Ambasador Heidari: SAD se boji posljedica rata s Iranom

Slijedi li Iranu rat s Amerikom? Ovo pitanje svjetski mediji postavljaju već sedmicama, nakon što su višedesetljetne tenzije između dvije zemlje, koje su počele Islamskom revolucijom iz 1979. godine, u proteklih nekoliko sedmica dostigle tačku ključanja.

Ako ćemo obratiti pažnju na sve agresivniju retoriku dvije strane, koja je odavno zašla u područje teških uvreda, rat se čini neizbježnim, no isto tako, neizbježan je osjećaj da, uprkos svemu, niti jedna strana ne želi otvoreni sukob, koji bi, kako mnogi analitičari tvrde, ionalo krhku regiju odveo u katastrofu.

Šta se dešava u Iranu, postoji li zaista opasnost od rata sa SAD-om, koliko američke sankcije štete iranskom narodu, šta se dešava s iranskim nuklearnim programom i gdje je rješenje krize u Zalejvu pitanja su koja smo postavili ambasadoru Islamske Republike Iran u Bosni i Hercegovini Mahmoudu Heidariju.

Na početku intervjua, iranski diplomata osvrnuo se na geopolitički značaj Irana, njegove resurse, kao i Islamsku revoluciju, nakon koje su, praktično, počeli problemi koji u proteklih nekoliko sedmica doživljvaju zabrinjavajući eskalaciju.

Iran je jači nego ikada

– Islamska Republika Iran je historijska zemlja, s populacijom od preko 80 miliona ljudi, koja je, sa aspekta geografskog položaja, smještena u jednoj od strateških regija svijeta, na sjecištu trgovinskih koridora, te se smatra jednom od glavnih zemalja opskrbljivača energentima, uključujući naftu i plin, u svijetu. Uz održivu sigurnost i obrazovanu radnu snagu, te su značajke stvorile bezbrojne mogućnosti i donijele mnoga naučna i ekonomska dostignuća.

Važno je spomenuti da se prije 40 godina dogodila narodna revolucija u Iranu, koja je dovela do svrgavanja despotskog režima ovisnog o Americi, a njen plod je bila i potpuna politička neovisnost i odbacivanje dominacije drugih. Tokom protekla četiri desetljeća, protiv Irana su postojale mnoge urote onih sila čiji su nelegitimni interesi ugroženi zbog pobjede Revolucije, a koje su većinom doživjele poraz. Osim toga, konstruktivna i efikasna uloga iranske vlade i nacije u osiguranju sigurnosti u regiji, uključujući poraz i uništavanje skupine Islamska država Irak i Levant, svima je očita.

Amerika brine cijeli svijet

• Kako uopće objašnjavate ovako dramatičnu promjenu američke politike prema Iranu od kako je Donald Trump izabran za predsjednika?

– Američki unilateralizam je pitanje koje je izazvalo paniku i zabrinutost ne samo kod naroda Irana, već i kod svjetskog javnog mnijenja, svjetskih sila i zemalja. Pogledajte, od početka mandata sadašnje vlade Amerika stalno gazi međunarodne propise i bilateralne i multilateralne obaveze. Kršenje međunarodnih i multilateralnih obaveza, kao što su Pariški klimatski sporazum, Pacifički pakt i NAFTA, nemar prema rezolucijama UN-a i priznavanje Jerusalema kao glavnog grada Izraela slučajevi su koji su zabrinuli svijet, a svijet tu zabrinutost tumači riječju unilateralizam. Smatramo da je vojno i intervencijsko prisustvo Amerike korijen problema na Bliskom istoku i da je nedavno postalo problematičnije. Svijet mora biti potpuno svjestan činjenice da Islamska Republika Iran uvijek želi mir i predanost međunarodnim propisima, ali ne može biti ravnodušna prema američkim militantnim politikama.

 

• Da li u Iranu postoji strah od rata, koji se ovih sedmica jako često spominjao?

– Mi ne smatramo da će doći do rata u regiji, jer Islamska Republika Iran nikada nije počela, niti će početi nikakav rat. A čini se da ni druga strana, poznavajući odbrambene sposobnosti Irana, nije u poziciji u kojoj bi mogla prihvatiti široke i nepredvidive posljedice početka jednog takvog rata. U svakom slučaju, Iran je jači nego ikada, a naše oružane snage su dokazale da, u slučaju potrebe, u odbrani teritorijalnog integriteta i autoriteta Irana neće nimalo oklijevati ni u kakvim uvjetima.

• Nakon napada na tankere u Perzijskom i Omanskom zaljevu, SAD, Saudijska Arabija i Izrael krivicu su pripisali Iranu. Kako to komentirate?

