Nastavlja li Srbija istu politiku prema susjedima i nakon izbora

Pozivam Milorada Dodika da prekine blokadu i vrati se u državne institucije Bosne i Hercegovine, kako bi ta država zajedničkim naporima svih naroda koji žive u njoj, krenula naprijed. Pozivam vlasti iz Prištine i Podgorice na razgovore o normalizaciji odnosa sa Srbijom i saradnji na svim poljima, kako bi regija Zapadnog Balkana u miru, međusobnom uvažavanju i saradnji na temeljima prijateljstva i uzajamne pomoći, prošlost ostavila historiji, a budućnost posvetila putu ka Evropi.

Kolika je mogućnost da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prevali preko usta jednu ovakvu izjavu?

Tačno, nikakve.

No, vremena, pa i ono što ta vremena zahtijevaju od političara, se mijenjaju, a svako ko voli u budućnost gledati kroz prizmu optimizma, a ne pesimizma, u izmišljenom uvodu teksta morat će pokušati pronaći makar trunkicu koliko-toliko realne mogućnosti, koliko god to bilo teško, u nadi da će predstojeći izbori u Srbiji, u kombinaciji sa geopolitičkim potresom u svijetu zbog ruske invazije na Ukrajinu, polučiti nešto pozitivno kada su u pitanju odnosi u regiji Zapadnog Balkana i uloga Beograda u tim odnosima. Nevezano za to ostao Vučić na vlasti ili ne.

‘Nastavak iste politike’

Nije jednom Vučić Srbiju nazvao “stubom stabilnosti” na Balkanu, no tu će izjavu u pitanje dovesti mnogi na relaciji Zagreb – Sarajevo – Podgorica – Priština, dok nije malo evropskih i američkih zvaničnika koji su, govoreći o uzrocima političkih tenzija u našoj regiji, ispod oka gledali ka Moskvi, a prst upirali u Beograd, kao istureni punkt Vladimira Putina u provođenju destruktivne ruske politike na Zapadnom Balkanu usmjerenu protiv EU-a i NATO-a – preko leđa Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova.

Na pitanje hoće li izbori donijeti neke promjene u ovom domenu, naši sagovornici iz Srbije dali su različite odgovore, od onog da postoji neka mala mogućnost da Srbija okrene novi list u odnosima sa susjedima, bez obzira na to ko bude pobijedio, pa do onog da su šanse za promjenom nikakve.

No, činjenica je da je ruska invazija na Ukrajinu naglavačke okrenula odnose u svijetu, pa i na Zapadnom Balkanu, sa sve jačim pritiskom Zapada na Beograd da se pridruži evropskim sankcijama Rusiji i počne slijediti pravila Evropske unije, za koju nestabilno žarište Zapadnog Balkana sigurno nije poželjna kategorija, već požar čijem bi gašenju Beograd itekako mogao pomoći.

I, šta će učiniti Srbija?

Beogradski profesor Žarko Korać, nekadašnji zamjenik premijera u Vladi Zorana Đinđića, mišljenja je da će Vučić, kojem predviđa sigurnu pobjedu nastaviti staru politiku po pitanju Zapadnog Balkana, bez obzira na bilo kakvu odluku o EU-u i Rusiji.

“Dakle, potpuna podrška Dodiku, bez obzira na manje nesuglasice među njima, te pokušaj da se u Crnoj Gori podrži postavljanje prosrpske i proputinovske vlasti. Kada je u pitanju Kosovo, tu se nema šta desiti, jer čak niti (kosovski premijer Albin) Kurti nema želju da vodi ozbiljne razgovore sa Srbijom. On ima ideju da je Kosovo nezavisno i da takvi pregovori za njega nisu egzistencijalni, pošto ima dobar položaj u međunarodnim krugovima”, mišljenja je Korać.

Nemoguće je, kaže, očekivati da se Vučić promijeni.

“Ako pobedi Vučić, odnosno, njegova koalicija, onda će svakako Zapad napraviti veliki pritisak na njega da uvede sankcije Rusiji. Srbija ovaj put ne može nastaviti spoljnu politiku sedenja na dve stolice, gledajući i ka EU-u i ka Rusiji. Potpuno je zatvoren taj prostor Vučiću. Biće pod ogromnim pritikom da se okrene protiv Rusije, a zaista ne vidim kako će on to da uradi pred svojim biračima. On se nije suštinski promenio od perioda kada je bio kod (čelnika Srpske radikalne stranke Vojislava) Šešelja. Nije sposoban za političku transformaciju, a jedino što bi se možda moglo očekivati je da malo popusti u određenom trenutku”, govori Korać.

‘Opozicija ne bi imala moć Vučićeve vlasti’

Zbog toga bi, tvrdi, šanse za promjenom politike Srbije u regiji postojale samo ako bi Vučić i njegovi partneri izgubili izbore.

“Ako bi na vlast došla opozicija, neka njena koalicija, moglo bi biti malo drugačije, jer bi to bila vlast slabija od Vučićeve i sa mnogo manje uticaja na medije – i te snage bi bile podložnije uticajima Zapada. Ta neka koaliciona vlada bi bila puno manje agresivna prema susedima, ali samo zato jer ne bi imala političke snage da ostvaruje svoje nacionalističke ciljeve. Dakle, ista politika, bez fundamentalno drugačijih ideja, ali bez mnogo moći. Dodik bi u tom slučaju ostao bez taktičke podrške iz Beograda. Nova vlast u Srbiji bi ga, naravno, podržavala, ali ne bi imala snage. Isto se odnosi i na Kosovo i na Crnu Goru”, rekao je Korać.

