Koje su Erdoganove opcije za Rusiju i Ukrajinu?

Ratna prijetnja koja se nadvila nad Ukrajinom nije spriječila turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana da otputuje u tu državu. Međutim, ova posjeta je otvorila prostor pitanjima o ulozi koju bi Turska mogla odigrati u smanjenju napetosti te u kojoj mjeri ona ima koristi od rusko-američkog zatezanja odnosa.

Također se nameću pitanja i o zabrinutosti Ankare da će je sukob natjerati da bira između dvije opcije od kojih nijedna nije dobra, odnosno da stane na stranu ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji u rukama drži nekoliko ekonomskih i vojnih karata povezanih s Turskom, ili na stranu tradicionalnih zapadnih saveznika, čije je strpljenje na izmaku.

Nakon što jer stigao u Kijev, Erdogan je izjavio da pomno prati napetost između Rusije i Ukrajine, izražavajući podršku svoje zemlje teritorijalnom integritetu i suverenitetu Ukrajine.

Nezakonita aneksija Krima i rješenje za Donbas

Erdoganova posjeta je uslijedila povodom 30. godišnjice uspostavljanja odnosa između Turske i Ukrajine te kako bi prisustvovao 10. sastanku Strateškog vijeća na visokom nivou između dvije zemlje.

Tursko Ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je, u saopćenju, da ne priznaje “nezakonitu” aneksiju Krima koju je izvela Rusija, dok u regiji Donbas (istočna Ukrajina) podržava pronalaženje mirnog rješenja, u skladu s međunarodnim pravom.

Erdogan je 21. januara saopćio da je Ankara spremna posredovati u smirivanju napetosti između Rusije i Ukrajine.

Prema podacima Statističkog zavoda Turske, turski izvoz u Ukrajinu iznosio je 2,1 milijardu dolara u 2020. godini, a porastao je na 2,9 milijardi dolara u 2021. godini, što je povećanje od 43 posto.

Što se tiče uvoza, porastao je za 87 posto, sa 2,59 milijardi dolara u 2020. na 4,52 milijarde dolara u 2021. godini.

Cilj je razmjena vrijedna deset milijardi dolara

Obim trgovinske razmjene između dvije zemlje iznosio je 4,68 milijardi dolara u 2020. godini, a porastao je na 7,42 milijarde dolara u 2021. godini, što je značajno povećanje od 67 posto.

U turskim izvještajima se navodi da će, ukoliko se potpiše sporazum o slobodnoj trgovini, obim trgovinske razmjene između dvije zemlje u roku od dvije do tri godine povećati na deset milijardi dolara.

Također se ističe da će se voditi razgovori i o odbrambenoj industriji.

Turska izvozi u Ukrajinu čelik, brodove, jahte i njihove usluge, proizvode iz oblasti klimatizacije, papir, šumske proizvode, automobile, duhan, voće i povrće, pored proizvoda odbrambene industrije.

Turski istraživač međunarodnih odnosa Taha Ouda Oglu izjavio je za Al Jazeeru da posjeta Erdogana Ukrajini upravo u ovom trenutku, uslovima i okolnostima predstavlja veliki napredak i kvalitativni pomak u tursko-ukrajinskim odnosima.

Ankara testira meku moć prema Washingtonu

U ovim odnosima je u proteklih sedam godina došlo do značajnih dešavanja, koja su popraćena potpisivanjem historijskih sporazuma na različitim nivoima.

O ulozi koju Ankara može odigrati u smanjenju tenzija, Oglu je naglasio da tursko približavanje Ukrajini ne cilja Rusiju, koja sumnjičavo gleda na vojnu saradnju Ankare i Kijeva.

Također, to nije spriječilo Tursku, koja ima dobre odnose s Rusijom i Ukrajinom, da ponudi i vrši posredovanje između dvije strane.

“Dok se Ankara nastavlja stabilno kretati na putu razvoja svojih odnosa s Moskvom, uporedo s tim se čvrsto drži stava o očuvanju teritorijalnog integriteta Ukrajine i pronalaženju mirnog rješenja za njena neslaganja, svjesna ključne uloge koju Kijev igra u osiguravanju stabilnosti u crnomorskom regionu”, kaže Oglu.

Turski istraživač je istakao da Turska vidi ukrajinsku krizu i ruski spor sa Zapadom kao priliku da testira svoju meku moć i da pokaže zapadnom taboru, posebno Sjedinjenim Američkim Državama, da može biti jaka strana koja će se baviti ovim osjetljivim pitanjem u regiji, jer se to pitanje tiče Rusije i steže omču oko nje u vodama Crnog mora.

Smatra da Turska time može dobiti jaku pregovaračku kartu s Washingtonom, koji je nezadovoljan Erdoganovom politikom u više pitanja na Bliskom istoku.

Glavni dobavljač dronova koje koristi Ukrajina

Time bi se ublažio pritisak na Tursku, posebno u fazi unutrašnjeg sukoba između turske vlade i opozicije pred parlamentarne i predsjedničke izbore zakazane za 2023. godinu.

“Imajući u vidu bliske odnose Turske s dvije strane krize, Rusijom i Ukrajinom, ona nema drugog izbora osim da igra posredničku ulogu i održava jednaku distancu između dvije strane”, rekao je za Al Jazeeru Basil Haj Jassim, istraživač turske vanjske politike i pitanja Kavkaza.

Smatra da bi današnja ukrajinska kriza i iskustva između Moskve i Washingtona konkretno u ovom slučaju mogli biti prilika za Tursku da ponovo testira svoje odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, koji su narušeni posljednjih godina, što je povezano s mnogim pitanjima.

“Međutim, Turska se ne može okrenuti previše prema Sjedinjenim Američkim Državama i naljutiti Rusiju, jer se važnost Ukrajine za Rusiju ne može porediti ni sa jednim drugim pitanjem u kojem postoji svojevrsno sudaranje stavova između Ankare i Moskve”, dodao je.

Istraživač je istakao da se Erdogan pokušava predstaviti kao posrednik između Moskve i Kijeva, koristeći svoje lične odnose s Putinom, kao i sve veće partnerstvo svoje zemlje s Ukrajinom.

”No, Rusija je poprilično rezervirana prema ovoj ulozi, jer ne vidi sebe kao jednu od strana i smatra da je kriza unutarukrajinska, odnosno između republika koje su jednostrano proglasile nezavisnost i vlasti u Kijevu. Još jedan od razloga je i taj što je Turska postala glavni dobavljač dronova koje bi Ukrajina mogla koristiti protiv ruskih interesa”, dodao je.

Nije u poziciji da riskira i da se svrstava

Hajj Jassim smatra da će Putin, u slučaju da želi odustati od vojne akcije protiv Ukrajine, prihvatiti posredovanje svog prijatelja Erdogana.

Naglasio je da je Turska danas u nezavidnoj poziciji, a njen položaj će se zakomplicirati kada počnu bilo kakve vojne akcije između Rusije i Ukrajine, jer neutralan stav neće zadovoljiti dvije strane u sukobu, kao ni Sjevernoatlantski savez.

Haji Jassim je dodao da je strah Ankare opravdan, jer njeno svrstavanje uz jednu ili drugu stranu znači velike gubitke.

Ističe da ona trenutno nije u poziciji da riskira i svrstava se na bilo koju stranu, pa makar i stranu NATO-a, koji ju je već iznevjerio u nekoliko navrata, između ostalog i onda kada je oborila ruski avion 2015. godine.