Crna Gora postala najveća evropska kanta za smeće

U Nacionalni park Lovćen krajem juna neko je istovario oko sedamdeset tona kamionskih guma. Javnost je o tom ekološkom incidentu saznala zahvaljujući fotografijama stranih turista.

Prema podacima objavljenim u Strategiji upravljanja otpadom do 2020. godine, procjenjuje se da se u Crnoj Gori godišnje baci od šest do 10 kilograma otpadnih guma po stanovniku, odnosno 3.600 tona godišnje. Za sada se gume jedino u Podgorici mogu odložiti u jedno od pet reciklažnih dvorišta. Druge opštine nemaju reciklažna dvorišta.

Prošlog mjeseca otkazan je međunarodni tender za čišćenje opasnog grita iz Brodogradilišta Bijela, kako bi se modifikovala tenderska dokumentacija tako da se omogući transport tog otpada drumskim ili željezničkim saobraćajem, a ne samo pomorskim kako je prvobitno bilo odlučeno.

Ova dva događaja slikovito su pokazala koliko je Crna Gora kao prva ekološka država na svijetu zaista ekološka i kako se prema životnoj sredini odnose njene institucije i njeni građani. A Crna Gora je proglašena prvom ekološkom državom na svijetu 20. septembra 1991. godine. Deklaracija o tome usvojena je na Žabljaku.

Pet crnih ekoloških tačaka

Koliko je ona danas zaista ekološka? I bez ekologa nije teško zaključiti da je podaleko od toga ako se prokrstari njenom teritorijom. Na brojnim lokacijama vidjećete deponije smeća, otpad u potocima i rijekama, gradilišta na morskoj obali, nekontrolisano vađenje šljunka iz korita rijeka…

“U Ustavu piše da je Crna Gora ekološka država, ali u stvarnosti Crna Gora je evropski  šampion u uništavanju ljepote, šarma i ekonomske vrijednosti  teritorije. Crnogorska obala je obezvrijeđena rasprodajom i varvarskom gradnjom. Masakriraju se šume i riječna korita. Grade se luksuzne vile za tržište u srcu Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Otpad se baca na sve strane i može se reći da je Crna Gora postala najveća evropska kanta za smeće”, kaže dr. Dragan Hajduković, rodonačelnik ideje o Crnoj Gori kao ekološkoj državi, inače naučnik na polju fizike, astrofizike i kosmologije, koji radi u CERN-u, Švajcarska.

Crna Gora danas ima pet crnih ekoloških tačaka. To su  Željezara u Nikšiću, jalovište Gradac kod Pljevalja, deponija otpada pljevaljske Termoelektrane, deponija od 145 hiljada tona grita u Bijeloj i deponija crvenog mulja kod Kombinata aluminijuma u Podgorici.

Zbog toga nije čudno što je prema Indeksu ekoloških performansi (EPI), koji su razvili univerziteti Jejl i Kolumbija u saradnji sa Svjetskim ekonomskim forumom, a koji mjeri ekološku i ekosistemsku vitalnost svake države, ekološka Crna Gora prošle godine zauzela 47. mjesto. Slovenija je bila peta, Hrvatska na 15. mjestu, Srbija na 48, a Bosna i Hercegovina na 120. mjestu.

Pljevlja, rekorder po aerozagađenju

I da sve bude kako ne valja, nedavno je Agenciji za zaštitu životne sredine ukinuta samostalnost, umjesto da se radilo na jačanju njenih kapaciteta i dodatnom osposobljavanju kadrova.

„Deklaracija o ekološkoj državi ni u kom smislu nije zaživjela i kao da ne želimo da budemo ekološka država. Sva priča o netaknutim predjelima, prirodnim ljepotama i proizvodnji zdrave hrane ostala je uglavnom na priči, kao što nije gotovo ništa urađeno od lijepe ideje da se Crna Gora profiliše kao prva ekološka zemlja na svijetu. Od nje smo napravili  najobičniji otirač za noge. Došli smo dotle da nam stranci, kad dođu u goste, pričaju viceve o tome koliko Crna Gora nije ekološka država. Naravno, donosioci odluke o ekološkoj državi glavni su krivici za propast te plemenite ideje kao i za degradiranje svega onog što je bilo zamišljeno da se uradi“, kaže Milorad Mitrović, direktor Ekološkog drštva „Breznica“ iz Pljevalja.

Kad je, na primjer, riječ o kvalitetu vazduha i životne sredine, Pljevlja su aposlutni rekorder u probijanju granica aerozagađenja i postala su najzagađeniji grad u Evropi.

