Koliko je BiH blizu primjene kanabisa u medicinske svrhe?

Morfij je daleko “ozbiljniji” narkotik od kanabisa koji može izazvati ovisnost, ali ga ljekari koriste u svakodnevnoj praksi, pogotovo u onkologiji gdje je izuzetno snažna kancerska bol, pa se postavlja pitanje zašto onda uskratiti medicinski kanabis pacijentima ako on dovodi do dobrih rezultata, ističe Zdenka Gojković, načelnica Klinike za onkologiju Univerzitetskog kliničkog centra RS te koordinator za maligne bolesti u tom entitetu.

Ona je bila jedna od učesnica nedavnog simpozija o koristima korištenja kanabisa u medicinske svrhe održanog na Farmaceutskom fakultetu u Sarajevu, gdje su različiti specijalisti govorili o prednostima njegove primjene kod pacijenata.

U intervjuu za Al Jazeeru, Gojković ističe da pacijenti više ne kriju da koriste kanabisovo ulje koje poboljšava kvalitetu njihovog života, ali upozorava da nabavljanje preparata na crnom tržištu ima brojne rizike, između ostalog da to ulje koje se ne kontroliše može sadržavati i teške metale ili lošu koncentraciju kanabinoida zbog čega mogu izostati njegovi efekti ili čak biti negativni.

Gojković, koja je bila i u različitim stručnim komisijama u procesu pripreme legalizacije kanabisa u medicinske svrhe u Bosni i Hercegovini, govori do koje faze se sada došlo te koji bi se modeli mogli primjenjivati u BiH kada on postane legalan.

• Nedavno je na Farmaceutskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, povodom 40-godina postojanja ove institucije, održan simpozij o upotrebi kanabisa u medicinske svrhe, gdje ste i Vi također učestvovali. Koji su bili zaključci simpozija, postoji li slaganje naučne zajednice o legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe? 

– Zaista sam bila pozitivno iznenađena simpozijem i bilo mi je drago da su se tu pojavili i ljudi iz političkog svijeta, ministri i predstavnici ministarstava te struka, tako da smo svi na neki način bili na tom fonu da ima osnova i ima rezona da i dalje idemo u tu priču. Ona je gotovo dovedena do kraja, treba samo da se nastave napori za prebacivanje kanabinoida iz tablice jedan, gdje su zabranjene supstance, u tablicu dva – supstance koje se koriste u medicini. U toj tablici dva su slični lijekovi koji su odobreni za korištenje u medicinske svrhe, naravno nikako ne za rekreativne svrhe, i to je ono što smo mi podvlačili na tom simpoziju. Imali smo i odlična predavanja o samom mehanizmu djelovanja, o sastavu kanabisa, a posebno je izuzetno bilo predavanje doktora Davida Neubauera, pedijatra iz Slovenije, koji se bavi veoma teškim bolestima među djecom. On je iznio njihova iskustva, jer oni vode i određena ispitivanja i evidenciju te objavljuju istraživanja, tako da je sastanak bio izuzetno važan.

• Koliko je značajan medicinski kanabis za onkološke pacijente, šta ste primijetili u svojoj praksi? Koji efekat na njih ima njegovo uzimanje?

– Morfij je puno “ozbiljniji” narkotik koji može izazvati ovisnost, ali ga mi u našem svakodnevnom ljekarskom pozivu koristimo, pogotovo u onkologiji gdje je izuzetno snažna ta kancerska bol. Takođe, neophodno je da u svakodnevnoj terapiji ljudima ordiniramo preparate morfija, tako da taj preparat kanabisa, koji sadrži dvije aktivne supstance, THC i CBD, treba bude dostupan i da se može ordinirati.

Uvijek podvlačim, i to je ono što je u onkologiji važno, a to je da kada ne djeluju zvanični, propisani, na dokazima zasnovani lijekovi koje koristimo, a to je sada morfij, ako on ne može pomoći pacijentu kod bolova, ili ako se standardnom terapijom protiv mučnine i povraćanja kada pacijent prima hemoterapiju ne postižu rezultati, onda ima opravdanja da se pokuša sa tim preparatima da vidimo da li će oni dovesti do poboljšanja stanja. Možda kod nekih pacijenata i neće, ali činjenica je da struka iz svakodnevne prakse zna da pacijenti to uzimaju, i oni nama to kažu da ga koriste da bi lakše podnijeli bol i mučninu i povraćanje. Ne treba se toga plašiti, i morfij je narkotik i koristimo ga u medicinske svrhe, zloupotrebljava se kao i sva druga narkotička sredstva, ali to nije dio struke, time se trebaju baviti druge institucije.

Svaka oblast, svaka specijalnost će znati gdje je mjesto THC-a i CBD-a u tretmanu njihovih pacijenata. Recimo, na simpoziju smo imali dobro predavanje i za multiplu sklerozu, pa će neurolozi znati gdje treba a gdje ne treba dati, kao što ću ja kao onkolog znati gdje je mjesto tog preparata. Imali smo i predavanje iz Slovenije kako daju medicinski kanabis kod epilepsije i drugih poremećaja kod djece, bio je primjer djevojčice koja je imala više od 200 napada tokom 24 sata da bi se poslije uz taj dodatak medicinskog kanabisa, a tu ide naravno i standardna terapija, to se svelo na tri, četiri napada tokom sedam dana. To je nevjerovatno. Zašto onda da nešto tako uskratimo ako može dovesti do dobrog rezultata.

