Krajiško blago: Od poklona cara Franje do džamije u kuli

Nastanak ove džamije veže se za dolazak Ferhat paše Sokolovića 1576. godine u Cazin (Ustupljeno Al Jazeeri)

Strmim putem koji se uvija oko brda okruženog potocima Pećina i Stovrela, stiže se do zidina Starog grada Cazina. Zidine su nastale u srednjem vijeku, a kasnije su proširene dolaskom osmanske vlasti u Cazin. Centralno mjesto unutar zidina u uređenom parku divljeg kestena zauzima Gradska džamija. Nastanak ove džamije veže se za dolazak Ferhat paše Sokolovića 1576. godine u Cazin. 

Džamija je tu bila do rušenja 1879. godine, a na njenom mjestu je nastala nova, kamena džamija. Radoslav Lopašić koji je istraživao Bihaćku krajinu početkom 20. stoljeća kaže da je džamija građena kamenom iz grada, a tom prilikom je iz zidina nestao i kamen ‘sa natpisom koji niko nije mogao pročitati’.

Munara je bila drvena, a nju  je zamijenila kamena 1924. godine. Osim imena italijanskog arhitekte, Missonija, na munari se nalazi i natpis: „Bože ne okreni naša srca nakon što si nas uputio i udijeli nam svoju milost. Bože, Ti si onaj koji će okupiti svijet na dan u koji nema nikakve sumnje. Godina (hidžretska) 1343.”

Unutrašnjost Gradske džamije

Džamija je u obliku pravougaonika dimenzija 26 sa 14 metara. Njenu unutrašnjost krasi niz drvenih, lijepo dekoriranih, stubova. Niska zelena ograda okružuje centralni dio kojim dominira višemetarski luster. Luster se nalazi na debeloj sajli koja se spušta sa trećeg sprata. Izrađen je od mesinga, a od dna prema vrhu se sužava.

Rašid Mušić, nekadašnji blagajnik džamije, u svojim bilješkama iz 1978. godine zapisao je sljedeće podatke o lusteru: „Kandilj na sredini džamije poslao je car Franjo Josip odmah dok je džamija napravljena, otprilike 1880. godine. Sada su u njemu sijalice, a nekada su bile čaše sa uljem.“

Luster koji je Cazinjanima darovao car Franjo Josip

U jednom kutku džamije nalazi se prostor sa knjigama. Većina ih je stara preko stotinu godina, a među njima najviše je svetih islamskih knjiga, Kur'ana. Pored Kur'ana u svojevrsnoj biblioteci Gradske džamije nalaze se rijetki primjerci časopisa „Novi Behar“ iz perioda Drugog svjetskog rata, ali i knjige sa početka prošlog stoljeća.

Zbog izuzetno bogate i značajne prošlosti, kompleks Stari grad Cazin sa džamijom uvršten je na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Umjetnost u drvetu

U blizini cazinske čaršije nalazi se mjesto Gnjilavac. U tom naselju nalaze se dvije džamije: stara i nova. Stara nije u upotrebi i trenutno se vrše radovi na njenoj restauraciji. Mala je i u obliku četverokuta. Oko nje se nalazi mezarje (groblje) mještana.  

„Stric mi je pričao da je otvor naše džamije bio 1939. godine tačno na dan kada je Njemačka napala Poljsku“, kaže mještanin Mujo Badić i nastavlja: „Tada je to bila najljepša džamija u kraju, a i sada je njena unutrašnjost posebna. Imala je drvenu munaru koja je sredinom šezdesetih godina zamijenjena betonskom.“

Stara džamija na Gnjilavcu

Snijeg je u januaru okovao Krajinu. Tako je i prilaz ulazu džamije otežan. Džamija je inače zaključana jer se u njoj izvode radovi, a susretljivi efendija Refik Crnkić otključava vrata i pojašnjava:

„To iznad ulaza piše da je na ovom mjestu bila drvena džamija i da je to bio vakuf Ajke Karajković.“

Vrata se otvaraju i prvo što ugledate je prostor sa kojeg efendija predvodi vjernike u molitvi, mihrab. Visok je i ukrašen raznim bojama. Kroz šarena prozorska stakla svjetlost ulazi u džamiju i poigrava se na njenim zidovima. Efendija Crnkić pojašnjava da su i pri zadnjoj rekonstrukciji zadržali materijal i oblik originalnih prozora.

Drveni izrezbareni mimber u džamiji na Gnjilavcu

Sa desne strane od ulaza nalazi se masivni drveni dio sa kojeg efendija drži govor, mimber. Stepenice i sve okolo izrađeno je od punog drveta i ukrašeno drvorezom.