“Te nove vladajuće snage jednostavno ne bi male političku moć da nastave gurati ideju takozvanog srpskog sveta, koja je inače katastrofalna”, dodaje.

Takav scenario mu je ipak malo vjerovatan iz jednostavnog razloga što ne vidi šansu da Vučić i koalicija okupljena oko njega izgube izbore. Objašnjava i zašto.

“Vučić već devet godina u potpunosti manje-više kontroliše medije, i to najtiražnije, kao i javni servis. To je neprekidni medijski napad na mogućnost da se čuje i drugačije mišljenje. To ne treba potcenjivati i u tom pogledu je Srbiju vratio u period pre Slobodana Miloševića, ako ne i istorijski iza njega. On je neprekidno u medijima, svakog dana, to je neverovatna ličnost. Iznosi montruozne konstrukcije o velikim uspesima Srbije, koja je ‘najveća oružana sila’, ‘ekonomski gigant’, a najnoviji mu je narativ da Evropa ostaje bez hrane, dok je Srbija puna. Drugačije ideje do građana Srbije ne mogu niti doći. A nažalost, opozicione stranke prilagođavaju se njegovom narativu i u suštini ne iznose drugačije političke ideje. Veruju da će sam zamor ljudi Vučićem dovesti do promene”, kaže.

‘Odnos prema regiji zavisi od odluke o Rusiji’

Iako dijeli Koraćevo mišljenje o ishodu izbora, Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, mišljenja je da ipak postoji neka mogućnost da Vučić promijeni kurs u regiji. Razlog je – evropska diplomatska i ekonomska ofanziva protiv Rusije, u kojoj se očekuje i učešće zvaničnog Beograda.

“Vučićev slogan bio je ‘Zajedno možemo sve’, a nakon što je krenula ruska agresija na Ukrajinu, promenio ga je u ‘Mir, stabilnost, Vučić’. Fokus je, dakle, na Ukrajini”, priča Popov.

“Očigledno je da zemlje Evropske unije i SAD nisu želeli uticati na izbore tako što bi pritiskale naše vlasti da se izjasne o sankcijama Rusiji, tako da to neće direktno uticati na izbore. No, opravdana je pretpostavka da će Vučić posle izbora morati da se konačno izjasni o pitanju Rusije. Deo domaćeg zadatka je uradila, glasala za Rezoluciju UN-a kojom se osuđuje ruska agresija, kao i svi ostali kandidati za članstvo u EU, no sankcije nisu uvedene”, podsjeća.

Uvjerenja je da je Vučić očekivao da se njegova politika sjedenja na dvije stolice može još dugo nastaviti, no da će dramatičan zaokret situacije u Evropi morati promijeniti njegove planove. Upravo će od njegove odluke, koju će, kaže Popov, morati donijeti, zavisiti i njegov odnos prema susjedima.

“Vučić će pobediti, odnosno, njegova koalicija će imati većinu da formira vladu i to nije sporno. Sporno je samo opredeljivanje za ili protiv Rusije i od toga će zavisiti odnos prema regionu. Ako se opredeli za EU, može se očekivati konstruktivniji pristup. U tom bi slučaju Srbija mogla biti tretirana kao ‘stub stabinosti’ na Balkanu, što sada nije. Odnosi su nam zategnuti i sa Zagrebom, i sa Sarajevom, i sa Podgoricom, a o Kosovu da i ne govorim. Ako sa tri najbliža suseda imamo loše odnose, kako to onda mi možemo biti stub stabilnosti”, upitao je.

‘Osam istih kandidata’

Nenad Čanak, predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine, pripada onoj grupi koja na period nakon izbora gleda sa pesimizmom. Tvrdi da se u Srbiji, a samim tim i u regiji Zapadnog Balkana, neće ništa promijeniti, kako god oni završili.

“U ovom trenutku zaista ne vidim mogućnost za promenu spoljnopolitičkog kursa Srbije u nekoj značajnoj meri”, kaže Čanak.

“Ako pogledate spisak na glasačkom listiću za predsednika Srbije, videćete da imate osam istih opcija. Razlike su u nijansama, s tim što su neke od njih ruske obaveštajne službe instalirale otvoreno, a neke tajno”, ukazuje.

“No, zaključak je da su sve opcije manje ili više identične. Nijedna od njih ne da Kosovo i nijedna nije spremna za bilo kakvu normalizaciju odnosa sa njim. Svi se drže ruske doktrine – Kosovo je Srbija, pa neka to bude zauvek zamrznuti konflikt. Kada je reč o Bosni i Hercegovini, Ratko Mladić je heroj i nikada nećemo pristati da uđe u NATO. I to je, dakle, manje-više, zajedničko svim kandidatima i ovo jasno govori o tome da će, bez obzira na sastav parlamenta i odnos snaga unutar njega, ovakav narativ i dalje biti dominantan u spoljnoj politici Srbije”, dodaje.

Narativ, dakle, potpuno suprotan onim iz uvoda teksta.