Neretvica – konjička zaboravljena zemlja

Piše: Nedim Botić

Konjic je grad i središte istoimene općine smještene na krajnjem sjeveru planinske Hercegovine, u centralnom dijelu Bosne i Hercegovine. S površinom od 1.400 kvadratnih kilometara. Konjic je najveća općina u Federaciji BiH, čije bogatstvo čine fantastične prirodne ljepote, bogato šumsko zemljište, ogromni vodeni potencijal, te turistički kapaciteti.

Skoro trećinu konjičke općine zauzima oblast smještena u dolini rijeke Neretvice. Utonula u zelenilo planinskog krajolika, umivena vodama desetina svojih pritoka, rijeka Neretvica je uspjela nadživjeti sve nedaće i previranja tokom vijekova, oblikujući područje na kojem su smještena 62 naselja, te preko 100 zaseoka i više od 600 različitih prezimena. Površine 400 kvadratnih kilometara, te okružen vrhovima Zec planine, Bitovinje, Bokševice, Čelinskom i Studenom planinom, pejzaž ovog nesvakidašnjeg predjela je živ i zamršen, ali ipak ugodan i prirodan.

Kroz stotine primjera iz kulturno-historijske baštine ovog kraja, možemo sa sigurnošću reći da je oblast Neretvice bila naseljena od najranijih vremena.

To nam potvrđuju značajni ostaci iz bronzanog doba, i arheološki ostaci iz Rimskog carstva. Svjedok su tome i stotine srednjovjekovnih nekropola sa preko 500 nadgrobnih spomenika te više od 170 evidentiranih lokaliteta starih i novih grobalja i mezarja. Ne možemo zaboraviti grad Bokševac, sjedište srednjovjekovne župe Neretva.

Nažalost, prostor Neretvice je do današnjih dana jako slabo historijski obrađen, pa se malo zna o ljudima i historiji ovog kraja. Želeći da prekine ovu tišinu i pokoljenjima koja dolaze ostavi dragocjeno svjedočanstvo, Konjičanin Ibro Hero je  godinama vrijedno radio na prikupljanju historijske građe i dokumenata, a potom ih pretočio na stranice izvanrednog historijskog štiva zvanog “Tragom zaboravljene zemlje”. Radi se o prvom djelu u kojem se na naučan i objektivan način govori od historiji Neretvice, njenim kulturnim i historijskim znamenitostima, duhovnom i vjerskom životu, ali i narodnim običajima i vjerovanjima.

S Ibrom Herom smo razgovarali o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti Neretvice, te njegovoj knjizi “Tragom zaboravljene zemlje”.

• Zašto je važno da šira javnost sazna o historiji Neretvice?

Na prostoru od preko 400 kvadratnih kilometara nalazi se 36 lokaliteta nekropola sa preko 600 stećaka. Više od 200 grobnih mjesta u Neretvici govori nam da je na ovim prostorima ne tako davno sve vrvilo od života. U prilog navedenog govore podaci da je na ovim prostorima smješteno 13 džamijskih objekata te preko 20 mektebskih ustanova kao i 3 župne katoličke crkve, 7 ispostavnih katoličkih crkava te 17 školskih ustanova. Kako ne spomenuti 60 naseljenih mjesta, preko 100 zaseoka, netaknutu  prirodu te u konačnici preko 600 različitih prezimena?

Podaci koji govore da je na prostoru Neretvice krajem 90-ih godina prošlog stoljeća nastavu u školama pohađalo preko 2.000 učenika u odnosu na današnji broj od nešto manje od 200 učenika govori nam da je kvalitet života ovog prostora nužan za potpunu rehabilitaciju.

Ako se navedenom dodaju historijski podaci arheoloških nalazišta iz prethistorijskog perioda, spomenici i sačuvani tragovi kulture iz antičkog perioda te kulturno-historijski i materijalni ostaci iz srednjeg vijeka otvara se čitav niz pitanja. Zašto smo olako prepustili  zaboravu spomenike tipa prethistorijskih gradina, zemljanih tumulusa ili gromila, nadgrobne stele božice Venere i boga Silvana u Buturović Polju, potopljeni reljef božice Minevre u Gorici, ilirskih gradina te srednjovjekovnih gradova Bokševca, Kruševca i Grada kod Bara.

Kao kruna svega navedenog isprsila se srednjovjekovna “Sudačka stolica” pronađena u Bukovici za koju je uvaženo mišljenje pojedinih bosanskohercegovačkih historičara da monolitne ljudske figure na istoj pripadaju bosanskoj kraljici Jeleni Gruba iz perioda 1395/98. godine. U konačnici, na hiljade toponomina lokaliteta iz navedenih perioda govori nam da je prostor Neretvice malo ili nedovoljno historijski, arheološki i na sve druge načine neadekvatno obrađen i kao takav nalazi se na rubu samouništenja.

