Ukrajina: Šta znači neutralnost i može li ona dovesti do mira?

Godinama je Ukrajina težila priduživanju NATO-u, potezu koji bi značajno ojačao njenu vojsku koja se suočila s ruskom agresijom, ali šanse za članstvo male su čak i kada rat razara ovu bivšu sovjetsku zemlju.

Rusija odbija optužbe Zapada da želi utjecati na Ukrajinu i tvrdi da je njena želja da Ukrajina bude neutralna, tampon država koja nije članica NATO-a.

Međutim, Rusija je 24. februara napala Ukrajinu nakon višemjesečnih napetosti – a zbog krvavog sukoba scenarij neutralne Ukrajine je nezamisliv.

Od 2019. godine cilj ulaska u NATO upisan je u Ustav Ukrajine. Rusija je tražila da se Ukrajina odrekne toga i da se proglasi neutralnom državom.

Nakon dvije sedmice rata, izgleda da Ukrajina više ne insistira na članstvu u NATO-u i da ne isključuje mogućnost razgovora o neutralnosti u pregovorima s Rusijom.

U međunarodnom pravu neutralnost znači obavezu države, koja je ostvarena unilateralnom deklaracijom ili prisilom, da se ne miješa u vojne sukobe trećih država.

Postoji primjer neutralnosti, poput Švicarske, Irske, Švedske, Finske i Austrije, pri čemu su četiri posljednje postneutralne države, s obzirom na to da su dio Evropske unije.

Međutim, dok Evropska unija ima zajedničku vanjsku, sigurnosnu i odbrambenu politiku, dostupne su klauzule o izuzimanju kako bi se izbjegao sveukupni zastoj.

‘Osiguranje ruskih interesa’

Prema Fotiousu Moustakisu, vanrednom profesoru na Univerzitetu Plymouth, teško je povjerovati u rusko insistiranje na tezi da ne želi utjecati na Ukrajinu.

„Istina je da je Rusija od 2008. i nakon Deklaracije NATO samita u Bukureštu jasno dala do znanja Zapadu da neće dopustiti da Ukrajina pobjegne ruskoj orbiti i utjecaju“, rekao je Al Jazeeri.

„Rusija je otvoreno dala do znanja da je Deklaracija NATO samita u Bukureštu u aprilu 2008. godine, kojom je potvrđeno da će Gruzija i Ukrajina postati članice NATO-a, kolosalna strateška greška koja predstavlja direktnu prijetnju strateškim interesima Rusije.“

Ali, invazija na Ukrajinu „nije ponovno uspostavljanje Sovjetskog carstva 2.0“, dodao je.

„Riječ je o osiguranju onoga što se smatra vitalnim za ruske strateške interese. Ukoliko Zapad ne uzme u obzir ruske interese, Putin će uništiti Ukrajinu, što trenutno i radi“, rekao je.

„Rusija nema ni želju ni kapacitet da potpuno okupira zemlju. Ako uzmemo finski model kao primjer, neutralnost je lijek za rješavanje trenutne krize“, dodao je.

Međutim, ostaju pitanja o tome šta bi neutralnost značila Ukrajini, rekla je Al Jazeeri Katharine AM Wright, viša predavačica međunarodne politike na Univerzitetu Newcastle.

„Da bi bilo koji uvjeti koje je postavio [ukrajinski predsjednik Volodimir] Zelenski bili realistični, morat će dobiti podršku Ukrajinaca koji su dugo živjeli u sjeni sve agresivnijeg susjeda i koji sada gledaju kako se ostvaraju njihovi najgori strahovi“, rekla je.

„Neutralna Ukrajina više ne bi bila partner NATO-a, iako su druge neutralne države, naročito Finska i Švedska, partneri NATO-a. Takav put prema članstvu u NATO, kolikogod je malo vjerovatno da će biti ispunjen, bit će crvena linija Putinu koji Ukrajinu vidi drugačije.

„Za Putina je Ukrajina dio zamišljenog ‘ruskog svijeta’ ili zajednice izgrađene na oznakama ruskog jezika, kulture i ‘zajedničke slavne prošlost’ na način na koji to Finska i Švedska nisu, a to je bila pokretačka motivacija odluke o invaziji na Ukrajinu“, rekla je Wright.

Može li neutralnost donijeti mir?

Najhitnije pitanje sada je može li neutralnost donijeti mir.

„Neutralna Ukrajina trebala bi tražiti sigurnosne veze izvan NATO-a kako bi spriječila ponovnu invaziju. S obzirom na to da Rusija kao agresor otpada, Ukrajina bi se za pomoć vjerovatno okrenula drugim članicama Vijeća sigurnosti [Kina, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD]“, istakla je Wright.

Sve u svemu, izgleda da se stručnjaci slažu da je neutralnost put naprijed.

„To bi uveliko riješilo problem. U svom idealnom svijetu, Putin je možda sanjao o Ukrajini ujedinjenoj sa Rusijom u jednoj sveobuhvatnoj državnoj formi, ali događaji kojima svjedočimo posljednjih sedmicama pokazali su da je takav ishod malo vjerovatan“, kaže Graham Gill, profesor emeritus na Univerzitetu u Sydneyju.

On je rekao Al Jazeeri „da je invazija promijenila pogled mnogih Ukrajinaca na Ruse, iako još uvijek postoji značajan proruski osjećaj u nekim dijelovima zemlje.“

„Nadajmo se da će Putin shvatiti da, barem za sada, ne postoji šansa za ujedinjenje Rusije i Ukrajine. Ukrajinska vlada koja uživa podršku širom zemlje daleko je od proruske orjentacije. Neutralnost bi tada mogla izgledati privlačnije“, dodao je.

‘Neutralnost je razumna i pragmatična’

Na početku krize, Putin je zahtijevao od NATO-a garancije da Ukrajina neće postati njihova članica i tražio je povlačenje NATO snaga dalje od ruske granice.

„Čelnici NATO-a i SAD-a su to odmah odbacili“, rekao je Gill. „Da su ti pregovori vođeni realno, sukob je mogao biti izbjegnut. Nažalost, sumnjam da će NATO ili SAD izvući takav zaključak jer bi to značilo priznanje odgovornosti za sukob.“

Wright se slaže da bi neutralna Ukrajina „vjerovatno bila ključ mirnog rješavanja trenutnog sukoba i okončanja ruske invazije“.

Međutim, rješavanje ovog sukoba oslanjat će se na značajne ustupke obje strane, a Putin će, kao agresor, htjeti povući svoje snage bez da izgubi obraz.

Ideja neutralnosti vjerovatno će biti centralni dio svih pregovora.

„Ključna poruka rata u Ukrajini je da se svaka država treba oslanjati isključivo na vlastite snage… Kako bi se održali mir i stabilnost, ponekad je potrebno odreći se nekih svojih ideala“, kaže Moustakis.

Na kraju je dodao kako „neutralnost nije samo realna, nego razumna i pragmatična“.