sve aspekte njenih operacija – od bolje zaštite njenih tenkova i kopnenih snaga, do agresivnih napada na ruske mete“, tvrdi Allenby uz napomenu da bi to povećalo i direktan rizik od prelijevanja ukrajinskog rata u Rusiju.

„To bi pojačalo strah od ruske upotrebe nuklearnog oružja“, dodao je.

Dr. Stephen Biddle, profesor sa Univerziteta Columbia i Instituta Salzman za studije rata i mira, slaže se da će Ukrajina imati značajnu korist od zapadnih tenkova, no, poput Allenbyja, zastupa stav da to vjerovatno neće biti presudno za ishod rata. Takav smo stav proteklih dana često mogli čuti i iz Moskve, koja umanjuje značaj isporuke tenkova „Leopard“ i „M1 Abrams“ Ukrajini.

„Tenkovi djeluju kao element timskog i kombinovanog korištenja različitog naoružanja. Tenkovi jesu važan element te ekipe. Bolji tenkovi od onih koje već ima, Ukrajini će pomoći, no, naglašavam, to je samo jedan element“, mišljenja je Biddle.

Ipak, sumnja da će Kijev dobiti avione F-16 ili druge zapadne borbene letjelice.

„No, ako ne dobije, Ukrajina svakako ima modernu zemaljsku protuzračnu odbranu koja je dosad bila prilično učinkovita. Bolji zapadni avioni bi bili od velike pomoći, ali je malo vjerovatno da bi, čak i ako budu isporučeni, mogli nadvladati učinke kopnene protuzračne odbrane u ovom ratu“, tvrdi Biddle.

„Sa raketama dužeg dometa je ista priča kao i sa tenkovima, no svi žele razgovarati o pojedinim vrstama oružja i to mi je razumljivo. No ratovanje je složena interakcija mnogih različitih vrsta oružja u kojima su učinci bilo kojeg od njih oblikovani načinom na koji se sva ostala koriste. Istina je da bolje verzije bilo kojeg oružja uvijek pomažu, ali rijetko su odlučujuće same po sebi“, govori Biddle.

Kada govorimo o raketama, Ukrajina ima moderne američke sisteme HIMARS koje prema izvještajima sa ratišta, koristi efikasno i razara ruske mete na udaljenosti do 80 kilometara. No, ukoliko bi dobila projektile dužeg dometa, problemi za Rusiju su jasni. Sva ruska logistika, ukazuju analitičari, morala bi se povući prema Rusiji kako ne bi bila uništena, dok bi Ukrajina raketama dužeg dometa mogla gađati bilo koju tačku na kopnenoj ruti koja povezuje Krim sa okupiranim istokom zemlje.

Politika sa početka ‘Hladnog rata’

Prema informacijama iz SAD-a, u novoj američkoj vojnoj pomoći Ukrajini mogle bi biti neke od dalekometnih raketa koje Ukrajina želi, a to je GLSDB, bomba malog prečnika sa motorom koja se lansira sa zemlje, a koja ima domet od 150 kilometara, dvostruko više od HIMARS-a.

Ako je suditi prema izjavama zamjenika šefa ukrajinske vojne obavještajne službe, Rusija je postavila skladišta oružja i municije na više od 80 kilometara od linije fronta kako bi bila van dometa HIMARS-a, ali ne i GLSDB-a, čije bi rakete mogle sijati strah među ruskim snagama gotovo bilo gdje unutar međunarodno priznatih granica Ukrajine.

„Rusi su premjestili mnoga svoja sredstva u okupiranoj Ukrajini i na Krimu izvan dometa trenutnog ukrajinskog oružja. Sposobnost napada na takve koncentracije ljudi i materijala bila je presudna za dosadašnji ukrajinski uspjeh i trebalo bi je dodatno poboljšati“, kaže Allenby.

Na pitanje koliko konstantno jačanje pomoći i uključivanje sve moćnijeg naoružanja u vojne pakete koji se odobravaju Ukrajini pojačava rizik od direktnog sukoba Rusije i NATO-a, kaže da „obje strane uprkos povremeno agresivnoj obostranoj retorici ne teže direktnom sukobu“.

„To je nastavak dugotrajne politike koja datira iz ranih dana Hladnog rata, pošto su obje strane shvatile da bi dvije nuklearne sile, ako bi se međusobno sukobile, stvorile ozbiljan rizik od nuklearnog rata. On se nikada ne može predvidjeti, ali čini se malo vjerovatnim da bi trenutna ili planirana nabava odgovarajućeg oružja za podršku ukrajinskoj samoodbrani destabilizirala to temeljno razumijevanje“, stava je Allenby.

Biddle, pak, podsjeća da Rusija od početka rata upozorava Zapad zbog vojne pomoći Ukrajini.

„Što se tiče moguće eskalacije, uvijek postoji rizik od nje kada Zapad Ukrajini daje oružje. No, postoji i rizik u dopuštanju Rusiji da pobijedi ako Zapad ne pomogne Ukrajini. I taj je rizik ozbiljan“, kaže američki profesor.