Inicijative: Može li hotel ‘Maršal’ na Bjelašnici postati bh. lječilište za djecu?

Zagađenost, slabo kretanje, otuđenost zbog korištenja mobitela i računara… Sve ovo utiče na zdravlje i zdrav razvoj mališana, naročito onih koji žive u kotlinama kao što je ona u kojoj se nalazi i Sarajevo.

Jedna od stvari u kojoj je nekadašnja država prednjačila u odnosu na današnje je briga prema djeci – formiranje kampova od vrhova planina do obala mora, izviđačke i druge ekskurzije u prirodu, osigurano liječenje za plućna i druga oboljenja. Jačao se organizam, gradila se prijateljstva, računalo se na budućnost sporta…

Uništeni i uništavani objekti

Iz godine u godinu se ukazuje na problem zagađenosti zraka u bosanskohercegovačkim gradovima, a Sarajevo se posebno ističe okruženo planinama i pregrađeno visokim zgradama sumnjivog porijekla koje su prekinule kretanje zračnih struja i tako pogoduju povećanju koncentracije štetnih čestica u zraku.

Jačanje imuniteta, snage organizma da se odupre bolestima i napadima na zdravlje, česta je tema ne samo posjeta ljekarima, već i raznih emisija, podcasta, tekstova, analiza. No, postavljaju se dva pitanja – kako to uraditi i ko to može priuštiti? Društvene imovine nema, mnogo toga je sumnjivim privatizacijama ‘nestalo’, a brojni objekti propadaju bilo da su uništeni još tokom agresije, bilo da su uništavani godinama nakon kada se novac samo uzimao od njih.

Na pitanje koje se odnosi na način izgradnje imuniteta djelimični odgovor je odlazak na svježi zrak, planinski po mogućnosti, netaknut raznim polutantima koji postoje u gradu. Veći problem predstavlja ono “kako priuštiti”…

Iako je bh. prijestolnica u kotlini, okružena olimpijskim ljepoticama Bjelašnicom, Jahorinom, Igmanom, Trebevićem – nije jeftino boraviti na njima.

Ako bi neko želio prenoćiti u privatnim apartmanima, sobama – slobodno rečeno i stanovima jer je dobar dio i urbaniziran i izgubio je planinski štih – treba izdvojiti pedesetak i više eura. Većina se odlučuje za opciju “preko dana”, ali i tomu je porasla cijena zbog poskupljenja goriva, kao i drugih artikala koji su potrebni svakog dana, a kamoli na planini.

Stoga se nameće pitanje – ima li iko u bh. društvu interesa za, otvoreno reći, djecu koja dolaze iz siromašnijih porodica, kojima je i kvalitetnije popunjavanje školskog ruksaka (da ne govorimo o kupovini boljeg računara, u slučaju učenja od kuće ili traženja dodatnih informacija) često na granici luksuza, luksuza bez kojeg se mora?

Inicijativa Eko akcije

Na tragu ove priče, ovih dana se pojavila inicijativa nevladine organizacije Eko akcija koja je zatražila „formiranje dječje bolnice u objektu hotela Maršal na Bjelašnici“. Ističu kako je Bosna i Hercegovina prije agresije imala nekoliko bolnica na moru namijenjenih djeci gdje su se najmlađi liječili i oporavljali bez obzira na materijalni status roditelja.

„Poslijeratne vlasti Bosne i Hercegovine su te bolnice raznim pljačkaško-pravnim mahinacijama vjerovatno sve izgubile. Nisu ni pokušali napraviti nove“, navode iz Eko akcije. „Predivne planine Bosne i Hercegovine imaju idealne uslove za oporavak djece oboljele od plućnih bolesti, no boravak na njima mogu priuštiti samo oni bogati. Bolesna i siromašna djeca su osuđena da udišu zagađeni zrak naših gradova.“

