Ukrajinska kriza – svijet na raskršću

Američki predsjednik Joe Biden izjavio da će „prebaciti američke trupe u istočnu Europu, u zemlje NATO-a, u bliskoj budućnosti. Ne radi se o puno vojnika“.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, opet, nastoji umiriti građane svoje zemlje riječima da nema podataka o neminovnom ruskom napadu na Ukrajinu, a ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov kaže da neće biti ruske invazije u što nitko na Zapadu ne vjeruje.

Glavni tajnik NATO saveza poručuje: „Spremni smo za razgovore, ali i za ruski vojni upad u Ukrajinu“.

Rusko Ministarstvo vanjskih poslova naložilo je uposlenicima američkog veleposlanstva u Moskvi, koji su na tim pozicijama duže od tri godine da napuste Rusiju do 31. siječnja. Riječ je o ruskoj reakciji na američku odluku da 27 uposlenika u ruskoj ambasadi u Washingtonu moraju napustiti Sjedinjene Američke Države do 30. siječnja ove godine.

Što Rusija želi postići?

Putin bi, na kraju, mogao odlučiti da ne izvrši invaziju. No, bez obzira da li će to učiniti ili ne, ponašanje ruskog predsjednika vođeno je kompliciranim spletom vanjskopolitičkih aktivnosti koji sugeriraju da će Moskva remetiti globalni mir u godinama koje dolaze. Nazovimo to „Putinovom doktrinom“. Ključni element ove doktrine je natjerati Zapad da tretira Rusiju kao da je Sovjetski savez, silu koju treba poštovati i bojati se, s posebnim pravima u svom susjedstvu i glasom u svakoj ozbiljnoj međunarodnoj temi.

Takva doktrina podrazumijeva da samo nekoliko država treba imati ovakvu vlast, uz potpuni suverenitet, a da se druge moraju povinovati njihovim željama. To podrazumijeva obranu sadašnjih autoritarnih režima i podrivanje demokracije. A doktrina je povezana s Putinovim sveobuhvatnim ciljem: preokrenuti posljedice sovjetskog kolapsa, podijeliti transatlantski savez i ponovno pregovarati o geografiji nakon okončanja Hladnog rata.

UN – Igre bez granica

U ponedjeljak, 31. siječnja, moguće je održavanje sjednice Vijeća sigurnosti, na traženje Sjedinjenih Američkih Država, o situaciji u Ukrajini. Amerikanci žele da se sjednica održi posljednjeg dana siječnja zato što će Rusija preuzeti predsjedavanje Vijećem sigurnosti u veljači i jednostavno može odlučiti da ne stavi Ukrajinu na dnevni red. Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim saveznicima vjerojatno cilj neće biti zaustaviti sukob zato što Rusija ima pravo veta – već posramiti Moskvu.

U svakom slučaju, diplomati u Ujedinjenim narodima praktično se pripremaju za svađu velikih razmjera oko Ukrajine. Može se reći da Bidenova administracija planira „javni obračun visokog profila s Rusijom“ u Vijeću sigurnosti.

Ako neprijateljstva eskaliraju i ako Rusija napadne Ukrajinu, Sjedinjene Američke Države, njihovi saveznici i Ukrajina vjerojatno će tražiti da druga tijela UN-a, poput Opće skupštine i Vijeća za ljudska prava, osude Rusiju. Iako će ruski diplomati odmah odbaciti ove kritike, kriza bi Washingtonu i Moskvi mogla otežati postizanje kompromisa u odnosu na druge krize na dnevnom redu UN-a.

Može li BiH postati UN-ovo žrtveno janje?

Jedno veliko pitanje za Sjedinjene Američke Države u suprotstavljanju Rusiji u UN-u zbog Ukrajine jest kakvi će biti učinci njihovog sukoba o drugim UN temama. Recimo, poput međunarodnog nadzora nad Bosnom i Hercegovinom. Diplomate u UN-u zabrinute su da bi slom oko Ukrajine mogao spriječiti Sjedinjene Američke Države i Rusiju da dođu do kompromisa u budućnosti. Nova rasprava o opstanku OHR-a i Visokog međunarodnog predstavnika u Bosni i Hercegovini, koja je na dnevnom redu u travnju, mogla bi biti jedna od potencijalnih žrtava. Ipak, nije sve izgubljeno.

Predstavnici UN-a napominju da, iako su rasprave Vijeća o Ukrajini bile žestoke u proljeće 2014. godine, to nije spriječilo Rusiju i zapadne sile da postignu kompromis oko mandata za pomoć Siriji, kao i oko velike mirovne operacije u Srednjoafričkoj Republici. Iako se opće stanje odnosa snaga u New Yorku od tada pogoršalo, još uvijek je moguće da će zemlje, koje imaju pravo veta i druge članice UN-a, uspjeti odvojiti Ukrajinu od drugih kriza i tema.

Ukoliko dođe do rata mogli bi vidjeti scenario koji je bio poguban za Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku. Naime, uz eventualne mirovne snage, koje bi poslali Ujedinjeni narodi, moglo bi doći do zamrzavanja sukoba pod uvjetima koji su povoljni za agresora – Rusiju, što ujedno znači da bi bilo teško pronaći zemlje, koje su dale vojnike za mirovnu misiju, spremne riskirati misiju i ljudstvo. To nas je barem naučila UN-a neučinkovitost u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini što je dovelo na kraju do zločina u Vukovaru i genocida u Srebrenici.