Slučaj silovanja i tretiranje žrtava u italijanskom pravosuđu
Evropski sud za ljudska prava okrivio je Italiju zbog toga što je oslobađajući muškarce optužene za grupno silovanje povrijedila prava žrtve.
Presuda Evropskog suda za ljudska prava vratila je u fokus italijanske javnosti jedan davni slučaj sudske hronike i pokrenula lavinu komentara o položaju žena u ovdašnjem društvu.
Sud u Strazburu okrivio je Italiju nakon što je šestericu muškaraca oslobodila optužbi za grupno silovanje na osnovu seksističkih stereotipa, tumačeći “crveno donje rublje i biseksualnost jedne žene kao znakove njenog ambivalentnog odnosa prema seksu“, u prijevodu, kao njen pristanak na seks.
Slučaj datira iz 2008. godine, kada je tada 22-godišnjakinja tvrdila da su je silovala sedmerica muškaraca. Šesterica od njih su u prvostepenoj presudi osuđeni na po četiri i po godine zatvora, ali su u žalbenom postupku 2015. godine svi oslobođeni. Apelacioni sud u Firenci tada je odluku obrazložio nedosljednostima u iskazu žrtve, odnosno manjkom kredibiliteta.
Evropski sud za ljudska prava nije osporio oslobađajuću presudu, ali je kritizirao italijanske sudije, ustanovivši da su povrijedili pravo žene na privatnost neopravdano koristeći detalje iz njenog osobnog života te prenoseći seksističke stereotipe.
“Neopravdani su komentari koji se odnose na njenu biseksualnost, njene romantične veze i slučajne seksualne odnose. Jezik i argumenti koje je upotrijebio sud u Firenci odražavaju predrasude o ulozi žena u italijanskom društvu, koje mogu biti prepreka pružanju učinkovite pravne zaštite žrtava rodno zasnovanog nasilja“, piše u obrazloženju Suda u Strazburu, koji je naložio Italiji da ženi plati odštetu od 12.000 eura.
Silovanje u tvrđavi Basso
Corriere della Sera podsjeća na detalje slučaja u javnosti poznatog kao “silovanje u tvrđavi Basso“ (premda, prema italijanskom sudu, silovanja nije bilo).
Djevojka, čiji se identitet, prema zakonu, ne objavljuje, ispričala je na sudu da su je sedmerica muškaraca silovali u automobilu nakon cijelonoćne pijanke. Sutradan je slučaj prijavila policiji. Optuženi su iznosili manje-više iste činjenice o toku večeri, sve do spornog odnosa u automobilu, tvrdeći da je djevojka pristala na seks.
U prvostepenom postupku sudijei su vjerovale njoj, u drugostepenom njima. Nije bilo trećeg postupka, jer je tužiteljica odustala od žalbe, pa je oslobađajuća presuda postala pravomoćna.
Apelacioni sud u Firenci je, ističe Corriere, obrazlažući oslobađajuću presudu, zaključio da je prijava silovanja rezultat njenog pokajanja. Kredibilitet joj nije dat, između ostalog, i zato što je te večeri nosila crvene gaćice, zato što je imala dobrovoljan odnos sa jednim barmenom, zato što je nekada ranije imala odnose s jednim od mladića iz grupe i zato što je u prošlosti bila u lezbijskoj vezi.
“Italijansko pravosuđe je, umjesto da zaštiti njena prava, ovu djevojku izložilo novom obliku nasilja, odnosno ‘sekundarnoj viktimizaciji’, oslanjajući se na neprihvatljive moralne predrasude“, napominje Corriere.
Ovaj list prenosi izjavu odvjetnice Titti Carrano koja je u Strazburu zastupala djevojku:
“Evropski sud za ljudska prava prepoznao je da je italijanski sistem pogazio dostojanstvo jedne osobe. Nažalost, ovo nije jedini slučaj u kojem se kredibilitet žene temelji na njenom privatnom spolnom životu“, kazala je Carrano.
‘Vraća me natrag kad želim krenuti naprijed’
Pišući o ovom slučaju, Repubblica ponavlja riječi djevojke date u jednom intervjuu 2015. godine: “Ne razumijem ništa o procesima, osjećam samo zlo koje još uvijek imam u sebi i želim se izliječiti. Umjesto toga, puna sam recidiva. Ta noć je kao guma, vraća me natrag svaki put kad pokušam krenuti naprijed.“
Udruga za borbu protiv nasilja D.i.Re. smatra presudu Evropskog suda vrlo važnom, jer “stigmatizira delegitimizaciju žrtava silovanja, koje se u Italiji često smatra (su)odgovornima za nasilje koje su pretrpjeli“.
“Privatni život (žrtava silovanja) i dalje se koristi kao opravdanje za neadekvatne kazne protiv počinitelja nasilja, unatoč tome što je to zabranjeno domaćim i međunarodnim propisima, počevši od Direktive Evropske unije o zaštiti žrtava nasilja“, piše u saopćenju ove udruge.
Mediji podsjećaju i na druge slične procese u Italiji u kojima iz banalnih razloga nije sankcionirano nasilje. Sud u Ankoni je 2017. godine oslobodio dvojicu muškaraca optužbi za silovanje dijelom i zbog toga što je žrtva izgledala “previše muževno“. U ponovljenom postupku su ipak osuđeni.
U Torinu je jedan čovjek oslobođen iste optužbe jer njegova žrtva, iako je rekla dosta, “nije urlala dovoljno glasno“, što je protumačeno kao njen pristanak na seks…
Proces o smrti Giulija Regenija
Još jedan sudski proces protekle sedmice izazvao je pažnju italijanskih medija. Repubblica piše da je novi korak u pronalasku istine i pravde za Giulia Regenija napravljen kada je sud u Rimu procijenio da postoji dovoljno dokaza da se nastavi proces protiv četverice visokih dužnosnika egipatskih snaga sigurnosti.
Italijanski državljanin Regeni je u januaru 2016. godine u Kairu otet, mučen i ubijen. Njegovo tijelo je pronađeno devet dana nakon nestanka. Slučaj do danas nema sudski epilog. Egipat je zaključio istragu bez rezultata, a tamošnji dužnosnici su od početka odbacivali povezanost s ubistvom.
Na preeliminarnom ročištu minule sedmice rimski sud je utvrdio da su dokazi tužilaštva prikupljeni tokom četverogodišnje istrage dovoljni da se procesiraju četiri egipatska oficira.
Optuženi su bivši šef državne sigurnosti, general major Tarik Sabir, zatim njegovi saradnici, major Magdi Ibrahim Abdelal Sharif i pukovnik Hisham Helmi, te pukovnik Atar Kamel, nekadašnji prvi istražitelj Kaira. Tereti ih se za otmicu, a Sharifa i za zavjeru radi ubistva. Budući da se ne odazivaju na pozive iz Italije, sudit će im se u odsustvu. Suđenje će, kako mediji javljaju, početi ove jeseni.
Giulijevi roditelji Paola Deffendi i Claudio Regeni, zajedno s porodičnom odvjetnicom Allesandrom Ballerini, pratili su ročište održano iza zatvorenih vrata.
“Paola i Claudio često kažu da su narušena Giulijeva sva ljudska prava. Od danas postoji nada da makar pravo na istinu neće biti narušeno. Da bismo stigli do ovog trenutka trebala su nam 64 mjeseca, ali sada imamo dobru polazišnu tačku”, komentirala je Ballerini, prenosi Repubblica.