Silna strka na kraju koje neko može reći ‘ne’

Zahtjevi referendumskih inicijativa odbijeni su u dva odvojena rješenja donesena krajem decembra prošle godine (Al Jazeera)
Zahtjevi referendumskih inicijativa odbijeni su u dva odvojena rješenja donesena krajem decembra prošle godine (Al Jazeera)

Hrvatska se suočava s mogućnošću održavanja barem jednog referenduma – građanska inicijativa “Narod odlučuje” prikupila je više od minimalnih 10 posto potpisa ukupnog broja birača za održavanje referenduma o promjenama izbornog sustava.

Istovremeno, inicijativi “Istina o Istanbulskoj” nedostaju potpisi za referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije, no još se nadaju doći do njih 374.740 potrebnih – traže i dodatnih 15 dana za prikupljanje u mjestima gdje im je to, kako kažu, bilo onemogućeno – koordinatorica ove inicijative nedavno je rekla kako ne isključuje i mogućnost inicijative za referendum o pobačaju.

Dok s konzervativne strane političkog i svjetonazorskog spektra stižu referendumske inicijative, Hrvatska muku muči jer je od 2010. Ustavom propisana mogućnost referenduma na zahtjev birača, ali, kako upozoravaju stručnjaci, nema zakona koji bi regulirao kako se referendum provodi.

Barić: Neustavne inicijative

To izaziva mnoštvo problema što se, kažu neki, moglo vidjeti i kod aktualnih inicijativa, gdje je najviše prašine podignulo jedno od dva pitanja građanima inicijative “Narod odlučuje” – jesu li za to da zastupnici nacionalnih manjina odlučuju o svim pitanjima iz nadležnosti Hrvatskoga sabora, osim o povjerenju Vladi i donošenju državnog proračuna.

Barić: Ozbiljne stvari koje treba regulirati

Sanja Barić ističe da uz pozitivne strane referenduma, postoje i goleme negativne, zbog manjkavosti ustavne i zakonske regulative. Referendumske inicijative tako nemaju zakonske obveze obznaniti svoje izvore financiranja, odnosno netransparentne su. Također, zakonska regulativa ne govori kakvo pitanje mora biti, a ono, kaže Barić, treba biti jednoznačno, ne smije u sebi uključivati više pitanja, nego samo jedno, koje mora biti jasno i uz popratne materijale koji omogućavaju potencijalnom biraču da se informira.

Traži se razmjerno mnogo potpisa, ali se daje svega 15 dana za skupljanje što, kaže, omogućava da se referendumske inicijative odvijaju samo onda kada iza njih stoji neka ozbiljna organizacija – politička stranka, rimokatolička crkva i druge.

Problem je i bi li trebalo potpise prikupljati na štandovima na cesti ili u uredima državne uprave. To su sve, naglašava, ozbiljne stvari koje treba regulirati. Prijedlog iz redova SDP-a je, navodi, dobrodošao, ali i na njemu treba još raditi. K tome, napominje, aktualne inicijative nemaju veze s izvornom reakcijom građana, nego s velikim financijskim i organizacijskim kapacitetom ekstremne desnice, za koju kaže da je u Hrvatskoj jedina u stanju provesti referendumske inicijative.

“I koja upravo zbog svoje nepoznate, a gotovo pa neograničene financijske i organizacijske sposobnosti, zapravo kroz ove desne inicijative ‘kao fol’ radi nešto drugo. Jer zapravo je to inicijativa koja ima veze sa sužavanjem prava homoseksualnih zajednica, zatim s motiviranjem ljudi oko Istanbulske konvencije jer prvi puta kad se skupljalo nije se ni blizu došlo”.

Iz Socijaldemokratske partije (SDP) stoga je u saborsku proceduru upućen prijedlog promjene Ustava koji ograničava teme koje bi mogle ići na referendum, a traži se i moratorij na aktualne incijative.

I dok je premijer Andrej Plenković referendumska pitanja inicijative “Narod odlučuje” ocjenjuje promašenim i neodgovornim, ustavna stručnjakinja Sanja Barić smatra da obje inicijative sadrže elemente neustavnosti i očekuje da će Sabor u proceduri tražiti ocjenu ustavnosti referendumskih pitanja ili će se oglasiti Ustavni sud.

Uz brojne formalne, tu su, kaže, i sadržajni razlozi. U vezi Istanbulske konvencije ističe pitanje ljudskih prava, ali i da se radi o međunarodnom ugovoru, a oni spadaju isključivo u nadležnost državnih tijela.

