Ines Kostić, od Mostara do holandskog parlamenta: BiH pravi iste greške koje je pravio Zapad

I Bosna i Hercegovina pravi iste greške koje je pravio Zapad – ljudi uništavaju prirodu i zagađuju okoliš, umjesto da bude lider samoodrživosti u regiji, tvrdi Ines Kostić, novoizabrana članica holandskog parlamenta.

Ines Kostić je postala prva članica holandskog parlamenta porijeklom iz Bosne i Hercegovine (Ustupljeno Al Jazeeri)

Stranka za životinje, originalnog naziva Partij voor de Dieren, osnovana je 2002. godine. Jedna je od rijetkih stranaka koja se bavi odnosom prema životinjama i okolišu uopšte, a u desničarskom ozračju koje je Holandiju pogodilo na nedavnim izborima, nameće se kao svjetlo na kraju tunela, odnosno glas razuma u moru nacionalizma koji je pogodio ovu zemlju. Jedna od tri osobe koje su, kao kandidati PvdD-a, ušle u Parlament je i Ines Kostić, rođena Mostarka, i prva osoba iz Bosne i Hercegovine koja će obavljati ovu funkciju. Prije nje, u trećem kabinetu premijera Marka Ruttea, bila je još jedna parlamentarka sa naših prostora, a to je Barbara Visser, rođena Šibenčanka. Visser je inače članica Rutteovog VVD-a, i bila je i jedna od ministrica, a pobjednik izbora Geert Wilders je predlagao da joj se izglasa nepovjerenje zbog dvojnog državljanstva. Majka joj je iz Hrvatske, otac Holanđanin, ali je još kao trogodišnjakinja preselila za Holandiju, za razliku od Ines koja je sa 10 godina života napustila Mostar. Tako je iz rastućeg bh. nacionalizma došla u tada liberalnu Holandiju, na čijem je čelu bio premijer Wim Kok, osoba koja je pozitivno govorila o izbjeglicama. Tri decenije kasnije, rastući holandski nacionalizam je ponovo pogađa, ali je odlučna, kako najavljuje, da mu se suprotstavi.

  • Šta Vas je motivisalo da uđete u politiku?

– Političari su se uvijek bavili više sobom, a ne problemima građana. Kao osoba koja je vidjela mnoge probleme oko sebe, najveća motivacija mi je bila da promijenim narativ o tome šta političar može biti, da se zajedno sa građanima borim protiv nepravde i da doprinosim rješavanju velikih problema koji se gomilaju decenijama, zbog djelovanja politike i ljevice i desnice. Trenutno me mnogo brinu klimatske promjene i uništavanje prirode. To su dvije velike krize i o tome se ne priča dovoljno. Ako to ne riješimo na vrijeme, moglo bi uskoro biti kasno. A brinem se i zbog rastuće mržnje i nacionalizma. To nikome nije donijelo ništa dobro.

  • Kako ćemo riješiti klimatske promjene?

– Najvažnije od svega je da se zaustavi intenzivno stočarstvo. Holandija ima najviše komada stoke na svijetu u odnosu na površinu države i potrebno je da se ukine 75 posto. Pored toga, imamo ogromnu količinu peradi, oko 100 miliona. Jedna kokoš živi u prosjeku šest sedmica. Biološki proizvodi su samo oko tri posto od ukupne proizvodnje, a na jednom kvadratnom metru živi devet bio kokoši. Zamislite kakva je situacija kod nebioloških proizvoda. Pored toga, ništa od toga odavno nema ukusa. Zato sam uvijek voljela hercegovački paradajz, mada i u Bosni i Hercegovini ima sve manje dobre hrane. Ali vratimo se na klimu. Čak se 50 posto ove zemlje koristi za stočarstvo. To ubija klimu, ubija prirodu. Pored toga, trenutna cijena svakako nije realna, a razlog su subvencije za stočarstvo. Na kraju ipak platite višu cijenu, samo kroz poreze, mada cijena od dva eura za kilogram piletine svakako nije normalna.

