Šain: BiH sa ovim liderima nema lijepu budućnost

Razgovarao: Ibrahim Sofić

Bosna i Hercegovina, sa trenutnom političkom i ekonomskom slikom, nema nimalo lijepu budućnost jer nema državnu ekonomsku strategiju, nema kvalitetne kadrove, te forsira razvoj uslužnih djelatnosti dok primarne grane privrede propadaju, smatra profesor i donedavni dekan Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Željko Šain.

U razgovoru za Al Jazeeru ističe kako su brojni faktori utjecali na propast bosanskohercegovačke privrede, ali i da nema političke volje i spremnosti za njenu obnovu i jačanje prije uključenja u eurointegracije za što niti će biti spremna, niti će se puno pitati da li želi ili ne postati dio Europske unije.

• Profesore Šain, nedavna istraživanja i analize su pokazali kako u regiji zapadnog Balkana jačaju uslužne grane privrede, dok proizvodnja zauzima mali procent među registriranim kompanijama. Da li je taj trend nešto specifično za našu regiju, te koliko je to dobro za privrede ovih država?

– Tačno je da postoji trend da se uslužne djelatnosti razvijaju. Prema staroj podjeli imamo primarnu, sekundarnu i tercijarnu djelatnost, tako da sve više ljudi radi u sekundarnoj i tercijarnoj djelatnosti. To je jedan ekonomski trend koji je prisutan svuda u svijetu, prema tome, prisutan i na zapadnom Balkanu.

Međutim, ne možemo u tu okvirnu masu, generalni trend da uključimo sve ono što se dešava u ovim zemljama, posebno u Bosni i Hercegovini.

• Zbog čega izdvajate bosanskohercegovačku privredu, zbog čega se o ovom trendu ne može govoriti u kontekstu bh. ekonomije?

– Ne možemo da govorimo upravo zbog toga što moramo znati da se mi, po stepenu industrijske razvijenosti, razvijenosti naše privrede i društva, po životnom i radnom standardu ne možemo linearno mjeriti sa zemljama razvijenog svijeta. Mi ne možemo preskakati etape u razvoju, pogotovo što mi imamo i taj dio koji se odnosi na taj nesretni rat.

Zbog disolucije bivše Jugoslavije, potom ratnog perioda, jednostavno smo došli u takvu situaciju da smo se u svemu vratili više desetljeća unatrag. I zbog svega toga što se dešavalo u zadnjih 20-30 godina na ovim prostorima u situaciji smo da moramo krenuti ispočetka u nekim stvarima, a svijet je u tom pogledu otišao daleko dalje.

• Šta to znači konkretno, koji su faktori destabiliziranja bh. privrede?

– U Bosni i Hercegovini, kao međunarodno priznatoj državi, od njenog međunarodnog priznanja, završetka rata pa naovamo, nikada nije napravljena ekonomska politika države iz čisto političkih razloga. Ekonomska politika se pravila za entitete, pa čak i za manje jedinice – za kantone. Ne postoji nigdje normalno uređena država koja tako ima parcijaliziranu ekonomsku politiku i to je temeljna stvar zašto se sve to tako slabo planski, odnosno više stihijski odvija.

Treći elemenat destabilnosti, a prva dva su bila desolucija Jugoslavije i ratni period, je tranzicija vlasništva. To je takav sistem koji je proizveo toliko problema da se mi jednostavno ne možemo razvijati kao bilo koja druga država na svijetu. Ne pamtim da ima ijedna zemlja na svijetu da je imala takve tri velike stvari, dakle raspad prethodne države, rat i promjenu vlasništva.

Kada se to troje objedini, dobiju se takvi rezultati da se mora biti jako mudar kako osmisliti ekonomsku politiku. Žalosno je, neprofesionalno, veoma štetno, ne samo za državu već i za svako fizičko i pravno lice, što mi nemamo jedinstvenu ekonomsku politiku cijele države gdje bi se preciziralo: koji bi to bili proizvodni sektori, koji uslužni sektori… Mi čak u istom entitetu imamo paralelne kapacitete koji međusobno konkuriraju unutar BiH, a nekonkurentni su zajedno prema vani.

• Kako riješiti trenutnu situaciju, na čemu bi se trebala bazirati bh. ekonomska politika?

– Ono što je bitno je da u ovoj fazi naglasak bude na jedinstvenoj ekonomskoj politici, na što većem zapošljavanju kako bi se stvarao što veći BDP i kako bi se radno angažovalo stanovništvo jer nama taj dio nezaposlenog stanovništva kojeg je jako veliki broj proizvodi višestruko negativne efekte. Ljudi se odvikavaju od kulture rada, ne znaju kako više da se ponašaju, a svi bi išli na tzv. lakše poslove.

