Barović: Srbija ima ‘rupu’ u historiji i identitetu koju želi nadomjestiti preko Crne Gore

Crna Gora se već četvrtu godinu nalazi u političkoj krizi kojoj se ne nazire kraj. Stranke koje su dale podršku novoj vladi se do sad nisu posebno istakle u približavanju Crne Gore evropskim vrijednostima.

O aktuelnim političkim dešavanjima u Crnoj Gori, novoj vlasti, popisu stanovništva i ugrožavanju rada crnogorskih nacionalnih institucija razgovaramo sa mr. Alekom Barovićem, crnogorskim politologom i analitičarem.

• Izbori 30. augusta 2020. godine su bili historijska prekretnica za Crnu Goru. Nazire li se kraj tom negativnom procesu?

– Lično ga ne vidim, već smatram da smo tek na početku nesreće koja je došla na krilima protestnih litija koje je predvodila Crkva Srbije. Crna Gora od tog augusta živi svojevrsnu tragediju i pucanje po svim šavovima. Snagama koje su tada zavladale je to upravo i cilj: razoriti temelje crnogorske države kako bi je predali Aleksandru Vučiću. To je radio Zdravko Krivokapić, kroz svoje sluganstvo srpskoj crkvi koja je glavni eksponent Beograda i Moskve, ne samo u Crnoj Gori nego i na ostatku Balkana. To je nastavio i Dritan Abazović na još gori način, ne skrivajući svoje namjere. Ne vidim zašto se to ne bi nastavilo i sa novom vladom i Milojkom Spajićem i Jakovom Milatovićem. U njihovim redovima sjede velikosrpski nacionalisti mnogo gori od Krivokapićevih i Abazovićevih. Gori i po drugim osnovama, Krivokapić je bio vjerski fanatik, Abazović očigledno imao korist od svoje kolaboracije, a ovi koji sada dolaze su i fanatici, i koristoljubivi, i nacionalisti, ali i veoma pokvareni. Tako da sam stava da nas čeka samo gore. Naravno, kraj će biti onoga dana kada Crnogorci kažu: “Dosta je bilo”.

• Crna Gora je ove godine imala dvostruke izbore. Na predsjedničkim smo svjedočili referendumskoj atmosferi, a na parlamentarnim smanjenoj izlaznošću. Šta nam takva dešavanja govore u kontekstu polarizacije crnogorskog društva?

– To nam govori da građani nisu zadovoljni političkom ponudom. Na predsjedničkim izborima se glasalo za i protiv Đukanovića. Za Đukanovića je glasalo gotovo 50.000 građana više nego što će glasati za stranke koje su ga podržale samo tri mjeseca poslije. Parlamentarni izbori su nam dokaz da političari koji sada djeluju u Crnoj Gori nisu sposobni da motivišu ni polovinu populacije, što nije zabilježeno u političkoj historiji Crne Gore. Građani ostaju u svojim kućama jer jednostavno nemaju za koga da glasaju. Mišljenja sam da je najveći broj onih koji ostaju doma upravo iz dijela procrnogorski nastrojenih građana, što predstavlja veliki problem. Očekujem da se ubrzo pojave nove političke grupacije koje će uspjeti da motivišu građane da se probude iz pasive i defetizma i krenemo u borbu protiv problema koji su nas zadesili.

• Državne institucije na kojima se temelji crnogorska nacija su na ivici opstanka. Crnogorci jesu najmalobrojniji južnoslavenski narod, a da li su i najugroženiji?

– Ne bih rekao da se crnogorska nacija temelji na bilo kakvim institucijama. Crnogorska nacija je utemeljena na prolivenoj krvi i vjekovnoj borbi crnogorskog naroda za slobodu. To je nešto što je neuništivo i što nije polazilo za rukom ni mnogo snažnijim protivnicima crnogorske nacije, pa neće ni ovima. Naravno, institucije koje su bile zadužene da brane crnogorski identitet i državu su poklekle. Za to je kriva bivša vlast. To je veoma opasno, najviše po crnogorsku državu. Nažalost, zbog istog razloga srpskoj eliti je pošlo za rukom da uništi crnogorsku kraljevinu.

Crnogorci jesu najugroženiji narod na Balkanu. Nama vjekovima prijeti asimilacija od strane Srba, koji na sve načine pokušavaju da nas inkorporiraju u svoj etnički i državni korpus. Srbi imaju rupu u svojoj historiji i identitetu od gotovo pet stotina godina, koju žele da nadomjeste preko Crne Gore. Crna Gora kao bastion petovjekovne slobode treba da posluži kao neki hanzaplast koji bi spojio dva dijela identiteta na koji se Srbi pozivaju – srednjovjekovni i moderni. Zbog toga se i daju veliki novci i ulaže ogroman trud da se Crnogorci asimiliraju. To se radi preko srpskih institucija u Crnoj Gori, srpske crkve, medija… Sve je to hibridni rat protiv Crnogoraca i Crne Gore sa ciljem da se zatremo i predstavi kao da nikada nismo ni postojali. Naravno, na kraju će kao i svi prije njih o crnogorske krše polomiti zube.

