Bakić: Pitanje je iz kojeg i kakvog poriva Zapad djeluje u BiH

Jedna od najranjivijih zemalja na Zapadnom Balkanu posljednjih mjeseci prolazi kroz vrlo tešku političku i sigurnosnu krizu, izazivajući bojazan od povratka u Bosnu i Hercegovinu sukoba iz devedesetih, što je potaklo i odlučniju reakciju zapadnih saveznika.

Ipak, kako kaže sociologinja Sarina Bakić, profesorica sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, primjeri na nivou svakodnevnice građana i građanki u Bosni i Hercegovini pokazuju da je u toj zemlji izgradnja društvene kohezije moguća, ali se bosanskohercegovačko društvo prije toga mora odreći različitih vrsta „oportunističkih ponašanja i obrazaca“, uključujući „korištenje neformalnih instrumenata pri rješavanju problema sa kojima se svi stanovnici Bosne i Hercegovine svakodnevno susreću“.

• Milorad Dodik je najavio neku vrstu odgode secesije bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska. To nije rezultat dogovora političkih faktora unutar zemlje, već pritisak međunarodne zajednice. Znači li to da je Zapad shvatio ozbiljnost situacije u ovom dijelu Balkana?

– Činjenica je da postoji određen pritisak međunarodne zajednice jer se, nažalost, odgovorni političari u našoj zemlji nisu složili niti oko jedne stvari. Zapad je, čini mi se, uvijek znao za složenost i ozbiljnost situacije na Balkanu. Međutim, pitanje je bilo i još uvijek je, iz kojeg i kakvog poriva i interesa ona može i želi djelovati. Važno je naglasiti da i unutar međunarodne zajednice postoje različiti subjekti sa različitim poimanjima ozbiljnosti situacije na ovom dijelu Balkana. Postoje i dijelovi međunarodne zajednice koji su jasno i odlučno iskazali svoje neslaganje sa različitim vidovima secesionističkih ideja, razgradnje bosanskohercegovačke države i to se treba cijeniti.

• Koliko je opasno da sudbinu zemlje 25 godina nakon rata uvijek iznova zavisi od međunarodnih okolnosti?

– Uvijek je opasno za svaku zemlju, pa tako i Bosnu i Hercegovinu da je stalno na ‘vjetrovima’ međunarodnih okolnosti i zbivanja. Mnogo bi bilo lakše da politički odgovorni u našoj zemlji shvate da samo zajedničkim dogovorima i dobrim namjerama prema državi Bosni i Hercegovini mogu olakšati njen položaj, njenu poziciju.

• Lijeve i liberalne stranke su u nekoj vrsti stalne defanzive pred etnonacionalnim politikama, ne samo u BiH, već u cijeloj toj regiji. Zašto je tako?

– Cijeli spektar progresivnog mišljenja pa tako i u kontekstu političke kulture je u jednom specifičnom problemu. Defanziva o kojoj govorite je prisutna u cijeloj Evropi pa i svijetu. Čini se da su etnonacionalističke, desničarke snage mnogo glasnije, mnogo više artikularnije u svojim ciljevima, zahtjevima i uticaju na ljude. Da li je došlo do zamora ili prezasićenja, nisam sigurna, ali duboko vjerujem da bi se stvari mogle itetako promijeniti kada bismo kao društvo, a i ostala društva, mnogo više radili na sebi, na izgradnji čvršćih, humanističkih vrijednosti, gdje se politika ne bi svela na ‘rješavanju sopstvenih problema i biti dio moći’, umjesto da se politika shvata kao ‘služenje državi, svim njenim stanovnicima’ u izgradnji prosperitetnog društva i društva blagostanja i dobrog kvalitetnog života.

• Govori se da je jedan od ključnih problema u BiH nedostatak kohezije među njenim građanima, koji bi, recimo, poput nedavnog slučaja u Sloveniji velikom većinom smijenili korumpirane političare. Vjerujete li da bi i višeetničko bh. društvo u konačnici ipak moglo postići konsenzus oko nekih pitanja?

– Bosnu i Hercegovinu danas karakterizira veoma nizak nivo povjerenja u sve njene institucije, pravosuđe, zdravstvo, obrazovanje, parlamenti, politike institucije. također, može se primijetiti porast tolerancije prema različitim vrstama oportunističkih ponašanja i obrazaca, kao i sve učestalije korištenje neformalnih instrumenata pri rješavanju problema sa kojima se svi stanovnici Bosne i Hercegovine svakodnevno susreću i to u gotovo svim aspektima njihovih života. Ove pojave je važno naglasiti jer su one u direktnoj vezi sa izgradnjom ili razgradnjom društvene kohezije svakog društva pa tako i bosanskohercegovačkog. U tom smislu važno je postaviti pitanje šta sve to otežava društvenu koheziju i onemogućava pokretanje prijeko potrebnih ozbiljnih društvenih reformi i rješavanje problema kao što je ekonomska nerazvijenost, nezaposlenost, sporost rasta životnog standarda na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine, stagnatnog siromaštva u pojedinim društvenim slojevima, klijentelizma, korupcije, indoktrinacija u obrazovanju, nedostatku adekvatne kulturne politike, itd. Da li je u pitanju nadalje porast netolerancije i netrpeljivosti, nacionalizma i homogenizacije? Važno je vratiti među građane i građanke nanovo koncept solidarnosti i dijaloga, kao relevantnim faktorima stabilnog i inkluzivnog demokratskog društva. Vjerujem da se ovo može postići, jer se to pokazuje na nivou svakodnevnice naših građana i građanki gdje postoje ohrabrenja da je izgradnja društvene kohezije moguća.

• Rat kojeg Rusija trenutno vodi protiv Ukrajine donosi patnje širom svijeta. Je li to neka vrsta opomene i građanima BiH?

– Opomena građanima treba biti rat koji se vodi protiv Ukrajine, ali voljela bih naglasiti da opomena treba da bude i naše ratno iskustvo, opomena treba biti genocid u Srebrenici, patnje i boli svih stanovnika ove zemlje, bez obzira na vjersku i nacionalnu ili bilo koju drugu pripadnost.

• Već dugo se bavite mirovnim potencijalom religija; je li taj potencijal dovoljno iskorišten u postjugoslovenskim zemljama?

– Mirovni potencijal religija u postjugoslovenskim zemljama nije dovoljno iskorišten. Međureligijski dijalog je važan jer je ljudima religija važna, međureligijski dijalog je važan za bolje međusobno razumijevanje i izgradnji kulture mira na cijelom prostoru, da više ratova ne bude i da se problemi rješavaju na miran način. Tradicija zajedničkog života, naročito u Bosni i Hercegovini, bogatstvo religijskih i u svakom smislu kulturnih različitosti jeste temelj za izgradnju jednog iskrenog i dobrovoljnog međureligijskog dijaloga, pa tako dijaloga i uopšte. Stoga se još više baš u ovom aspektu treba ulagati u obrazovanje, u međusobne kontakte, zbližavanja, stvaranje prijateljstava, naučne i poslovne saradnje.