Balkan ‘kaska’ za Evropom u korištenju obnovljivih izvora energije

Obnovljivi izvori energije (OIE) su sa 38 posto učešća u Evropskoj uniji postali glavni izvor električne energije još u 2020. godini. To je bila prva godina kada je prestigao učešće fosilnih goriva (uglja, plina, nafte). Godinu dana kasnije je proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora porasla za dodatnih pet posto uz saznanje da je istovremeno porasla i bruto potrošnja električne energije.

Podaci Eurostata pokazuju da se više od dvije trećine ukupne proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora odnose na vjetroelektrane – 37 posto i hidroelektrane – 32 posto. Preostalu trećinu “popunile” su solarne elektrane (15 posto), elektrane na čvrsta biogoriva (sedam posto), te drugi obnovljivi izvori energije (osam posto). Najveći rast bilježe solarne fotonaponske elektrane sa godišnjim povećanjem od sedam posto.

Najviše učešća obnovljivih izvora u proizvodnju struje koristi Austrija (76,2 posto), potom Švedska (75,7 posto). Hrvatska je u 2021. godini bila na 53,47 posto, dok su najmanje koristili na Malti, zatim Mađarskoj, Luksemburgu, Češkoj i Kipru.

Integrisana zakonska regulativa u Hrvatskoj

Hrvatska kao članica Unije ima integrisanu zakonsku regulativu. U 2022. godini je učešće solarnih elektrana bilo 12,5 posto, hidroelektrana 28,39 posto, a vjetroelektrana oko 3,5 posto. Sveobuhvatni evropski podaci za 2022. godinu se obrađuju. Oni će biti “opterećeni” kriznim periodom zbog rata u Ukrajini, ali kvartalni izvještaji najavljuju da će situacija biti samo povoljnija za korištenje obnovljivih izvora. Istovremeno, region Zapadnog Balkana se uključuje u trku na tom polju, ne zanemarujući i svoje tradicionalno snabdijevanje fosilnim gorivima iz brojnih rudnika i termoelektrana.

“Ukupna instalisana snaga proizvodnih objekata u Bosni i Hercegovini iznosi 4.608,26 MW, od čega u većim hidroelektranama 2.076,6 MW, u termoelektranama 2.065 MW, a u većim vjetroelektranama 134,6 MW. Instalisana snaga malih hidroelektrana je 180,18 MW, solarnih elektrana 56,51 MW, elektrana na biogas i biomasu 2,11 MW, malih vjetroelektrana 0,40 MW, dok je 92,85 MW instalisano u industrijskim elektranama”, navode iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

To znači da je udio obnovljivih izvora 42,3 posto ukupne proizvodnje električne energije za 2021. godinu. Izdvajaju činjenicu da je pri ukupnom povećanju proizvodnje električne energije za preko 10 posto, proizvodnja u hidroelektranama povećana za 47,6 posto, dok je proizvodnja u termoelektranama smanjena za šest posto. Velike hidrocentrale imaju značajan udio. Povećana je proizvodnja i u vjetroelektranama, malim hidrocentralama, solarnim i elektranama na biogoriva. Međutim, sve je to zanemarivo zbog učešća u ukopnoj proizvodnju struje manjoj od jedan posto.

Neusklađeni zakoni u BiH

U međuvremenu, a pogotovo u prošloj godini se radi na izgradnji i uvezivanju u mrežu vjetroparkova i postavljanju solarnih panela. Paralelno, državna tijela tek rade na usklađivanju zakonskih okvira sa preuzetim obavezama iz ugovora sa Ministarskim vijećem Evropske energetske zajednice. Entiteti su donijeli ili donose zakone koji će na sličan način na tržište uvesti građane kao proizvođače i potrošače električne energije – prosumere, ali ne identično i u potpunosti.

“U Federaciji BiH instalisana snaga elektrane prosumera, u slučaju primjene šema snabdijevanja neto mjerenja ili neto obračuna, ne može biti veća od odobrene priključne snage objekta krajnjeg kupca (znači mogu i objekti od 100 kW ili 200kW ako imaju odobrenu priključnu snagu). U Republici Srpskoj za prosumere koji koriste neto mjerenje je ograničenje 10,8 kW a neto obračun je od 10,8 kW do 50 kW. U Nacrtu Zakona o obnovljnivim izvorima energije i efikasnu kogeneraciju (OIEiEK) Federacije BiH je predviđeno i sufinansiranje izgradnje postrojenja prosumera iz kategorije domaćinstava kroz Program koji bi provodio Operator OIEiEK-a. Predviđena su i namjenska sredstva za ovu vrstu postrojenja i to u iznosu od najmanje dva posto naknade za podsticaje (naknada koja se plaća uz račune za električnu energiju)”, preciziraju iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

U Srbiji je u 2020. godini potencijal vjetroelektrana dostigao jednu desetinu proizvodnje energije iz hidropotencijala. Još godinu ranije je prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, učešće uglja bilo 66,22 posto, ogrjevnog drveta 11,39 posto, sirove nafte 9,03 posto… Ekološki čisti izvori poput energije iz hidrocentrala su imali učešće od 8,51 posto, energija vjetra 0,75 posto, a solarna fotonaponska energija svega 0,01 posto.