– Ove optužbe su neosnovane, lažne i neargumentirane. Islamska Republike Iran je uvijek sigurnost u Perzijskom zaljevu smatrala svojom sigurnošću i posvećena je očuvanju zajedničke sigurnosti u regiji. Dešavanje ovih napada istovremeno s posjetom premijera Japana Teheranu i njegovim susretima s visokim iranskim zvaničnicima može biti dobar pokazatelj nakana kreatora takvih napada. Ministar vanjskih poslova Irana (Mohammad Javad Zarif nedavno je uveo novi termin u politički jezik svijeta, a to je termin “tim B”.

Taj “tim B” obuhvata četiri ratnohuškačke ličnosti koje pokušavaju gurnuti Ameriku u vojni sukob s Iranom i uvući Bliski istok u beskrajni rat. Mi nikoga ne optužujemo, ali uvjereni smo da iza tih događaja stoji urota nekih ratnohuškačkih regionalnih ili transregionalnih zemalja. Iranski zvaničnici su mnogo ranije upozoravali na pojavu “slučajnih incidenata”, obmanjujućih operacija i pogrešnih adresa.

• Šta mislite da SAD i njegovi saveznici žele postići svojom strategijom maksimalnog pritiska na Iran? Je li to promjena režima, ili jednostavno žele da Teheran prati njihova pravila?

– Oni se nikada tokom proteklih 40 godina nisu pomirili s realnošću narodnog sistema u Iranu i pokazali su brojna neprijateljstva, koja su, naravno, dostigla vrhunac tokom mandata sadašnje američke vlade, o čemu svjedoči trenutni američki ekonomski terorizam protiv iranskog naroda. Ako obratite pažnju na izjave američkih zvaničnika, vidjet ćete mnogo kontradikcija. Općenito, čini se da oni zahtijevaju potpunu predaju iranske vlade i nacije naspram njihovih nelegitimnih zahtjeva, što, naravno, mogu vidjeti samo u snu. Američki predsjednik [Donald Trump] je ustvrdio da je protiv Irana uveo sankcije neviđene u historiji, a nasuprot tomu, lider Islamske revolucije je odgovorio da će ove neviđene sankcije dovesti do neviđenog poraza njihovih kreatora.

• U isto vrijeme, čini se da je Iran jako frustriran pomalo inferiornim stavom Evropske unije prema američkim akcijama uperenim na Iran. Šta Teheran zaista želi od EU-a?

– Iran od Evrope isključivo traži da se pridržava svojih obaveza prema nuklearnom sporazumu. Je li to izvanredno očekivanje? Nuklearni sporazum je važno postignuće multilateralne diplomacije, koje je pokazalo da se, ako postoji potrebna politička volja, umjesto sankcija i rata, kroz dijalog i kompromis mogu postići bolji rezultati za rješavanje bilo kojeg problema.

‘Sporazum stoljeća’ bi uništio palestinske ideale

• Kakav je stav Irana prema američkom ‘Sporazumu stoljeća’?

– Zlokobna zavjera ‘Sporazum stoljeća’ teži uništenju palestinskog ideala i širenju okupacije. Ovaj plan ima opasne regionalne dimenzije i njegovi kreatori pokušavaju zauvijek uništiti ideal uspostavljanja trajne nezavisne države na historijskom palestinskom teritoriju, s Kudsi Šerifom kao glavnim gradom. U takvim okolnostima, islamska, moralna, pa čak i nacionalna odgovornost islamskih zemalja iziskuje da nesuglasice unutar porodice islamskog svijeta ostavimo po strani i stanemo u jedinstveni saf naspram te zlokobne urote protiv palestinske države i nacije i islamskog svijeta. Svaki glas i potez koji odvraćaju islamski svijet od ovog glavnog i hitnog prioritet, na putu su služenja cionističkom režimu i drugim neprijateljima islamskog svijeta i Palestine i za žaliti je što se neke vođe islamskih zemalja ponašaju na način koji pokazuje njihov dosluh s okupatorima Palestine.

Nakon jednostranog i nezakonitog povlačenja Amerike iz nuklearnog sporazuma, čekali smo godinu dana i dali priliku drugim zemljama sudionicima sporazuma da ispune svoje obaveze. Iran je od samog početka sporazuma ispunio sve svoje obaveze. Međunarodna agencija za atomsku energiju prati naše aktivnosti, a mi postupamo u skladu s odredbama o zaštitnim mjerama i, naravno, dobrovoljno, čak i po odredbama dodatnog protokola.