  • Čime će se onda baviti ti ljudi?

– Ako ukinemo 75 posto stočarstva, i dalje će ostati 25 posto, tako da će se neki ljudi još uvijek moći baviti stočarstvom. Ostali će morati da se bave nečim drugim, ali u zemljama poput Holandije uvijek postoji tranzicioni period koji će im pomoći da se prilagode. Jedna od opcija je da se prebace na biljnu proizvodnju jer je tako potrebno mnogo manje zemlje da se ljudi nahrane. Za to su nam potrebni farmeri, ali nam je potrebna i zemlja za druge stvari. U svakom momentu u Holandiji nedostaje nekoliko desetina hiljada stanova. Jedna od opcija za ljude koji se više ne budu bavili stokom je da se prekvalifikuju na građevinarstvo, tj. proizvodnju vlaknastih usjeva, poput konoplje, lana i miskantusa, od kojih se na održiv način mogu proizvoditi građevinski materijali. Ovo ne samo da smanjuje emisije nitrogena, nego se tako skladišti i karbon-dioksid. Prelazak na uzgoj vlaknastih usjeva značajno doprinosi kvaliteti vode i tla smanjenjem ispiranja nitrata i pesticida. To je profitabilna perspektiva za poljoprivrednike i građevinare, tako da možemo graditi i izolirati jedinice koje će biti klimatski neutralne i ekološki prihvatljive jer ne bi bile građene od tradicionalnih, nego od ekoloških materijala, mnogo udobnije, i s niskim računima za energiju.

  • Volio bih da prokomentarišemo rezultate izbora. Dilan Yeşilgöz, nositeljica liste VVD-a, je najavila da bi mogla dati blagoslov vladi, ali da ne učestvuju u koaliciji sa svojim ministrima. Kako će izgledati nova vlada?

– Moguće je mnogo toga, osim progresivne opcije jer su ostali jednostavno dobili mnogo više glasova. Ljevičari su pokušali da naprave veliku koaliciju i da poraze desničare, ali nisu uspjeli. Nisu uspjeli zbog toga što su pravili kampanju straha. Svima su govorili da glasaju za njih kako bi se spriječila desnica. Niko nije očekivao da će Wilders dobiti ovoliko glasova i u prvim sedmicama je izgledalo da će VVD ostati najveća partija. U posljednjih nekoliko dana otvorila sam posebnu liniju i ljudi su me mogli nazvati ukoliko imaju nejasnoća. Dobila sam preko 100 poziva, i čak 95 posto ljudi mi je reklo da bi glasali za Stranku za životinje, ali ih je strah Wildersa. Rekla sam im kako trenutno ne možemo spriječiti da desnica postane velika, te da lijeva koalicija svakako morati pregovarati s desnicom, a onda je potrebna jaka, ekološka i socijalna stranka kao što je Stranka za životinje, da im pomognu da se stvori progresivnija koalicija. Frans Timmermans (nosilac liste PvdA/Groenlinks) je već u kampanji neke važne stvari prepustio desnici, rekavši kako ciljeve za prirodu možemo odgoditi, iako svi eksperti govore da ne smije biti odgode. Ako se Timmermans ostavi sam za pregovaračkim stolom, on će predati previše toga i zbog toga je bilo bitno da se stranka kao mi, koja je dokazala da se zna boriti za ljude, životinje i našu planetu, nađe za pregovaračkim stolom.

  • Zašto je Wilders pobijedio? Kako se desilo da u ovako jednoj liberalnoj državi pobijedi čovjek koji u programu ima rušenje džamija, čak i ako je ovaj put ublažio kampanju?