“Kao takva ne može se otkazati na referendumu, jednako kao ni Vatikanski ugovor ili bilo koji međunarodni ugovor. Drugo, ona u sebi sadrži ljudska prava koja se garantiraju na određenoj razini i to ne samo ljudska prava, nego i ravnopravnost spolova, koja je temeljna vrednota ustavnog poretka iz članka 3 Ustava. Ne može se smanjivati razina zaštite ljudskih prava ni temeljnih vrednota na referendumu”, kaže Barić.

Situacija je, kaže, dvojbenija po pitanju izbornog sustava, no ipak se postavlja pitanje postaju li ovako predviđena izborna pravila cilj koji se želi postići.

Odluka sa samo jednim glasom

“Ne možete promijeniti dva-tri elementa iz razmjernog izbornog sustava, a ne promijeniti niti jedan drugi – uvođenje tri preferencijalna glasa, snižavanje izbornog praga, uvođenje dopisnog elektroničkog glasovanja za koje ne možete osigurati tajnost, vjerodostojnost, sprečavanje zlouporabe. Ušli ste u zakon, odnosno u ustavnu odredbu, koja je u startu iracionalna jer u praksi ne može biti provediva ili s vrlo velikim poteškoćama. A da ne govorim o nacionalnim manjinama i smanjivanju njihovih prava, što je vrlo dvojbeno može li se uopće tako nešto na referendumu”.

Ustavni sud, smatra, ima dovoljno razloga da kaže ‘ne’.

“Po meni se trebao očitovati čim su postavili pitanja i odmah reći da to tako ne ide, ako već ne, onda naknadno, ako i prikupe potpise”.

Formalne i sadržajne manjkavosti, financiranje i (ne)transparentnost, teme, pitanja i štošta drugo što je ustavno-pravno dvojbeno, proizlazi upravo iz zakonske neregulacije problematike referenduma.

Prvi problem je, kaže, što je 2010. ukinut prag izlaznosti, odnosno referendum je na državnoj razini valjan ako na njega izađe i samo jedna osoba.

“Dakla, svaka odluka u Hrvatskoj na referendumu se može donijeti s jednim jedinim glasom, s jednom jedinom osobom koja je izašla na referendum. To je posve neprihvatljivo, bez obzira da li radilo o promjeni Ustava, donošenju zakona, ulasku ili izlasku iz neke asocijacije, to je naprosto nelegitimno”.

U Ustavu nema što može, a što ne može na referendum

Također, u Ustavu nije jasno i izričito navedeno koje teme smiju, a koje ne smiju ići na referendum, a moraju, kaže, postojati materije koje iz razloga ustavnog prava, odnosno arhitektonike ustavne demokracije, a ne svjetonazora, ne mogu ići na referendum.

“Pa je onda i Ustavni sud morao reagirati prilikom referenduma o braku i rekao da je naša regulativa manjkava i da zbog toga Ustavni sud mora zaštititi ustavnu demokraciju i ono što je nazvao ustavni identitet, točnije temeljna strukturalna obilježja Ustava i da će zbog toga Ustavni sud intervenirati svaki puta kada nekakva referendumska inicijativa uđe u područje koje ruši temeljnu ustavnu strukturalnu arhitektoniku”.

Ukratko, Ustavni sud je rekao da neće dopustiti one referendume koji su neprihvatljivi ustavnoj demokraciji, primjerice koji se odnose na temeljne vrijednosti ustavnog poretka, dijelove ljudskih prava i slično.

Puhovski: Pokušaj revanša za poraz

Politički analitičar Žarko Puhovski navodi da je sadašnji zakon uveden samo sa svrhom da referendum o pristupanju EU-u prođe pozitivno, a smatra besmislenim da se mora skupiti 10 posto potpisa birača da bi onda netko rekao ‘ne’ – to, kaže, demokratski postupak dovodi na zao glas.

“Mislim da bi trebalo napraviti da se postavi neko pitanje da se skupi jedan ‘simbolički’ dio glasova – 5 ili 10.000, kao kad se kandidirate za predsjednika – da nakon toga parlament i Ustavni sud odluče treba li ili ne treba ići na referendum”, kaže Puhovski.

Komentirajući pitanje zastupnika nacionalnih manjina, kaže kako je svojevremeno predlagao povratak odredbi socijalističkog ustava o posebnom povjerenstvu koje bi se bavilo zaštitom prava manjina, što smatra učinkovitijim od zajamčenog broja zastupnika u Saboru. To bi trebalo, kaže, ukinuti i uvesti posebnu zaštitu etničkih manjina – povjerenstvo bi imalo pravo zaustaviti svaku odluku u Saboru za koju smatra da šteti intresima nacionalnih manjina i tražiti intervenciju Ustavnog suda.