“Obezvređivanjem teritorije Crne Gore nanosi se ogromna šteta sadašnjim i budućim generacijama građana, ali su zato milijarde otišle u džepove moćnika koji se drsko i bezobzirno ponašaju ne samo kao vlast, nego i kao vlasnici Crne Gore. Jedino pravo ime za ukupan odnos vlasti prema crnogorskoj teritoriji je veleizdaja, veleizdaja interesa građana i države. Da zlo bude veće, Evropska unija zatvara oči pred tekućim zločinom prema sadašnjim i budućim generacijama.  Amerika i Evropska unija se ponašaju kao da im je važnije da Crna Gora bude poslušni vazal nego zemlja srećnih i uspješnih ljudi”, zaključuje Hajduković.

Prije nekoliko dana objavljeno je da će Crna Gora od Svjetske banke dobiti devet miliona eura za realizovanje nekoliko ekoloških projekata.  Ranije je dobila kredit od 50 miliona eura, takođe od Svjetske banke, za realizovanje projekta “Upravljanje industrijskim otpadom i čišćenje”, kojim je predviđeno eliminisanje četiri crne ekološke tačke: deponije grita u Bijeloj i šljake i pepela Termoelektrane Pljevlja, jalovišta Gradac kod Pljevalja i crvenog mulja i čvrstog otpada od Kombinata aluminijuma.

Prvo je, kako je najavljeno u februaru, na redu bilo uklanjanje 60.000 tona zagađenog grita odloženog u džakove na obali mora. Grit se koristi za skidanje i čišćenje boje sa brodova i tretira se kao opasan otpad. Kada će grit biti uklonjen, nakon što je nedavno poništen tender, teško je procijeniti.

Zemlja ekološkog mora

Direktor Ekološkog pokreta „Ozon” iz Nikšića Aleksandar Perović tvrdi da je odluka o transportu grita pomorskim putem bila ekonomski najisplativija i sa ekološkog aspekta najbezbjednija.

I Milorad Mitrović sa tim se slaže, ali, kako nam je rekao, očigledno je da oni koji su bili zaduženi za uklanjanje grita, koji je godinama veliki problem, nemaju dovoljno kapaciteta i resursa da to urade. 

Pet miliona kredita Svjetske banke bilo je određeno za saniranje deponije olova i cinka u Gradcu i deponije Termoelektrane u Pljevljima. “Prije dvije godine najavljeno je da će sve to biti sanirano, ali do danas nije ništa urađeno tako da je sasvim neizvjesno da li ćemo moći i kada da saniramo ijednu od navedenih crnih ekoloških tačaka”, upozorava Mitrović.

On kaže da država koja sebe zove ekološkom mora mnogo revnosnije da radi na tome da popravi imidž same države, “a da ne pričamo o tome da bi trebala da ukloni te deponije, da riješi odlaganje smeća, da realizuje master plan otpadnih voda…”

„Sve je to trebalo uraditi i prije nego je Crna Gora proglašena ekološkom državom. Međutim, svi ovi projekti rade  se vrlo površno, rade ih ljudi koji za to nisu kompetentni i sve se bukvalno naopako radi. Kad se sve to ima u vidu, nije mi jasno kako onda Crna Gora misli da otvori Poglavlje 27 za pristup Evropskoj uniji bez rješavanja problema u Pljevljima, počev od zagađene vode, zemljišta, vazduha i svega ostalog. A Poglavlje 27 je vrlo opširno, vrlo skupo i vrlo zahtjevno. Ono se neće moći ni otvoriti ni zatvoriti bez ozbiljnog rješavanja problema o kojima govorim.  Predviđeno je oko milijardu i po eura da bi se sanirale crne ekološke tačke i da bismo mogli da otvorimo to poglavlje. Mislim da će ta suma biti mnogo veća, ali ostaje da se vidi da li su Vlada Crne Gore i Ministarstvo turizma i održivog razvoja to dobro procijenili. Volio bih da ja nisam u pravu“, kaže Mitrović.

Pametno koristiti obalu

Dragan Hajduković ranije je kazao da je njegova vizija bila “da se Crna Gora uzdigne do visine planetarnog primjera, mudro i humano organizovanog i ekonomski jakog društva; taj put je pored ostalog sadržavao i projekat ekološke države”.

Danas, poslije 26 godina, kaže da se, nažalost, ništa od toga nije ostvarilo.

“Naprotiv, napravljena je neprocjenjiva šteta takvoj viziji razvoja Crne Gore”.

On i dalje uporno ponavlja da je Crna Gora „mogla biti najbolja evropska država“ sa ovakvom teritorijom i malim brojem stanovnika. Prema njegovoj  procjeni, pametno iskorišćena crnogorska obala mogla je donositi više od milijarde eura godišnje, dakle najmanje 1.500 eura po glavi stanovnika.

Možda će to i uspjeti nekim novim generacijama.

Izvor: Al Jazeera