– Malo je ublažio kampanju i rekao da mu islam nije više toliki problem, pa će to ostaviti po strani, ali su ostali ksenofobija, priča o zatvaranju granica i druge neprihvatljive stvari. On kaže da su za sve krize koje imamo krivi imigranti, a uz to se pravi kao da klimatska kriza ne postoji. Nedostatak stambenih jedinica pravda činjenicom da previše ljudi iz drugih zemalja živi ovdje, mada mu zapadni migranti nisu problem, nego samo ovi nezapadni. Čak kada se izdvoje samo glasovi mladih ljudi, Wilders bi dobio više mjesta u Parlamentu. On je tip političara koji priča jednostavnim jezikom i svako ga može razumjeti. On kaže sve što misli i to je to, a mladima je možda dosadilo kako drugi političari pričaju i ne žele više slušati diplomatske priče.

I ja takođe volim govoriti direktno, samo je razlika između mene i Wildersa što ja ne lažem, a on laže. Taj aspekt ljudi nažalost ne vide, a dešava se i jer mediji ne obraćaju dovoljno pažnje na njegove laži. Ta cijela stranka je potpuno nedemokratska. To je jedina stranka koja nema članstvo. On je jedini član i on sve odlučuje, potpuno staljinistički. Činjenica da to mnogo ljudi ne zna mnogo govori. Nažalost, medijima je to postalo novo normalno i sada je on sve prihvatljiviji u javnom prostoru. Rijetko ko ga gleda kritično, a potrebno je uvijek ponovo podsjećati na njegovu ksenofobiju, nacionalizam, rasizam i laži. Pored toga, progresivna strana političkih partija mora pokazati da je zaista tu uz ljude.

  • Kako se može biti više uz ljude nego što je to danas slučaj?

– Konkretan primjer je Tata Steel, industrija željeza, koja je bukvalno pored naselja, bez obzira što ispuštaju kancerogene materije i što tu ima mnogo više oboljenja nego u drugim dijelovima Holandije. Provincijalne vlasti bi morale kontrolisati takve fabrike, ali one su godinama izbjegavale apele ljudi koji su se žalili da ih Tata Steel ubija i ne dobija kazne zbog toga. Nakon što smo se angažovali, sada ih vlasti mnogo više kontrolišu i vjerovatno će zatvoriti jedan dio koji najviše zagađuje. Najbolje od svega je što su ljudi koji tu žive na kraju glasali za nas i tu smo postali najveća stranka, iako tamo ima i desničara. Kada ih je list NRC pitao zašto su glasali za nas, ljudi su rekli kako smo mi uz njih bili dan i noć, vikendom, čak i poslije izbora.

  • Šta Stranka za životinje može uraditi sa tri mjesta u parlamentu?

– Možemo mnogo toga. U ovakvim koalicijama manje stranke nekad igraju veliku ulogu, kao što sada npr. radi Hrišćanska unija. Takođe, u slučajevima kada se koalicija ne slaže međusobno, onda parlament glasa po svom nahođenju. Tada se ne glasa politički, nego čak i unutar jedne partije ljudi glasaju različito.

Mnogo toga ćemo staviti na dnevni red. Ipak, što se tiče vlade, još se ne zna šta će se desiti, jer je moguće da se PVV izostavi iz vlasti. Lider NSC-a je govorio prije izbora da neće ići u koaliciju s Wildersom, a on je čovjek kome se može vjerovati. Sada je ta priča nešto drugačija, ali on može to odlučiti. Wilders bez njih ne može. Rekao je i kako se ne slaže s pogledima na svijet koje Wilders ima. U tom slučaju će Frans Timmermans morati krenuti s pregovorima i tada bi u koaliciji bili PvdA/Groenlinks, VVD, D66, NSC, a možda i mi. Timmermans nas je ranije izazivao i govorio da nas želi vidjeti u vladi.

  • Znam da ne volite podjelu na desne i lijeve, s obzirom da i lijeve partije pogoduju korporacijama u Holandiji. Možemo li naplatiti više poreza korporacijama, bez straha od gubitka radnih mjesta?