Promjena vlasništva uslovila je, na primjerima velikih firmi, da mi više nemamo proizvodne kapacitete Energoinvesta, Vase Miskina Crnog, Hidrogradnje, Vranice, nemamo velikih sistema poput Unisa koji je nekada imao 50 tvornica. Veliki sistemi su, što ratom, što devastacijom prethodne države, što privatizacijom – uništeni. Ljudi su već izgubili osjećaj za taj oblik proizvodnje, nama se sad i djeca slabo upisuju na zanatske, tehničke škole, svi bi u neku društvenu sferu, a mi uopće nemamo materijalnu bazu.

To je posljedica tog anarhičnog pristupa u razvoju jedne zemlje jer nema koordinacije šta će ko i kako raditi, kako u sferi proizvodnje, tako i u sferi uslužnih djelatnosti. Mi smo očito, to je ekonomska teorija potvrdila u svojoj istoriji i praksi, u onoj fazi prvobitnog kapitalizma, liberalni kapitalizam koji kaže „radi šta hoćeš, kako hoćeš“ gdje se država gotovo u ništa ne petlja, ali tako ne može egzistirati nacionalna ekonomija i zato imamo velike ekonomske probleme jer se gotovo tržišno stihijno razvijamo, bez tržišno planske privrede koja je neminovna u ovoj fazi i stepenu razvoja zemlje.

• Bosna i Hercegovina je u prošlosti kotirala kao jaka poljoprivredna i industrijska oblast. Za industriju ste već rekli kako je uništena, no šta je sa poljoprivredom?

– Pored ova tri temeljna uslova za negativne trendove koja sam naveo, imamo i četvrti negativni element, a to je neprirodna migracija stanovništva. Napuštaju se sela, obradive površine, dio ljudi dolazi u grad, a dio odlazi vani.

Tvrdim da će desetine i desetine, možda i stotine vagona neobranog voća ostati i ove jeseni u BiH jer niko neće to da bere ili nema ko da pobere. Hiljade hektara zemlje je neobrađeno, nekadašnji stočni fondovi su uništeni. Ta migracija ljudi, što pod nekim političkim ili drugim pritiskom, što jednom nevidljivom rukom političkog tzv. humanog preseljenja, doveli su da mi više nemamo temeljnu stvar za ekonomiju, a to je adekvatna radna snaga.

Prava je anarhija u svemu tome. Upravo ta migraciona kretanja su ogolila naša sela, proizvodne hale i sada idemo bukvalno od nekog početka, ali idemo od početka bez nekog planskog usmjerenja, kako tržište varira, tako se mi i ponašamo. Jasno je da prvo tržište mora biti regulirano da bi ono kasnije reguliralo, ne može se ići po onoj „radi šta hoćeš, kako hoćeš“, a ja bi dodao i „gdje hoćeš“. To je nemoguće, tako se država ne razvija.

• Popularni izraz “politička volja” – da li je ima za obnovu i razvoj bh. ekonomije? Kakva je trenutna uloga politike, da li ona uopće pomaže bh. ekonomiju?

– Kod nas je prevlast politike nad strukom u svakom obliku i ona guši ekonomiju umjesto da napravi prostora da ekonomija može doći do izražaja. Politika toliko sputava ekonomski razvoj zemlje da je to krajnje zabrinjavajuće.

• Tmuran prikaz bh. realnosti – šta treba uraditi da se, ekonomski gledano, ukaže svjetlo na kraju tunela?

– Ponovit ću nešto što ističem zadnjih 20 godina i čvrsto stojim iza toga: na prvom mjestu, BiH nedostaje iskrene ljubavi prema njoj samoj. Najveći broj i naših dužnosnika, a pogotovo običnog naroda, ne zna šta je to privrženost državi, šta je to biti patriota i lažno vole BiH. Da se iskreno voli BiH, mnoge stvari bi se drugačije dešavale. Ti, koji su skloni manipuliranjima, su pod uticajem svjetskih ekonomskih i drugih tokova i oni su osobe koje rade protiv svoje zemlje.

Dokaz da nema prave volje za ekonomskim planom je postojeća situacija kada se mi ni u jednom entitetu ne možemo dogovoriti da unutar entiteta imamo konzistentnu ekonomsku politiku. Kod nas u Federaciji BiH više na scenu stupaju kantonalne ekonomske politike, odnosno ekonomske politike stranaka, a ne državne zajednice ili dijela države. Pogotovo između dva entiteta i Distrikta Brčko ne postoji ta koordinacija.

Slikovito, pogledajte koliko se pita i koliko se gledaju nalazi Direkcije za ekonomsko planiranje BiH, tamo su ljudi koji prave koncepte ekonomskog razvoja BiH, ko to cijeni i provodi? Oni kao da rade sami za sebe. Mi nemamo realnu, stvarnu, političku volju koja je ujedinjena kod svih političkih subjekata da se ekonomija udruži na cijeloj teritoriji BiH, vode se neke male, lokalne ekonomije prvenstveno vođene stranačkim interesima, a ne interesima države.

• Da li Bosna i Hercegovina i njena ekonomija imaju ikakve šanse da u ovakvom stanju uđu u Europsku uniju, toliko spominjani cilj lokalnih političara?

