Vulinov ‘srpski svet’: Pola Bosne i cijela Crna Gora

Srbija već sada, htio to neko priznati ili ne, efektivno kontroliše pola teritorije BiH, a cilj im je u svoj projekat uključiti i cijelu Crnu Goru, kako su to učinili u prvoj polovici 90-tih godina.

Vulinovi javni istupi bude strepnju i nemir kod dijela javnosti (Arhiva)

Relativno je malo reakcija u regiji izazvala izjava srbijanskog ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Vulina u kojoj je eksplicite govorio o procesu „objedinjavanja srpskih zemalja“ samo koristeći novu političku sintagmu iskovanu u fabrici velikosrpskih hegemonističkih projekata.

“Verujem da stvaranje srpskog sveta rešava nacionalno pitanje Srba, da zaustavlja širenje ‘velike Albanije’, garantuje Srbima da se genocid nad njima nikada više neće ponoviti, a iznad svega osigurava se dugotrajan mir na Balkanu“, rekao je Vulin dodajući kako “često čujem da se kaže kako ćemo svi živeti u Evropskoj uniji pa zato nema potrebe da se okupljamo u srpskoj državi“.

“Zaboravalja se da smo mi tako već živeli, vekovima u Osmanskom carstvu, nekoliko decenija u Austro-Ugarskoj, a četiri godine pod komandom Trećeg rajha“, dodao je Vulin apostrofirajući kako, “nije rešenje da svi Srbi žive zajedno u tuđoj državi već da najveći deo Srba živi u svojoj zemlji“.

Izjave koje bude strpenju

Ove su poruke, donedavno srbijanskog ministra odbrane, prijeteći zazvučale stvarajući u određenom dijelu javnosti, gotovo svih zemalja nastalih raspadom Jugoslavije, stanovite nemire. Govoreći o Vulinovim javnim istupima srpski književnik Filip David kaže da mu nije lako slušati govore koje na tako otvoren način prizivaju 90-te godine prošlog vijeka:

„Strepim, jer vidim da ništa nismo, bar nismo dovoljno, naučili od prošlosti od svega onoga što nam se događalo, a stalno se ponavljaju te iste strasti i ti nacionalizmi koji u sebi nose nešto ukleto, nešto uništavajuće, nešto što je katastrofa“.

Sve frekventnija upotreba fraze „srpski svet“, primjećuje David, samo je revitalizacija stare ideje o stvaranju velike Srbije.

„Ta nova fraza ‘srpski svet’ kad je čujem, a i dobar deo ljudi ovde, a i van Srbije može samo da uhvati strepnja ili blaga jeza šta će iz svega toga izaći, jer nema nikakve sumjne da je ‘srpski svet’ samo drugi izraz za ono što smo zvali stvaranje velike Srbije, a stvaranje velike Srbije odmah povlači sa sobom stvaranje velike Albanije ili velike Hrvatske. Vidimo tzv., ‘non-paperi’ koji se javljaju makar svaki drugi dan ponovo nas vraćaju u ona vremena početkom devedesetih godina kada se raspala Jugoslavija i kada su se počele stvarati nacionalne države“.

Nije slučajno, kaže David, da baš Aleksandar Vulin frekventno spominje sintagmu „srpski svet“, jer stiče se dojam da upravo on govori ono što predsjednik Aleksandar Vučić misli, ali se ne usuđuje javno reći.

„Vi kada slušate predsednika Vučića on nema u svojim govorima pozivanje na mržnju, čak izostavlja i termin ‘srpski svet’, ali je veliki problem, ono što ga potpuno odaje, to što su njegovi najbliži saradnici, poput Vulina, koji nema govora da ne spomene ‘srpski svet’. Iz njegove reetorike vidite ono što smo mislili da je prevaziđeno, ta međusobna mržnja, ali Vulin ne može da govori ono sa čime se ne slaže Vučić. Vulin je postao vrlo važna ličnost, bio je ministar vojni, rukovodio je vojskom, prisustvuje svim vojnim manevrima i sada. Na neki način on, to je moj utisak, a verujem da je to više od utiska, govori ono što Vučić misli“.

Vulin govori ono što Vučić misli

I crnogorski analitičar političkih zbivanja Ljubomir Filipović slično razmišlja pa spremno primjećuje kako „to što Aleksandar Vulin govori to Aleksandar Vučić trijezan misli tako da, iako će se neko možda ograditi, iako će neko odmahnuti rukom i reći ‘dobro to je Vulin’, ono što on govori vidimo da se ostvaruje na terenu“.

Baš zato što djeluje pomalo neozbiljno, nastavlja Filipović, Vulinove javne istupe treba shvatati mnogo ozbiljnije:

„Znate, kako je svaka srpska vlast imala po nekog klovna koji treba da djeluje neozbiljno, ali ipak na neki način i govori ono što jeste suštinski strateški prvac. Mi smo svjesni toga na terenu, odnosno svjesni smo toga u realnoj politici da se Srbija nije odrekla svojih ambicija da kontroliše Srbe u regionu za ostvarivanje svojih interesa, što je bilo i legitimno sem kada se radi o bukvalno destabilizaciji zemalja u kojima Srbi čine određen procenat stanovništva. Aleksandar Vulin, iako djeluje neozbiljno i smiješno, sprovodi svoju agendu, on je reformisao vojsku, obnovio je u vojsci neke kultne jedinice, nametno je sebi pravac da okupi, kako bih rekao, kafanske nacionaliste oko sebe i da, bukvalno, bude glasnogovornik te vrste politike u Srbiji“.

A ta politika nastoji, kako kaže Filipović, ponovo objediniti srpske zemlje pod jednu kapu. Samo i u Srbiji su svjesni da zbog drugačijeg konteksta to neće moći da se radi na način kako je Miliošević pokušao 90-tih godina.

Srbija nije odustala od „starih“ projekata

Ali, neprekidno miješanje u untrašnja pitanja susjednih zemalja, naročito Bosne i Hercegovine i Crne Gore i kontinuirano naoružavanje, šalju signale koji jasno govore da Srbija još uvijek nije odustala od svojih prošlovijekovnih namjera – potpunom kontrolom polovine BiH i cijele Crne Gore.

„Vidite, Srbija ulaže mnogo novca u svoj vojni budžet i kao svaka manje demokratska zemlja ona na štetu drugih i na štetu kvaliteta svojih građana mnogo ulaže u odbranu i naoružavanje. Međutim, ne vjerujem da bi bili spremni u ovom trenutku, u ovakvom rasporedu globalnih snaga, sa činjenicim da je većina zemalja susjeda Srbije članica NATO pakta da bi se oni usudili da krenu u neku avanturu. Pod direktnom kontrolom Beograda je 49 posto bosanske teritorije, htjeli mi to priznati ili ne, to je činjenica.

U Crnoj Gori je malo teže naporaviti tu geografsko – političku granicu, jer je podjela u Crnoj Gori duboka i ta podjela postoji u svakom gradu, u svakoj porodici, pa rekao bih i u svakom čovjeku. Bukvalno u Crnoj gori se neće zadovoljiti polovinom nego žele cijelu Crnu Goru. Ovdje ne postoje srpska i crnogorska sela, ili srpski i crnogorski gradovi. Ovdje je podjela u svakoj porodici. Zato računaju da mogu cijelu Crnu Goru staviti u funkciju velikosrpskog projekta kao što je to bio slučaj 90-tih godina kada su svi kapaciteti Crne Gore do 1997. godine veoma efikasno radili u korist tog projekta“, zaključuje Filipović.

Izvor: Al Jazeera