• U koje opasnosti se sada dovode pacijenti zbog toga što ilegalno nabavljaju kanabisovo ulje?  

– Postoji više opasnosti tu, pod broj jedan je da ne znate odnos između dvije susptance, jer ako taj odnos između THC-a i CBD-a nije adekvatan i kakav treba da bude onda će pacijent koji to uzme imati izražene neželjene efkete. Drugo, THC i CBD su kanabinoidi koji imaju efekte u tom nekom zdravstvenom smislu, ali postoji i niz drugih primjesa kanabinoida koji nisu sa tako tim izraženim pozitivnim efektima, ali mogu imati neki negativan efekat. Recimo da u nekom pripravku kada pacijent to uzima na nedozvoljen način, odnosno na crnom tržištu, bude veća koncentracija nečega što neće biti pozitivno. Druga stvar, ti preparati nisu kontrolisani u laboratorijskim uslovima. Oni su sa brojnim primjesama. Tu mogu biti različiti elementi, teški metali kao što je olovo i slično, a to nije kontrolisano u laboratoriji, to je još jedan rizik za onoga ko uzima. Nepoznata je ukupna koncentracija – ako je isuviše mala onda će efekat izostati, a ako je prevelika onda ćemo imati druge neželjene efekte.

Mi od pacijenata dobivamo informacije da oni to koriste i koliko im to pomaže ne u liječenju, nego u poboljšanju kvalitete života. Ranije su to sklanjali i krili a sada otvoreno kažu da im je to pomoglo. Naravno, ima onih koji kažu da nisu mogli podnijeti, to je upravo zato što je nepoznata koncentracija tih supstanci.

• Rekli ste da je priča o legalizaciji upotrebe kanabisa u medicinske svrhe skoro dovedena do kraja. Šta zapravo koči taj proces?

– Moraju se neki zakonski akti prilagoditi tome, moraju se propisi u kojima je to dosad stajalo da je zabranjeno, da se prebaci u onaj dio gdje se može koristiti u medicinske svrhe. Ja sam bila u tom procesu od početka. Pri Ministarstvu civilnih poslova BiH bila je jedna komisija, bilo je tu nas 16 ili 18 koji smo se definitivno složili sa tim da se ide prema Vijeću ministara BiH da se donose odluka o prebacivanju iz jedne tablice u drugu. Mi kao struka i nemamo neke posebne spoznaje, šta je i na čemu se radi u politici. Međutim, sada je potrebno promijeniti postojeći zakon ili donijeti novi zakon, u zavisnosti od toga hoćemo li mi ići na uvoz te supstance, a ako bi išli sa tim da imamo svoj uzgoj u državi, proizvodnju, preradu, distribuciju i na kraju krajeva izvoz ako ima dovoljno, onda bi za to pretpostavljam trebalo novi zakon. Osim toga u Beču postoji Međunarodni odbor za kontrolu narkotika koji sve to regulište i prati, kojem se moraju podnositi izvještaji.

Ako država odluči da sama krene u svoju proizvodnju onda mora postojati određeno tijelo koje će to sve pratiti i ono podnositi praktično taj izvještaj Odboru u Beču. U svakom slučaju, ima još jedna stvar, Hrvatska je također odobrila kanabis u medicinske svrhe, ali mediji su pisali da je to bilo jako skupo kada su pacijenti to kupovali sa receptom, pa su se opet okrenuli crnom tržištu zbog cijene, jer fond Hrvatskog zdravstvenog osiguranja ne pokriva te troškove. O svemu tome moramo misliti, moramo misliti o tome kada to ovdje jednog dana odobrimo, ako uvozimo koja će cijena biti, da li je to prihvatljivo za naše građane, da li fondovi to pokrivaju ako se radi o zaista o teškim pacijentima, o mnogo čemu bi trebali razmišljati.

• Možete li opisati način na koji bi pacijenti nabavljali kanabis u medicinske svrhe nakon što dođe do legalizacije? Da li postoje neki modeli kako bi to izgledalo, ko bi pravio, proizvodio i prodavao takav kanabis, odnosno kako bi pacijenti mogli doći do njega?

– Postoje različiti modeli. U nekim zemljama samo oboljeli mogu uzgajati ograničenu količinu, međutim tu je uvijek rizik da se dobije nesiguran sastav. U toj situaciji ima i po zakonu ko to nadgleda, da to sve bude legalno. Prema odboru iz Beča, određuje se na kolikoj površini se može vršiti uzgoj, određuje se lokacija, geografska širina gdje se to uzgaja, taj prostor mora biti ograđen i nadgledan, svaka biljka mora biti obilježena, moraju se pratiti i klimatski uslovi, kakva je vlaga zemljišta, koliko ima sunčanih dana… Za sve to treba radna snaga, a onda poslije trebamo imati laboratorije pripremljene koji će vršiti tu preradu, i tu moraju biti stručne osobe koje će provjeravati kakav je sastav između jedne i druge supstance, da li ima nekih onečišćenja.