Posljednji preliminarni podaci govore da je učešće vjetra i solarnih panela premašilo 22 posto ukupne proizvodnje struje. Tamošnje Ministarstvo rudarstva i energetike je objavilo Nacrt izmjena i dopuna Zakona o obnovljivim izvorima energije iz 2021. godine, koji se po obrazloženju tog ministarstva “pokazao kao previše popustljiv, jer je nakon njegovog usvajanja, Elektromreža Srbije (EMS) dobila zahteva za priključenje novih solarnih i vetroelektrana ukupne snage oko 14.000 MW, što je za oko 6.000 MW više od celokupnog instalisanog kapaciteta svih sadašnjih elektrana u Srbiji”.

Crna Gora rekorder po proizvodnji energije iz obnovljivih izvora

Dakle, u regionu se još uvijek bojažljivo pristupa novitetima i mogućem ugrožavanju ranije dostignutih pozicija na tržištu. Bez obzira na potrebe za potrošnju, jedna zemlja u regionu je rekorder po proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. U pitanju je Crna Gora, koja se brendira kao ekološka država. Njoj taj epitet omogućava ogroman hidropotencijal i elektrane poput Perućice i Pive. Istovremeno imaju i relativno malu potrošnju, pa ekološki prihvatljivu energiju mogu izvoziti.

Udio obnovljivih izvora je još 2020.godine iznosio 54 posto. Velike hidroelektrane, uprkos nepovoljnoj hidrološkoj godini i dalje imaju dominantnu poziciju i ostvarile su 76,5 posto učešća u obnovljivim izvorima energije. Vjetroelektrane su ostvarile učešće od 17,6 posto. Ogroman procentualni skok od skoro 250 posto bilježi instaliranje solarnih panela, ali to je još uvijek zanemariv postotak u učešću ukupne proizvodnje energije.

Već godinu dana kasnije, podaci Regulatorne agencije za energetiku i regulisane komunalne djelatnosti Crne Gore za 2021.godinu objavljuju podatak o učešću obnovljivih izvora od 63,55 posto. No, još uvijek nije oboren rekord iz 2013.godine, kada je bez vjetro i solarnih elektrana učešće OIE-a bilo 65,58 posto.

“Velike hidroektrane imaju dominantnu ulogu u energetskom miksu električne energije proizvedene u Crnoj Gori u 2021. godini, sa udjelom od 50 posto. Nakon velikih hidroelektrana, najveći udio u energetskom miksu u 2021. godini zauzima termoelektrana Pljevlja, i to 36 posto. Proteklih godina, značajan udio zauzimaju i vjetroelektrane, koje u 2021. godini učestvuju sa devet posto, dok udio distribuiranih izvora iznosi pet posto”, stoji u analizi pomenutog crnogorskog regulatora.

Dekarbonizacija energetskog sektora u fokusu

Bez obzira što su neke od pomenutih zemalja regiona uvoznici (Srbija i Hrvatska), a neki izvoznici struje (Bosna i Hercegovina i Crna Gora), sve zemlje su izrazile jasne namjere za povećanjem obima proizvodnje iz obnovljivih izvora energije, a što je u skladu sa potpisanim direktivama i preuzetim obavezama od Evropske energetske zajednice. Ostaje otvoreno pitanje za sudbinu “prljave energije” i njenu potrošnju izvan granica svake od zemalja.

“Stavljajući dekarbonizaciju energetskog sektora u fokus našeg rada, Ministarstvo aktivno radi na više aktivnosti, od kojih je najvažnija izrada Integrisanog energetskog i klimatskog plana Bosne i Hercegovine za period do 2030. godine (NECP BiH), kojim smo definisali ambiciozne ciljeve Bosne i Hercegovine za 2030. godinu, i to za: povećanje udjela obnovljivih izvora energije, povećanje mjera energetske efikasnosti, kao i smanjenja emisija gasova sa efektom stakleničke bašte, sa projekcijama do 2050. godine”, poručuju iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

U Srbiji će imperativ biti zaustavljanje uvoza električne energije i uglja, koji na godišnjem nivou dostiže milijardu eura. Hrvatska trenutnu uvozi oko devet posto svojih potreba za električnom energijom, a cilj joj je da za deset godina postane izvoznik. Ovo su stvari proizvodnih i potrošačkih potreba i ne poklapaju se sa trgovinom električnom energijom kao berzanskom robom, gdje se zanemaruju pojmovi preprodaje i proizvodnje.