Međutim, druge strane su ozbiljno oštetile temelj i duh nuklearnog sporazuma. U stavkama 1. do 3. Aneksa 2. sporazuma jasno se govori o djelovanju Evrope i rezultatima tih aktivnosti. Za provedbu stavke 3. nije dovoljna samo izjava, već bi Iran trebao vidjeti rezultate tih aktivnosti. Godinu nakon izlaska Amerike iz nuklearnog sporazuma, Evropska unija je nedavno objavila da je mehanizam podrške trgovinskoj razmjeni s Iranom, nazvan Insteks, postao operativan. To je dobar potez, ali zasigurno nije dovoljan. Mi od Evrope očekujemo da ispuni odgođene obaveze. Smatram da Evropa, ukoliko želi da na globalnoj sceni bude viđena kao neovisni i utjecajni blok, mora dokazati da ima potencijal ispuniti svoje obveze i snositi njihovu eventualnu cijenu.

• Iran je prije nekoliko dana probio limit dozvoljenih zaliha obogaćenog uranija. Gdje dalje ide iranski nuklearni program i plašite li se nove američke reakcije na to?

– Prema brojnim izvještajima Međunarodne agencije za atomsku energiju, mi smo ispunili svoje obaveze, ali druga strana nije, zbog čega nije postignuta predviđena ravnoteža u nuklearnom sporazumu. Iran jen nakon godinu dana suzdržanosti i strateške politike strpljenja, 8. maja ove godine, na dan povlačenja Amerike iz nuklearnog sporazuma, najavio da će smanjiti svoje obaveze iz ovog sporazuma. Ono što smo mi učinili je upravo na temelju stavki 26. i 36. sporazuma, koje dozvoljavaju Iranu da smanji svoje obaveze u slučaju neispunjavanja obaveza drugih strana.

Mi smo, na osnovu Kur'anske odredbe “ispunjavajte obaveze”, uvijek ispunjavali svoje obaveze i nikada ih nismo kršili. Sada, također, na temelju nuklearnog sporazuma, možemo poduzeti neke akcije protiv kršenja obaveza koje čini druga strana i krenuti prema ravnoteži u ispunjavanju uzajamnih obaveza, a nuklearni sporazum je ovu mogućnost kao jamstvo realizacije dao svim stranama. Naglašavam da je mogućnost kontinuiteta pregovora i interakcije i povratka svih strana svojim obavezama i dalje prisutna za članice nuklearnog sporazuma.

• Mislite li da Iranu u ovim trenucima nedostaje malo više podrške od ostatka islamskog svijeta?

– Ne samo većina muslimana, već i većina ljudi na svijetu, smatraju da je trenutni pristup Amerike prema Iranu nezakonit, nemoralan i nehuman, a siledžijsko povlačenje iz nuklearnog sporazuma, zajamčenog Rezolucijom 2231 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, jasno je kršenje ugovora koje su osudili svi ljudi s budnom savješću u cijelom svijetu. Naravno, moguće je da ekonomski terorizam i okrutni američki pritisak budu u tolikoj mjeri da neki u sebi ne pronalaze snagu da im se odupru, no vidljiva je osuda militantnog i nelegitimnog ponašanja Amerike u budnoj savjesti međunarodne zajednice.

Treba dodati da u uvjetima kada je islamskom svijetu potrebna maksimalna koherentnost, konvergencija i saradnja naspram zajedničkog neprijatelja, nažalost, svjedoci smo određenih postupaka koji izazivaju razdor, s ciljem odvraćanja javnog mnijenja islamskog svijeta od pitanja Palestine, kao glavnog pitanja islamskog svijeta, pitanja koje više nego ikada prije treba jedinstvenu pažnju i podršku islamskog svijeta i njegovih vođa.

Postupak američke vlade vezano za proglašenje Jerusalema glavnim gradom cionističkog režima, premještanje američke ambasade u njega i priznavanje pripajanja Golanskih visoravni Sirije područjima okupiranim od cionističkog režima neka su od očiglednih neprijateljstava, ne samo protiv Palestine, već i cijelog islamskog svijeta, a što je u otvorenoj suprotnosti s načelima međunarodnog prava i svih rezolucija i odluka Organizacije islamske saradnje i što inicira opasan proces protiv islamskog umeta. Nažalost, islamske zemlje nisu na adekvatan način odgovorile na te postupke, jer da jesu, Amerika ne bi mogla lako iznijeti i pokrenuti plan uništenja Palestine s varljivim nazivom “Sporazum stoljeća”.

• Koliko američke sankcije štete običnom narodu Irana? Postoji li strah da bi njihovo nezadovoljstvo zbog sve lošije ekonomske situacije moglo izazvati unutrašnje probleme u državi?