“To je po mom sudu puno bolja zaštita manjina. Ovo je potpuna besmislica što sad imamo zbog jednostavnog razloga jer svi koji glasaju kao pripadnici manjina, moraju na glasačkom mjestu pred svim susjedima izvršiti neku vrstu ‘političkog striptiza’, moraju reći ja hoću srpsku cedulju, romsku cedulju ili ne znam još koju, dakle moraju svoj privatni podatak objaviti. To je po mom sudu potpuno pogrešno i nepotrebno”.

A aktualne referendumske inicijative smatra pokušajem pokazivanja snage.

“Ovdje se radi naprosto o pokušaju revanša zbog teškog poraza koji su te snage vezane uz radikalnu desnicu i Crkvu doživjele s Istanbulskom konvencijom i oni sad žele prebrojavanje da se pokaže koliko ih ima i da su oni još uvijek jaki i važni”, zaključuje Puhovski.

Ustavni stručnjak Mato Palić kaže da se problemi u vezi Zakona o referendumu mogu riješiti u mjesec dana, ali za to je potrebna politička volja, koje već osam godina nema.

Dok se slaže da je referendumsko pitanje u vezi otkazivanja Istanbulske konvencije neustavno, za pitanja u vezi promjene izbornog smatra da nisu.

Palić: Ništa sporno u vezi izbornog sustava

U smanjenju ukupnog broja zastupnika i razmjerno tome zastupnika nacionalnih manjina, povećanju broja preferencijskih glasova, definiranju najmanjeg broja mandata u izbornoj jedinici i smanjenju izbornog praga, ne vidi ništa sporno.

Ističe da bi se u parlament ulazilo po preferencijskim glasovima, a time se, smatra, dosljedno provodi ustavna norma o neposrednosti ostvarivanja biračkog prava.

“Nije neposredno ako vi glasate za nekog preferencijski, pa on ne dobije dovoljno, pa uđu ovi na radoslijedu na listi, a birač nema nikakvog utjecaja na redoslijed na listi. Nema nužno ni član političke stranke, nego to rade tijela političkih stranaka, koje su izabrali članovi ili delegati, zavisi kako je to riješeno statutom. Dakle, to je bolja razrada ustavnih načela”, kaže Palić.

U ograničavanju prava glasovanja zastupnika nacionalnih manjina, kaže, ne radi se o smanjivanju nacionalnih prava kao takvih jer one ostaju zastupljene u Saboru, ne ukida se posebna izborna jedinica i zajamčeni mandati.

“Jedino što se mijenja je glasanje o onim pitanjima zbog kojih su se, u praksi se pokazalo, politizirali ti mandati. Izabrani zastupnici nacionalnih manjina su počeli funkcionirati kao stranački ljudi, a to nije smisao predstavljanja nacionalnih manjina. Imate situaciju da s jedne strane oni imaju rezervirana mjesta, bez obzira na broj glasova. A oni koji su stvarni razlozi za to predstavljanje to ne funkcionira u praksi, nego oni se pojavljuju kao neki rezervni igrači kad se poremeti parlamentarna većina, onda oni pomognu da se stabilizira. To nije svrha”.

‘Minimalno ograničenje’

Ograničenje je, kaže, minimalno, a važno je i da se manjinski zastupnici biraju različito od ostalih te ističe da je Vijeće Europe zaključilo da unaprijed zajamčena mjesta moraju biti privremeno, tranzicijsko rješenje u društvima koje prelaze iz jednog sustava u drugi.

Ukoliko se, pak, kao što je prijedlog SDP-a, išlo na definiranje tema o kojima se ne može raspisati referendum, to se, kaže, onda mora riješiti ustavnom normom, a ne zakonom – koliko se široko može ići, stvar je dvotrećinske većine u Saboru.

“Između ovog sadašnjeg rješenja, gdje nema izričite zabrane pa se onda tumači što nije tema koja je u skladu s Ustavom, a što bi mogla biti tema, i rješenja kojim će se restriktivno ograničiti pravo na referendumsko odlučivanje, treba pronaći mjeru. Jer ako nema de facto tema o kojima bi se moglo odlučivati na referendumu, onda se gubi smisao referendumskog odlučivanja. Ni to nije dobro, a ni ona situacija u kojoj nema tema koje su na neki način navedene pa se onda tumačenjem dolazi do toga što bi moglo biti, pa se onda razilazimo u stajalištima i na kraju će odluku donijeti Ustavni sud za onu referendumsku inicijativu koja ispuni 10 posto potpisa”, zaključuje Palić.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO