Made in China: Radna mjesta se ne vraćaju u SAD

Barack Obama je pitao Stevea Jobsa šta je potrebno uraditi kako bi se iPhone proizvodio u SAD, a on je odgovorio: ‘Ova radna mjesta se nikada neće vratiti kući’.

Nokia smartfoni nisu proizvod 'one' Nokie, već kompanije HMD Global, koja ima prava na to ime (EPA)

Iako je još George W. Bush najavljivao povratak tehnoloških fabrika u Ameriku – u vreme kada su još uvek vladali laptopovi i mp3 plejeri – u današnjem svetu smartfona i tableta jasno je da se te fabrike ne vraćaju.

I administracija Baracka Obame je takođe Amerikancima obećavala da će kupovati IT proizvode i elektroniku koja je “Made in USA”. Isto je obećavao i Donald Trump, a slična obećanja sprema i sadašnja administracija Joea Bidena.

Niko od njih nije glasačima rekao da to zapravo ne zavisi od toga ko je u Beloj kući, niti od odnosa sa Kinom i zemljama Azije, pa čak ni od spremnosti tehnoloških kompanija, već od akcionara i Wall Streeta.

Profit, iznad svega i po svaku cijenu

Kada su osnivači kompanije Apple, Steve Jobs i Steve Wozniak predstavili prvi računar ove kompanije, Apple I, nisu planirali veliku serijsku proizvodnju, već naručivanje putem pošte (mail order). U to vreme računari su bili retkost u domovima, pa čak i u kompanijama, a Wozniak, koji je dizajnirao ovaj računar, smatrao je da će prvi Apple računar naručivati zaljubljenici u tehniku, kao i naučnici koji nisu mogli priuštiti tadašnje velike i skupe komercijalne računare.

Prvi računar iz ove kompanije je dolazio kao takozvani kit-kompjuter, a korisnici bi ga sami sastavili kod kuće. Kasnije, kada je kompanija dobila veći broj narudžbina počeli su da prodaju i gotov računar. Gotov u smislu da komponente nije trebalo ručno postavljati na štampanu ploču. Monitor, kablove i sve ostalo je obezbeđivao sam korisnik, a na njemu je bila i nabavka softvera, jer u to vreme nije bilo ni interneta, ni prodavnica softvera na fizičkim medijima. Sam računar je ličio na dasku sa par čipova i tranzistora te napajanjem.

Par godina kasnije, sa porastom potražnje za računarima te pojavom nove klase kućnih računara (home computer), pojavilo se na desetine novih kompanija, koje su svoje računare počele da proizvode u Hong Kongu i na Tajvanu. Veliki rast proizvodnje u ovim zemljama je bio uslovljen transferom znanja i tehnologije iz Japana i Južne Koreje te velikim ulaganjima američkih investitora, kao i renomiranih evropskih kompanija.

‘Designed by Apple in California…’

U Kini se već krajem sedamdesetih pojavljuju domaće kompanije koje su počele da kopiraju intelektualnu svojinu zapadnih kompanija, kao i onih iz Japana. Politički komesari tadašnje Komunističke partije Kine su (ispravno) procenili da ako žele rast kineske ekonomije moraju se osloniti delimično i na kopiranje naučnih pronalazaka iz zemalja “preko okeana”. Prvih nekoliko godina su ove kopije bile vrlo slabog kvaliteta i niko se na Zapadu nije preterano protivio, jer je tržište bilo “podeljeno”, a cene elektronike su bile i dalje prilično visoke. Tako je prosečan računar koštao hiljadu i više dolara, običan CD plejer nekoliko stotina dolara, a i za običan kasetofon je bilo potrebno izdvojiti dosta novca.

Početkom devedesetih ova situacija će se drastično izmeniti. Američki sindikati procenjuju da je barem 2,3 miliona radnih mesta u proizvodnji i razvoju premešteno u Kinu, Tajvan, Vijetnam i druge zemlje od 1992. godine do danas. Na ovo treba dodati barem još toliko radnih mesta u proizvodnji komponenti za razne uređaje. Većina američkih tehnoloških kompanija se, u manjoj ili većoj meri, oslanja na radnike i fabrike u inostranstvu, a one najveće – poput Applea, Microsofta, Oraclea… – gotovo u celini svoj proces proizvodnje imaju van granica SAD-a. TSMC je tajvanska kompanija koja ima više od polovine udela u proizvodnji raznih čipova i procesora. Oni, takođe, prave mašine na kojima druge kompanije proizvode svoje procesore i memorije.