– Prvo, mi se u tome puno ne pitamo hoćemo li ili nećemo u Europsku uniju, da budem vrlo jasan. Bez obzira što mi jesmo suverena, nezavisna, međunarodno priznata zemlja, puno toga se ovdje strateški dešava na šta mi, faktički, ne utičemo, nego utiču neki izvan BiH. Šta god mi uradili, Europa će nas primiti kada to bude htjela, bez obzira na stepen naše pripravljenosti.

Dokaz za to su neke druge zemlje koje su također bile nespremne, ali su primljene u EU.

Ono što je bitno je to da postoji trend i mi ćemo ući u EU kada to odluče viši međunarodni faktori, a ne sami mi. Ono što je racionalno i što treba je da se mi moramo, ako želimo opstati i razvijati se, pripremati kao da ćemo sutra ili iduće godine ući u EU jer je to trend jednako biološkom starenju čovjeka.

Ako se tome ne možemo odupirati ili to agitirati, pripremajmo se da što spremniji budemo u EU, po kvalitetu obrazovanja, po kvalitetu socijalnih davanja, po kvalitetu proizvodnje, naših proizvoda i usluga… Nama to nikada niko nije ni branio, no druga je stvar što mi nikada nismo imali prave vođe da dođu do takvih rezultata.

• Da li će ulazak u EU, BiH donijeti blagostanje kakvo se najavljuje?

– Mnogi će zažaliti kada uđemo u Europsku uniju. To je isto kao prelazak iz socijalističkog u kapitalistički sistem. Mnogi su rekli „super“, a mnogi su plakali za socijalizmom. Ono što nas u Europi čeka su ista osjećanja koja danas imaju Hrvatska, Slovenija, Rumunija, Bugarska, koje su iz tzv. socijalističkog bloka sada u EU, pa vidimo koliko ima problema, čak neki razmišljaju da vrate svoju valutu.

Pošto kad-tad trebamo biti tamo, a ne možemo živjeti bez EU-a da budemo vrlo jasni, mi se trebamo spremati što prije, kao da ćemo sutra ući u Uniju. Tamo nas ne čeka med i mlijeko, tamo nas čeka samo nemilosrdnija konkurencija tržišta gdje će još izraženije biti migracija ljudi i kapitala.

Kada je Slovenija ušla u EU, nakon nekoliko mjeseci došlo je na desetine novih osiguravajućih društava da rade tamo. Imamo li mi preduzeća, agencije, ljude, proizvode koji mogu konkurisati takvim firmama ili će naše samo postati trgovine gdje će se prodavati strana roba. I danas nema dovoljno domaćih proizvoda na policama u BiH.

• Spomenuli ste vođe kakve BiH ima, kakvi su ekonomski izgledi BiH, sa aktuelnim stanjem i aktuelnim političkim snagama?

– Ako bi se zadržao postojeći politički sistem i ovakvo državno uređenje, sa ovakvim političkim vodstvom, mi nemamo neku lijepu budućnost jer se ponašamo mimo svih zdravih logika.

Nenormalno je da imamo dvije škole pod jednim krovom, da imamo prodaju diploma, da imamo nekvalitetne profesore, nekvalitetne proizvode, a sve je to neko, slikovito, blagoslovio. Tako i putem medija imamo dozvoljeno toliko reklamiranje kladionica kao da se radi o nekim proizvodnim institucijama koje stvaraju novi proizvod.

Ne zaboravite da je nekvalitetno obrazovanje, koje povlači sa sobom i nekvalitetan odgoj, da je forsiranje i toliko trovanje ljudi, prodaja diploma i kladionice, da su te sve kancerogene ćelije koje, na neki način, blagosilja aktuelna politika – to ne može izroditi na dobro!

Moramo gledati u oči i reći kako izgraditi kvalitetnog čovjeka, da mu ne bude glavna osobina koje je religije, nacije, pola i kakvu „štelu“ ima. Moramo ići da odgojimo čovjeka koji će biti čovjek rada, čovjek znanja, sposoban da konkuriše svakom čovjeku u svijetu – toga više nemamo.

Ako i dalje bude glavno koje si stranke i koje si nacionalnosti – mi pravimo aparthejd već u osnovnim školama, u obdaništima i dijelimo djecu da u jednu učionicu ide jedna nacija, u drugu druga, od takve zemlje nema budućnosti.

Mi samo možemo ići u robovlasništvo, da budemo nečiji robovi. Sa ovakvim premisama, nema lijepe budućnosti BiH. Moramo premise promijeniti, ma čija to sujeta bila – da imamo kvalitetan odgoj i obrazovanje, da glorificiramio obrazovne institucije a ne kladionice, da djecu opismenjujemo informatički, u stranim jezicima, u radu, kulturi ponašanja, a ne što mala šačica ljudi postala je toliko bogata i spremna je na sve nedolično ponašanje samo da bi zaradila svoj profit, odnosno da bi bili tajkuni.

E, ako se te premise i kada se promijene, onda će biti mjesta i za jedinstvenu ekonomsku politiku BiH.

Izvor: Al Jazeera