Iz Eko akcije navode kako su „stotine miliona maraka javnog, našeg novca potrošene na našim planinama i to uglavnom da bi se privatnicima uvećala zarada na gradnji i prodaji nekretnina.“

„Rijetki objekti napravljeni javnim novcem su napravljeni za one koji imaju novca, a ne za one koji su u potrebi. Hotel Maršal na Bjelašnici, koji je u državnom vlasništvu, godinama zjapi prazan, vjerovatno čekajući još jednu magičnu privatizaciju, kojom bi prešao u vlasništvo nekog tajkuna. Neka ovaj objekt više ne bude prazan, neka bude mjesto gdje će naša bolesna djeca imati priliku da dišu čisti planinski zrak i da ozdrave.“

Kontaktirali smo ih da nam pojasne ovu inicijativu i rečeno nam je kako je ona u početnoj fazi i kako će narednih dana ona biti finalizirana.

Ljekari za kamp, ali protiv bolnice

Jedan od sarajevskih ljekara pulmologa koje smo kontaktirali navodi da su obično takve bolnice na moru, gdje je zrak pogodniji za liječenje plućnih oboljenja. Objašnjava kako su planine pune alergena, poput četinara i drugih biljaka, koje izazivaju alergijske i astmatske reakcije i zbog toga nisu pogodne za liječenje.

Sličan stav ima jedna pedijatrica koja je komentirala ovu ideju, a da se ne navodi njen identitet zbog procedura odobrenja za istupe u javnosti u javnim zdravstvenim ustanovama Bosne i Hercegovine.

Ona se slaže da je ideja o stvaranju kampa, mjesta za odmor i boravak djece koja rade na poboljšanju imuniteta i psihofizičkog stanja odlična, a za bolnicu misli da lokacija nije dobra.

„Dio Bjelašnice na kojem se nalazi spomenuti hotel je pretvoren u gradić, jako puno ima štetnih čestica u zraku, naročito po noći kada se griju apartmani, stanovi i ostala mjesta boravka. Također, zbog alergijskih reakcija, ova lokacija nikako nije podesna za bolnice tipa koji se spominje“, kazala je.

Oboje sagovornika iz zdravstva ukazuju kako su niže nadmorske visine, kao i lokacije na moru, daleko podesnije za bolnice koje bi tretirale bolesti pluća kod djece.

Što se tiče viših lokaliteta na planinama slažu se kako su idealne za jačanje imuniteta i zdraviji razvoj organizma, bilo kroz aktivnosti kao što su skijanje, bilo kroz jednostavni boravak i šetnju.

Korist od kampova

Ono što bi sigurno, prema mišljenjima svih naših sagovornika, odgovaralo mališanima, bilo Kantona Sarajevo, bilo šireg okruženja, je stvaranje neke baze i lokacije gdje bi se mogle realizirati škole u prirodi, škole skijanja, dakle bilo kakav oblik sklanjanja djece svih imovinskih stanja iz smoga i zagađenosti barem jednu sedmicu u godini dana.

Trofejna karatistica i svojevremeno najbolja sportašica Bosne i Hercegovine Arnela Odžaković Bunar godinama je na Igmanu i Bjelašnici. Dio je škole skijanja Randori kroz koju su prošle hiljade mališana iz glavnog bh. grada.

Učesnici su nekoliko dana odlazili na bh. planine i vraćali se kombi-vozilima, što im je oduzimalo dragocjeno vrijeme. Mjesto gdje bi mogli boraviti, jesti, spavati i presvlačiti se nekoliko dana bi im umnogome bilo korisno, slaže se naša sagovornica.

„Uz trenutni način života, sportsko-edukativni kampovi u prirodi su vjerojatno najzdraviji i najkorisniji način kako bi djeca mogla provoditi svoje slobodno vrijeme. Osmišljavanjem, organiziranjem i vođenjem sportsko-edukativnih kampova bavimo se posljednjih 12 godina“, ističe Odžaković Bunar, diplomirana sportska trenerica.