– Nepravedne američke sankcije za iranski narod, uključujući bolesnike, stvaraju poteškoće i mi to ne poričemo i vjerujemo da su te sankcije zločin protiv čovječnosti i da su poput ekonomskog terorizma. Također, u međunarodnim pravnim instancama radimo na podnošenju tužbe protiv Amerike zbog ovih nezakonitih postupaka. Međutim, korištenje tih pritisaka za konfrontaciju naroda sa sistemom je zlokobni sanm koji se nikada neće ostvariti.

• ‘Iran koristi pokret Husa da napada mete u Saudijskoj Arabiji’. Kako komentirate ove optužbe?

– Oni koji su prouzrokovali katastrofu u Jemenu i ubijanje hiljada djece ponavljajući takve neutemeljene tvrdnje teže prebacivanju problema vani i oslobađanju sebe od odgovornosti. Prijedlog, kojeg smo prije četiri godine imali za zaustavljanje rata u Jemenu, i danas imamo, a to je hitan prekid vatre, slanje humanitarne pomoći, formiranje vlasti uz učešće svih skupina i održavanje izbora u Jemenu kroz pregovore između jemenskih skupina. Drugi su bili ti koji su mislili da sa svim tim oružjem mogu za tri sedmice na koljena baciti narod Jemena. Sada su prošle četiri godine i toliki zločini su se dogodili u Jemenu. Da li je, sem bijesa, mržnje, ubistava i bolesti, bilo ikakvih drugih rezulata? Čini se da će oni koji su doveli do jemenske krize, ako malo pametno razmisle, revidirati svoje ponašanje.

• Gdje vidite rješenje trenutne krize, s obzirom na to da se čini da niti jedna strana nije spremna na nešto veće ustupke?

– Iran je, prihvatajući nuklearne pregovore s grupom poznatom kao 5 + 1 ili 3 + 3, postizanjem konačnog dogovora i ispunjavanjem svih svojih obaveza, što je potvrđeno u 15 izvještaja Međunarodne agencije za atomsku energiju, pokazao maksimalan mogući stepen fleksibilnosti i kompromisa. Američka vlada je bila ta koja je prekršila ugovor i pogazila međunarodno pravo, a i sada je vlada SAD-a ta koja se, ako teži razumnom rješenju, treba vratiti za pregovarački stol u okviru nuklearnog sporazuma. Dijalog i prijetnje su dvije odvojene kategorije. Ako oni žele pregovore i ako su iskreni, moraju pripremiti teren za pregovore, a to je povlačenje svih okrutnih sankcija, poštivanje iranskog naroda i prihvatanje sistema koji je uspostavljen glasom naroda. Pregovaranje ima jedan nepobitan zakon, a to je uzajamno poštovanje. Amerikanci će, ukoliko budu poštovali Irance, biti poštovani, a ako pak budu imali neko drugačije ponašanje, odlučno ćemo odgovoriti.

• U medijima se, kada se spominju Saudijska Arabija i Iran, često navodi termin ‘regionalni rivali’. Postoji li mogućnost da ‘hladni rat’ završi i da se odnosi dvije zemlje vrate na zadovoljavajući nivo?

– Regija Bliskog istoka je bogata regija, ako Iran i njegovi susjedi budu u miru, svako će imati koristi od nje. Što prije dođemo do te tačke, to će svima biti bolje. Podržavamo sve prijedloge za regionalnu saradnju. Mi imamo jedno načelo, a to je da regionalna saradnja treba biti sveobuhvatna i ne smije biti ni protiv koga. Sve zemlje u našoj regiji trebaju biti dio ove saradnje. Mi smo imali dobre zajedničke poslove s Turskom i vidjeli ste da je proces iz Astane između Irana, Turske i Rusije uspio ostvariti dobre učinke u Siriji. Vjerujemo da sigurnost svih regija svijeta i Perzijskog zaljeva treba biti osigurana pomoću regionalnih zemalja.

Očito je da je politička nezavisnost preduvjet za bilo kakve međunarodne i regionalne pregovore. Naš zagrljaj je otvoren za sve zemlje Perzijskog zaljeva. Nažalost, postoje dvije-tri zemlje koje su odabrale drugi put. Mi vjerujemo da izabrani put nije učinkovit. To je opasan put i najviše ugrožava njih same. Mi nikada nismo željeli, niti želimo ništa loše tim zemljama, vjerujemo da smo susjedi i određenjem geografije ćemo zauvijek ostati susjedi, i stoga je bolje da dobrosusjedstvo i bratstvo budu umjesto napetosti i neprijateljstva. Islamska Republika Iran uvijek je bila i bit će spremna za konstruktivnu interakciju sa svim zemljama u regiji.

Izvor: Al Jazeera