– Vlada mora odlučiti o tome, te imati viziju kako bi Holandija trebalo da izgleda. Moramo znati koje su nam kompanije potrebne i koje ćemo stimulisati, a koje nećemo. Mnoge velike korporacije nisu u skladu s vizijom Stranke za životinje. Mi se puno više slažemo s kompanijama koje rade na samoodrživosti. Međutim, tu nema dovoljno ljudi. Mnogi već rade za firme koje su sve suprotno od toga. Tim ljudima se takođe mora pomoći da se odluče na tranziciju, odnosno da postepeno odustanu od kompanija koje proizvode npr. fosilna goriva i sl. I naša zemlja, Bosna i Hercegovina, pravi iste greške koje je pravio Zapad, i takođe uništavamo prirodu, zagađujemo okoliš, umjesto da budemo lideri samoodrživosti u regiji. Malo je suprotnih primjera, poput recimo zaustavljanja malih hidrocentrala na Neretvi ili zaustavljanja iskopavanja litijuma u Srbiji.

  • Kada se spomene da u Holandiji postoji Stranka za životinje, reakcije često budu u stilu kako se bavite životinjama dok ljudi umiru. Bavi li se Stranka za životinje problemima prvog svijeta?

– To je lažna dilema. Ne mora značiti ako se bavimo životinjama da se ne bavimo ljudima. Niko vam neće reći zašto se bavite glađu u svijetu, a ne zaustavljate ratove. Način na koji Stranka za životinje funkcioniše je da vidi širu sliku, odnosno da su mnogi svjetski problemi spojeni. Način na koji mi tretiramo životinje ubija i planetu, samim tim i nas. Nakon nekog vremena neće biti ni ekonomije, ni planete. Nije to samo priča na Balkanu, ima te priče i ovdje, a 80 posto političara je meni i ovdje reklo da Tata Steel treba postojati jer ljudi žele da rade tu, umjesto da investiramo u mnogo zelenije opcije.

  • Je li veganstvo ideološki ili zdravstveni izbor? Ili oboje?

– Za mene je to racionalan izbor. Zašto bih ja plaćala zlostavljanje i ubijanje životinja, što doprinosi i klimatskoj krizi, uništavanju prirode i životne sredine, ako ne moram? Ima dovoljno drugih stvari koje mogu jesti. Ne jedemo, uostalom, ni svoje mačke i pse.

Međutim, ne mora svako biti vegan, neka se za početak smanji potrošnja mesa. Pored toga, najveći problem su najveći zagađivači. I između mesa ima razlike: nije isto jesti školjke i jesti govedinu i piletinu. Veganstvo jeste skuplje zato što su subvencije poljoprivredi čak 35 posto budžeta EU, od čega većina odlazi na neorgansko stočarstvo. Onda je normalno da su takvi proizvodi jeftiniji nego proizvodi koji su zamjena za meso. U Holandiji su ti proizvodi sve više i više na nivou mesa. Međutim, i meni nedostaje da pojedem ćevape u Sarajevu, ali je važno da ljudi ovo znaju, te da se konfrontiraju s tim.

  • Jedini ste bili, pored stranke DENK, koji ste otvoreno osudili Izrael zbog čega su vas neki prozvali i antisemitima. Koliko se Holandija ponaša u skladu sa velikim silama?

– Neki su nas zvali antisemitima, ali ako se radi o osnovnim ljudskim pravima, tu nema pregovora. Ako organizacije koje se bave ljudskim pravima govore kako izraelska vlada decenijama krši ljudska prava, nama je kontra naše ideologije da na to šutimo. Nisu oni jedini, mnoge druge zemlje krše ljudska prava i to se uvijek mora izgovoriti jasno i glasno. S DENK-om se tu slažemo, ali se ne slažemo u drugim stvarima. Oni se recimo o LGBT pravima slažu s Wildersom, koji je apsolutno ksenofobičan. Mi smo protiv anitsemitizma, islamofobije, homofobije i svake druge napravde.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada