‘Arktički Černobil’: Zašto u Rusiji curi nafta?

U toku je operacija čišćenja reka u blizini industrijskog grada Noriljsk pošto je 20.000 litara dizel goriva procurilo iz rezervoara lokalne termoelektrane (EPA)

Najveća ekološka katastrofa na ruskom Arktiku u drugi plan je potisnula pandemiju korona virusa i predstojeće pobedničko glasanje o novom ustavu koji bi Vladimiru Putinu osigurao vladavinu do 2036. godine. U toku je operacija čišćenja reka u blizini industrijskog grada Noriljsk pošto je 20.000 litara dizel goriva procurilo iz rezervoara lokalne termoelektrane. Objekat je u vlasništvu rudarskog konglomerata “Nornikel”, vodećeg svetskog proizvođača nikla i paladijuma.

Iako se nesreća dogodila 29. maja, javnost je za nju saznala tek početkom juna. Sumnja se da su vlasti prećutale razmer katastrofe. Površina zagađenja, prema zvaničnim podacima, iznosi oko 180 hiljada kvadratnih metara, a za sad je uklonjeno 700 tona opasne tečnosti (mešavine vode i nafte) te 11,5 hiljada kubnih metara zagađenog tla.

Mediji su objavili snimke crvene vode u rekama Daldikan i Ambarnaja, a neki čak i snimili kako zatrovana voda gori. Postavljene su zaštitne plutajuće barijere, ali toksični elementi, kako kažu stručnjaci, ugrožavaju jezero Pjasino, 20 kilometara od Noriljska, koje je već dugo godina “pod pritiskom” lokalnih preduzeća.

Izlije se i do pola miliona tona nafte godišnje

U Noriljsku (sa 180.000 stanovnika) i čitavoj Krasnojarskoj regiji proglašeno je vanredno stanje. Ostaci goriva se kreću ka Karskom moru, a stručnjaci upozoravaju na ekološku katastrofu bez presedana koja preti krhkoj arktičkoj prirodi. Ovu nesreću u medijima čak upoređuju s Černobilom, mada nije bilo ljudskih žrtava.

Međutim, vremenom će sve više biti ovakvih nesreća, smatraju ekolozi, a ukupan izliv nafte u Rusiju iznosi čak pola miliona tona godišnje. U zemlji se dogodi na stotine slučajnih izlivanja, i to sa smrtonosnim dozama kancerogena.

Rusko Ministarstvo za vanredne situacije navodi kako je katastrofa u Noriljsku lokalizovana. No, njene posledice nije lako ukloniti, jer se radi o udaljenom području bez puteva, nepristupačnom ni za brodove. Prema procenama neimenovanih sagovornika vladinih medija, koncentracija zagađivača u vodama 200 puta premašuje dopuštene, a prema drugim podacima, čak i desetine hiljada puta.

Noriljski ekološki aktivista Genadij Poltorihin smatra da plutajuće barijere ne daju velike efekte. Dizelsko gorivo, za razliku od benzina, kako kaže, tone na dno i prekriva sve što može da pokrije: biljke, ribe, insekte.

Pitanje bez odgovora: ko je kriv?

Pokrenuto je više krivičnih postupaka, a uhapšen je Vjačeslav Starostin, šef radionice kotlovskih turbina energetske kompanije NTEK, čiji je vlasnik “Nornikel”. Međutim, hiljade građana se tome suprotstavljaju. U njegovu podršku na web stranici change.org objavljena je peticija koju je već potpisalo oko osam hiljada ljudi. Starostin je, kako kažu njegove kolege, bio na ovoj dužnosti nešto manje od šest meseci i ispunjavao je sve upute nadređenih. U internet peticiji vlasti su pozvane da detaljnije istraže ovaj slučaj kako bi pronašle odgovorne za nesreću.

“Nornikel” tvrdi da je do curenja goriva došlo kada su stubovi koji drže rezervoar potonuli usled odmrzavanja tla u permafrostu. Rezervoar, veličine zgrade od sedam spratova, kako izveštavaju ruski mediji, napravljen je 1980-ih godina (u doba SSSR-a), a u poslednih nekoliko godina je na popravci. (Inače, Noriljsk je podignut na permafrostu, a njegovu infrastrukturu stalno ugrožava topljenje leda).

Kako kaže za medije Igor Škradjuk, stručnjak Javnog saveta pri Ministarstvu prirodnih resursa, rezervoar je bilo pričvršćen na betonski temelj, ali, permafrost se polako topio i betonska ploča je izgubila oslonac. Odlomio se komad i povukao je dno rezervoara. Tako se stvorila rupa kroz koju je procurilo gorivo.

Na teritoriji termoelektrane ima ukupno tri čelična rezervoara s naftnim proizvodima od po trideset hiljada kubnih metara, a predviđeni su za slučaj hitnog prekida snabdevanja gasom.

Da li vlada informacije dobiva s društvenih mreža?

Problem je u tome, navode stručnjaci, što kvar nije odmah prijavljen. Kompanija navodno nije imala opremu za praćenje situacije, naprimer, nije bilo alarma na terenu. A pored toga, nije potpuno jasno kako su se vršile inspekcije i kako su se problemi rešavali. U preduzeću je od 2017. godine bilo sedam inspekcija, a zbog kršenja propisa usledile su novčane kazne u iznosu od četiri miliona rubalja (odnosno više od pedeset hiljada evra).

Ne zna se tačno ni to kada su regionalne vlasti dobile informacije o ekološkoj katastrofi. Ministarstvo za vanredne situacije tvrdi da je saznalo za ovaj problem tek 31. maja, te da je kompanija prvih dana pokušavala da samostalno lokalizuje posledice izlivanja.

„Pravu sliku smo dobili tek nakon informacija na društvenim mrežama“, rekao je gubernator Krasnojarska Aleksandar Uss na sastanku kod predsednika Vladimira Putina. Međutim, direktor kompanije NTEK, Sergej Lipin tvrdi kako je kvar prijavio na vreme.

Iz čijih džepova odlazi novac?

Dakle, iz javne rasprave nije jasno ko je kriv i zašto je razmer katastrofe nije bio poznat od početka. Jedino je jasno da je vreme izgubljeno, te da se šteta procenjuje na desetine milijardi rubalja.

Vlasnik “Nornikela”, Vladimir Potanin, obećao je da će nadoknaditi svu štetu, ali nije mogao da navede tačan iznos. Priznao je da se radi o “milijardama”.

Internet je pun kritika na račun vlasti i oligarha koji “gledaju samo svoj džep” i “izvlače poslednji rubalj iz sovjetske infrastrukture”. Mnoge su države izrazile želju da pomognu Rusiji, uključujući i SAD, i pored postojećih političkih razlika. Međutim, još nije jasno da li će Moskva prihvatiti pomoć.

Izvor: Al Jazeera