„Njihovom realizacijom cilj nam je smanjiti negativan trend sve većeg porasta hipokinezije već u dječjoj dobi, te potaknuti djecu na tjelesnu aktivnost, usvajanje navika i znanja o zdravoj prehrani, primjerenim motoričkim sadržajima uticati na razvoj funkcionalno-motoričkih sposobnosti djece, redukciju potkožnog masnog tkiva, stvaranje pozitivne slike o sebi, isto tako u našem programu nastojimo uticati na prevenciju i suzbijanje neprihvatljivih oblika ponašanja, te poticanje samostalnosti kod djece u svakodnevnom životu.“

Ona kaže kako bi, u zimskim mjesecima kada se organiziraju petodnevni skijaški kampovi Randori, prikladan objekat na planini u kojem bi djeca boravila nakon aktivnosti bio idealan.

„Zbog velike zagađenosti zraka, boravak tokom zime u gradu Sarajevu može imati negativan uticaj na zdravlje. Petodnevni kampovi za djecu na planini tokom zimskog raspusta su odlično rješenje“, dodaje.

Sistematski rad na zatupljivanju djece

Mladen Jeličić Troko, čovjek koji je svoj život proveo uz djecu, ukazuje kako je nekada postojao bolji odnos prema djeci, te kako su postojala brojna odmarališta, kampovi, klinike, bolnice za liječenje djece koja su imala plućnih bolesti, ali i koja su sticala bolji imunitet i velika prijateljstva.

Ukazuje kako su postojala udruženja prijatelja djece širom Sarajeva gdje su mališani imali prostora za druženje, učenje i saradnju. Dodaje kako su u okolini glavnog grada Bosne i Hercegovine postojali brojni kampovi izviđača i da su izviđači redovno išli na planinu ili na more.

„Dogovarana je pomoć, saradnja, da imućniji plate za one koji su bili slabijeg imovinskog stanja kako bi i njihova djeca išla na logorovanja. Postojala su i određena mjesta i domovi, poput jedne vile u Dubrovniku, gdje su besplatno išla djeca kako bi se oporavljali od plućnih bolesti“, ističe naš sagovornik.

Prema njegovim riječima, „društvo i ljudi na vlasti sistematski rade na zatupljivanju bh. djece koja su izrazito pametna“. Jako malo pažnje, dodaje, posvećuje se zdravlju i dobrobiti mališana.

„Rade sve kako bi djeci onemogućili bilo kakav napredak, iako su naša djeca pokazala i dokazala svoju pamet i svoje znanje na svim poljima. To ne odgovara jer je lakše upravljati kada nedostaje pameti. O zdravlju da se ne govori, to im je najmanje bitno.“

Pitanje stanja i vlasništva hotela

Kontaktirali smo i sarajevske vlasti, a do zaključenja ovog teksta dobili smo komentar iz Naše stranke koji su „u potpunosti saglasni da je bolnica za djecu i njihov oporavak od zagađenosti zraka i plućnih bolesti potrebna u Kantonu Sarajevo“.

„Ipak, ne smatramo da je realno da ova bolnica bude u hotelu Maršal, iz više razloga. Prvenstveno, smatramo da je bitno da ova bolnica bude u boljem okruženju, idealno u nekom manje naseljenom dijelu Bjelašnice. Hotel Maršal nije optimalno rješenje, treba uključiti stručnjake u odabir lokacije.“

„Također, zbog lošeg stanja hotela Maršal, ali i problema u prijenosu vlasništva, bolje je razmišljati o drugom objektu.“

Pitali smo ih da li u sklopu rada stranke postoje slične inicijative, te da li bi podržali sličnu ako bi došla iz redova neke druge stranke.

„Naša stranka, kao ni bilo koja druga stranka koja participira u radu Skupštine Kantona Sarajevo, nije službeno pokrenula ovu inicijativu. Ideja je dobra, nije u našim politikama, ali ćemo je podržati kada bude u proceduri“, odgovaraju.