Kineske kompanije Foxconn i Pegatron su najveći svetski OEM (Original equipment manufacturer) proizvođači, odnosno oni proizvode uređaje za druge brendove. Većina matičnih ploča, grafičkih kartica, laptopova i drugih uređaja na tržištu izlazi iz njihovih fabrika, bez obzira kog su brenda. Tu se proizvodi i popularni iPhone, a i na samom telefonu je navedeno “Designed by Apple in California, Assembled in China” (Dizajn kompanije Apple u Kaliforniji, Proizvedeno u Kini).

Bila jednom jedna Nokia…

Ovakva situacija ne odgovara mnogima u SAD-u, pre svega kongresmenima i članovima Senata, kao ni sindikatima, koji imaju ogroman uticaj na američke birače. Tako je CEO Applea Tim Cook obećao da će “u narednih pet godina kompanija uložiti 430 milijardi dolara i otvoriti novih 20.000 radnih mesta u SAD-u”. Ipak, iPhone, iPad i Macbook kompjuteri će sigurno nastaviti da se proizvode u Kini, pre svega zbog velikog broja specifičnih komponenti, koje se ne mogu nabaviti nigde drugde u svetu.

Još jedan od problema su zarade. Iako je u Kini došlo do velikog skoka u zaradama i rastu srednje klase, zarade inženjera, dizajnera i radnika u proizvodnji su i dalje nekoliko puta manje nego one koje su propisane zakonom u SAD-u. U Americi, takođe, već par decenija gotovo da i nema interesovanja mladih za “zanatstvo” u oblasti elektronske industrije – većina želi da se bavi razvojem softvera i aplikacija, održavanjem mreža ili YouTube video produkcijom. Gotovo niko ne želi na proizvodnu traku, što je slučaj i sa industrijom tekstila, hemijskom i industrijom prerade. Kompanije u SAD-u za ove poslove često koriste migrante iz Meksika i Južne Amerike.

Dušan Savić, IT stručnjak, kaže da danas postoji značajna razlika u kvalitetu elektronskih proizvoda.

“Sećate li se prvih Nokia i Siemens mobitela te Grundig i Braun TV uređaja? Kvalitet tadašnje elektronike, proizvedene u Evropi i današnje iz Azije, ne može se ni porediti. Sony HiFi uređaji iz 80-ih i 90-ih se mogu koristi i danas, dok je pitanje koliko će trajati novi bežični zvučnici brendova sa Dalekog istoka. Mnogi ne znaju da današnji Nokia smartfoni nisu proizvod ‘one’ Nokie, već kompanije HMD Global, koja ima prava na to ime, a njene telefone proizvodi kineski FIH Mobile”, objašnjava Savić.

Ni milijarde dolara ne pomažu

Možda i najveći problem u celoj priči su veliki prodavci, poput Amazona, Wallmarta i drugih lanaca. Kupci žele što jeftinije uređaje, prodavci što veću prodaju. Tako i Amazon i Wallmart imaju svoje brendove tableta, računara i raznih sitnih uređaja, naravno, poreklom iz Azije. Često se dešava i da se jedna ista akciona kamera, tablet ili laptop prodaje pod desetak različitih brendova i modela.

“Kupci ne žele da istražuju i da traže proizvode koji su napravljeni ovde. Takođe, presudan faktor je cena, naročito ako se kupuje onlajn”, kažu iz Američkog sindikata trgovaca.

Joe Biden je potpisao novi program “Buy American” (Kupujmo američke proizvode). Njime se administracija obavezuje da će do kraja mandata uložiti gotovo 500 milijardi dolara u podršku proizvodnji u domaćim fabrikama. Ipak stručnjaci su veoma skeptični – vrlo slične projekte je imao još Bill Clinton devedesetih, kao i Barack Obama 2011. godine. Obama je na jednom sastanku pitao Stevea Jobsa, tadašnjeg CEO Applea: “Šta je potrebno da administracija uradi kako bi se iPhone proizvodio u SAD?” “Gospodine predsedniče, ova radna mesta se nikada neće vratiti kući“, bio je kratak odgovor Jobsa.

Izvor: Al Jazeera