„Evo, ovdje je hadis Muhameda a.s. Tu piše da su najbolji ljudi koji koriste svijetu, a najgori oni koji mu štete“, objašnjava efendija Crnkić pokazujući na jedan dio.

A, nasuprot mihrabu, centralnom dijelu u džamiji, nalazi se balkon izrezbarene ograde. Drži ga nekoliko drvenih stubova i sav je obložen drvetom i ukrasima. Plavičasti cvjetići, crvena, žuta i zelena boja ukomponirani su u ogradu balkona.

Iako se s vana čini da je džamija oštrih ivica i ravnog stropa, strop je ustvari kupolast, također od drveta. U sredini tako izrađenog stropa centralno mjesto zauzima zvijezda na plavoj podlozi, a uokolo se nalaze natpisi na arapskom jeziku, kao i šareni drvorezi i rezbarija.

Kupola gnjilavačke džamije

Džamija u kuli

Još jedna cazinska džamija koja u svojim zidovima čuva umjetnost i bogatstvo je džamija u pograničnom mjestu Šturlić. Šturlić se smjestio na udaljenosti 27 km od centra Cazina, na samoj granici sa Hrvatskom. Stari grad se spominje i u najstarijim knjigama o ovom području i to kao teško osvojiv grad na obali rijeke Korane. Sav život se odvijao u zidinama grada Šturlića, a vladali su plemići Šturlićki. Iako su Turci osvojili Cazin 1576. godine, Šturlić je pod njihovu vlast pao mnogo godina kasnije. Nakon dolaska Turaka, džamija je zauzela centralno mjesto u zidinama grada.

Džamija u Starom gradu Šturliću

„Ulaskom Turaka u grad Šturlić, Turci su tadašnju kulu preuredili u džamiju. U kuli koja je smještena u zidinama grada su napravili mihrab (mjesto sa kojeg efendija predvodi vjernike), mimber (mjesto sa kojeg efendija drži govor) i sa tavana kule su podigli manju drvenu munaru. Potvrdu ove tvrdnje nalazimo u natpisu na stubu koji se nalazio na ulazu od mimbera u kojem stoji: ‘Sahib i Malik Mustafa, umro 1145.’, što bi značilo da je preuređena džamija tada funkcionirala. Ta hidžretska godina odgovara 1732. godini“, objašnjava efendija Nisfet Kovačević koji se na službi u Šturliću nalazi od 1995. godine.

Efendija Kovačević objašnjava da je dio stuba koji se prije, vjerovatno, nalazio na ulazu na mimber pronađen i iskopan ispod podova džamije 1996. godine kada je renovirana. Tada se mislilo da je to tarih (natpis) na nekom malom nišanu.

Podatke o ovoj džamiji nalazili su i u podovima, zidovima, ali i klupama. Tako je jedan od veoma bitnih natpisa pronađen na jednoj klupi u džamiji, a govori o tome da je džamija renovirana 1283. godine po hidžri, odnosno, 1866. godine po gregorijanskom kalendaru. O tome efendija Kovačević govori:

„Zašto je tada džamija bila renovirana ne znamo, ali se zna da je to učinio hadži Muhamed Bećirević s tadašnjim imamom Alijom efendijom ili Alijom Efendićem. To potvrđuje natpis na jednoj klupi u džamiji: ‘džamiju popravili hadži Muhamed Bećirević sa imamom Alijom efendi, 1866.’

Pronađeni tarih (natpis)

Pronalazak ovih natpisa je bio slučajan, a način očuvanja natpisa ih je sve iznenadio kako priznaje efendija Kovačević:

„Na klupu sa strane je prikovana daska na kojoj je bio tarih. Pošto je bio skoro izbrisan, a u želji da se pročita, otkovana je daska na kojoj je tarih. A, ono s druge strane je isti tarih napisan i očuvan u potpunosti!“

Predmet koji zauzima posebno mjesto u džamiji je drveni svijećnjak, takozvani ‘šemidan’. On je izrezbaren i ima metalna postolja za svijeće. Prije elektrifikacije ovog područja, to je bilo glavno osvjetljenje u džamiji.

Šareni svijećnjak, 'šemidan'

Džamija u zidinama Starog grada Šturlića danas se ne koristi jer je napravljena nova. Stara džamija otvara svoja vrata u periodu mjeseca posta, ramazana, i to najviše zbog vjernika koji stanuju u blizini.

Od ove tri džamije, jedino je Gradska džamija Cazin u punoj funkciji. Nažalost, kulturno-historijska vrijednost ovih objekata nije do kraja valorizirana, a niti stavljena u funkciju obogaćivanja turističke ponude u općini Cazin.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO