Bidenov Samit za demokratiju u moralnoj krizi

Američki predsjednik Joe Biden je, kada je preuzeo Bijelu kuću, najavio da su temelji njegove vanjske politike demokracija i zaštita ljudskih prava. Sada s riječi prelazi na djelo, jer njegova administracija organizira Samit za demokraciju od 8. do 10. prosinca.

Zemlje koje će sudjelovati dolaze na poziv iz Bijele kuće, ali njihov odabir izaziva kontroverze. Biden mora balansirati između zemalja koje uživaju visok stupanj demokracije protiv više realističnog geopolitičkog pristupa. Zapadni Balkan je dio tih kontroverzi.

Na preliminarnom popisu zemalja koje su pozvane nije bilo Mađarske, Turske, Bjelorusije, Srbije, Kosova, niti Bosne i Hercegovine. Onda je Priština uzela stvar u svoje ruke. Organizirali su nevladine organizacije, lobiste, predsjednica Vjosa Osmani je imala vrlo uspješnih nekoliko dana u Washingtonu, čak je bila uključena pop zvijezda – Dua Lipa. Rezultat – i Kosovo i Srbija su dobili poziv da sudjeluju na samitu.

Dok je Kosovo vjerojatno “najameričkija zemlja” na svijetu, zašto je pozvana Srbija, koja je pod snažnim ruskim i kineskim utjecajem? Pa, baš zato. Da se gostima iz Srbije još jednom predoče prednosti pristupanju Europskoj uniji te naravno da Amerikanci “popričaju” s predstavnicima Prištine i Beograda.

Upozorenje Srbiji

Pitanje je jedino hoće li Bijela kuća koristiti za Srbiju mrkvu ili štap u tim razgovorima. Srbija je pod američkim pritiskom, ako izuzmeno odnose s Kosovom, i zbog toga što Aleksandar Vučić nikada nije isporučio ubojice trojice braće Bytyqi, koji su bili američki državljani, a ubijeni su 1999.godine. Bačeni su u zajednički grobnicu negdje u Srbiji.

Beograd je pod prismotrom iz Washingtona i zbog vrlo raširene korupcije. Nedavno je sedam kongresmena poslalo pismo u kojem teško optužuju predsjednika Vučića da je on odgovoran za korupciju i protiske na medije.

Srbija je pod američkim pritiskom i zbog toga što bezrezervno podržavaju Milorada Dodika, koji opet, radi na cijepanju Bosne i Hercegovine. Sve to uz pomoć Moskve i pomalo Pekinga. S druge strane, nikada se ne smije zaboraviti da je Srbija važna po američku politiku na zapadnom Balkanu i da im zbog toga Washington često gleda kroz prste.

Zbog toga je Srbija naknadno pozvana na ovaj samit, a ne zbog toga što je u Srbiji visok stupanj demokracije. Pozvana je da se još jednom upozori, da pazi što radi na destabiliziranju Balkana.

Bosna nije pozvana i nikoga nije briga

Bosna i Hercegovina nije pozvana. Nitko iz Sarajeva nije ni lobirao. Ministrica vanjskih poslova Bisera Turković sastaje se negdje u Europi s kolegama iz Bugarske ili neke druge zemlje koja nema nikakvog upliva u bosansku agoniju.

U ambasadi Bosne i Hercegovine u Washingtonu sjedi Dodikov čovjek, Bojan Vujić, od kojeg Bosna nema nikakve koristi, niti Amerika. Jedino Dodik i Vučić. I generalni konzul u Washingtonu je Dodikov čovjek. U toj ambasadi nedostaje osam ljudi-diplomata da bi ona mogla normalno funkcionirati. I što Sarajevo čini? Ništa! Čekaju da Vujiću prođe mandat, pa da novi veleposlanik dođe u Washington.

I tako BiH neće biti na samitu na kojem će se, to je sigurno, i o njoj pričati.

Washington je vrlo mobilan u BiH. Palmer, Escobar, Chollet… imena su koja su se odomaćila u Sarajevu, Banjoj Luci ili Mostaru. Pokušavaju Bidenovi emisari nešto učiniti, pomoći, ali kako pomoći kada oni koji vode tu zemlju ne žele pomoći vlastitoj domovini.

Amerikanci godinama poručuju političkim liderima u BiH da oni moraju pokrenuti promjene, a kako da ih oni pokrenu kada su oni stvorili sadašnju situaciju. Nikad goru od okončanja rata 1995. godine. Uskoro će i godišnjica Daytonskog mirovnog sporazuma, 26. po redu. Prođe četvrt stoljeća, a Bosni su jedino napredovali mržnja, korupcija i strah.