• Vlada u tehničkom mandatu suprotno preporukama evropskih institucija najavila je popis stanovništva u prvoj polovini novembra. Da li su opravdani pozivi na odgodu popisa i njegov bojkot?

– Abazović je dovoljno bezobrazan i pohlepan da istraje u svakoj naredbi koju dobije iz Beograda. Tako je bilo i sa takozvanim Temeljnim ugovorom. Uprkos prijetnjama sa zapada, upozorenja itd. Abazović je to potpisao sa liderom Crkve Srbije. Njega uopšte ne dotiču savjeti i preporuke koji dolaze od naših partnera. Tako da, dok se god bude on pitao, popis će se održati, pa ga bojkotovalo i 99 odsto stanovništva.

Pozivi na bojkot su opravdani jer ne postoji nikakva kontrola tog popisa od strane opozicije ili nezavisnih internih i eksternih eksperata. Sve to dovodi sumnju u montiranje rezultata onako kako nekome izvan Crne Gore odgovara. Međutim, stava sam da se u propagandu za bojkot veoma blago i kasno ušlo i da je to moralo mnogo prije i mnogo žešće. Oni koji zagovaraju bojkot moraju što prije da ulože ogromnu energiju da bi bojkot bio efikasan. Ne bude li tako,  samo se pravi ogromna šteta i kontraprodukt.

• S obzirom da na Balkanu ambasade zapadnih sila imaju često presudan utjecaj na formiranje vlada, može li se očekivati njihov značajniji pritisak na odgađanje popisa s obzirom na njegovu političku težinu za budućnost Crne Gore?

– Ambasade zapadnih sila su kumovale kontrarevoluciji koja se desila 30. augusta 2020. godine. Bili su mišljenja da podržavaju pravu stvar i da će se nešto promijeniti na bolje. Brzo su uvidjeli da to nije tako i da je Crna Gora od lidera u regionu postala najveći problem regiona. Imali smo priliku da vidimo reagovanja ambasada zapadnih sila povodom formiranja ove vlasti i ulaska u nju ostataka Demokratskog fronta koje predvodi četnički vojvoda Andrija Mandić. Međutim, očigledno da nikoga od sastavljača nove vlade i njenih budućih činilaca ne zanima što misle na zapadu tako da što su ambasadori ili u crnogorskom slučaju bolje reći ambasadorke sijale sada neka žanju. Naravno, sve to Crnu Goru gura u izolaciju i probleme, ali to je zapravo i cilj onih koji su na krilima srpske crkve došli na vlast.

• Prema vašim očekivanjima koliko će biti stabilna Spajićeva vlada? 

– Biće stabilna onoliko koliko Beograd to želi. To je cijena koja se mora platiti kad se sa đavolom tikve sade. Vlada će biti izglasana uz glasove Andrije Mandića i grupe oko njega i oni će time dirigovati stabilnosti i vijek Spajićeve vlade. Pokazalo se da crnogorski Srbi ne izdrže dugo zajedno u miru, tako da ne očekujem da ta vlada bude stabilna. Nažalost, cijenu toga i te neozbiljnosti platit će Crna Gora i njeni građani.

• Ulazak albanskih stranaka u prosrpsku vladu je iznenadio mnoge. Da li manjine trebaju biti dio vlade bez obzira na njenu orijentaciju jer ako nisu u vlasti dodatno otežavaju svoj ionako težak položaj?

– Mene i nije previše, budući da dio albanskih partija pokušava da pripremi teren za iduće izborne procese i tako kroz vlast privuku albanske glasove. Ipak, mnogima je obraz preči od vlasti, pa smo vidjeli da DUA nije htjela da bude dio koalicije sa onima koji veličaju koljače albanskog naroda i onima koji su krajem prošlog vijeka predvodili kolone na Tuzi kako bi se obračunavali sa Albancima. Danas smo vidjeli da se Albanska alijansa koja je prihvatila da bude dio vlasti praktično raspala jer je Demokratski savez Albanaca napustio tu koaliciju zbog njene odluke da bude dio vlade. Smatram da manjine da ne bi trebale da budu dio one vlasti koja zastupa ideologiju koja je neprijateljska prema tim narodima. Samim tim se dželat hrani i osnažuje. Ne vidim poentu koaliranja sa strujama koje su dijametralno ideološki i principijelno suprotne. Što se tiče položaja, ne može Crnogorcima biti loše a manjinama dobro i obrnuto. Mi dijelimo zajedničke principe i viziju Crne Gore tako da dok su god na vlasti oni koji rade suprotno od naših interesa, mi ne možemo biti u boljem položaju, bili dio te vlasti kroz neko nebitno ministarstvo ili ne.