Sliku ruskog života u ratno doba u najvećoj mjeri kreira državna televizija pod kontrolom Kremlja i u toj slici gotovo nema prostora za žrtve, neuspjehe, ekonomske teškoće.
Cijeli Sadržaj
Moskva je posljednjih dana pooštrila retoriku u kontekstu negiranja zločina u Srebrenici kako bi skrenula pažnju sa brojnih medijskih izvještaja o zvjerstvima počinjenim u Ukrajini.
Rusiji je uvedeno više sankcija nego bilo kojoj drugoj zemlji na svijetu.
Rusko društvo je podijeljeno oko politike Kremlja na ovom prostoru, Putina najčešće porede sa Hitlerom.
Dok su se pojedini analitičari u Moskvi pomirili s ‘neizbježnošću’ ruske invazije, drugi smatraju da Vladimir Putin neće ratovati, ali će i dalje vršiti pritisak na Zapad.
Čečenski autoritarni lider Ramzan Kadirov i njegovi bliski saradnici redovno upućuju prijetnje smrću poznatim novinarima i aktivistima za ljudska prava, uz šutnju Moskve.
Ruski politički sistem, uprkos utjecaju i propagandnoj moći, nije u stanju da sprovede masovnu vakcinaciju.
Ruska javnost i mediji ne prate Dodikov sukob sa Sarajevom i svijetom; on može računati na dobrodošlicu u Beogradu i Moskvi, ali ključna rešenja se ipak traže na drugim adresama.
Moskva je izgubila svoje glavne poluge u kosovskoj krizi, ali nedvosmisleno se svrstava na stranu Beograda, koji je krenuo putem demonstracije vojnih simbola.
Rezultati ruskih izbora donijeli su predvidljivi epilog, a kako bi se on postigao vlasti su neumorno radili na uklanjanju ‘neprikladnih kandidata’ i demotivisanju birača.