• Kako ste došli na ideju o pisanju djela “Tragom zaboravljene zemlje”?

Tragom zaboravljene zemlje je odgovor na svakodnevna pitanja. Gdje smo, u što smo se pretvorili? Imamo li pravo na bolje sutra ako se zna da grcamo u dugovima prema mrtvima kao i bližnjoj i daljnjoj prošlosti Neretvice te općenito Bosne i Hercegovine?

Neretvica je od ilirskih vremena odoljevala svim historijskim izazovima te kao takva ostavila je na stotine kulturno historijskih znamenitosti koje danas, nažalost, zbog ljudskog nemara leže duboko u korovu, pod zemljom ili u obližnjim potocima i zapuštenim i neprohodnim stazama na kojima se ne tako davno koncentrisalo više od 13.000 stanovnika. Iz tog razloga, da bih na neki način oživio prošla vremena te kao takva i adekvatno zapisao i dokumentovao, javila se potreba ali i obaveza prema prošlim i budućim pokoljenjima, da se čitav historijski slijed perspektabilne historije prostora Neretvice sačuva te kao takav prezentuje užoj široj javnosti, a putem navedene knjige.

• Možete li kako ste dolazili do građe, dokumenata i izvora o historiji Neretvice?

Rad na knjizi je trajao više od pet godina. Razasuta historijska građa historije Neretvice sadržana kroz stotine knjiga, brošura, članaka, časopisa iz raznih izvora i literature sakupljana je vrlo pažljivo i odabrano. To vam je kao kad u pustinji nađete vodu koju možete piti samo kap po kap. Pa ipak, nakon pet godina neprekidnog rada na pustinjskom izvoru osjetite da ste ublažili onu žeđ zbog koje ste i proveli toliki period na pustinjskom pijesku. A nakon toga uhvati vas određena vrsta straha da li ostati na samom izvoru ili krenuti kroz pustinju u potragu za većim i kvalitetnijim izvorom? Naravno, dileme nije bilo, put se nastavio dalje kroz nepregledna pustinjska prostranstva. Danas već radim na prikupljanju novog materijala za narednu knjigu.

• Kakvo je sadašnje stanje doline rijeke Neretvice?

Slika današnje Neretvice je više nego očajna. U prilog tome govore podaci iz prošlosti Neretvice u kojima se kaže da je sedamdesetih godina 20. stoljeća na ovim prostorima živjelo više od 13.000 stanovnika što je u poređenju sa današnjim stanjem za 10.000 stanovnika više. Preko 400 radnih mjesta je ugašeno, poljoprivreda je na koljenima, a stanovništvo svoj put u bolje sutra pronašlo je daleko od Neretvice čime se u konačnici stvorio prostor za potpuno izumiranje života na ovim prostorima. U Neretvici danas broj novorođene djece mjeri se na prste dvije ruke, a procenat starosne populacije je viši od 46 posto. Jednom rječju, alarm za uzbunu je već odavno u crvenom.

Stanovništvo se iz Neretvice iseljava trbuhom za kruhom. Slična situacija je i u drugim dijelovima zemlje, sve više ljudi napušta sela i odlazi u gradove.

• Kako ljude motivisati da ne napuštaju rodnu grudu?

Agrikultura u Neretvici je kao i u ostatku Bosne i Hercegovine je na rubu uništenja, a plodna zemlja leži zapuštena i neiskorištena. Uzroke takvog stanja treba tražiti na svim nivoima. Jednom riječju, društveno politički sistem je zakazao. Poljoprivredna proizvodnja je u punom obimu nezaštićena, a nedostatak vizije i ideje za rehabilitacijom poljoprivrede je prisutan na svakom koraku.

Plodno tlo Neretvice, povoljan klimatski faktor na ovim prostorima kao i izobilje izvorišta vodenih tokova govori nam da u Neretvici postoje osnovni preduslovi za potpunom poljoprivrednom proizvodnjom. Onog momenta kada čovjek Neretvice bude samo poljoprivrednik koji neće morati da brine za plasman vlastitog proizvoda tek ćemo moći govoriti o ozbiljnim i perspektabilnim projektima u korov zaraslim poljima prostora Neretvice.

• Kako osigurati stabilniju budućnost Neretvice?

Budućnost u Neretvici ima perspektivu. Uslov za takvo što leži u sljedećem. Potrebno je izvršiti adekvatnu analizu trenutnog stanja u Neretvici. Napraviti socijalnu kartu stanovništva, izvršiti potrebnu analizu zemljišta, sačuvati postojeće stanovništvo na ovim prostorima kroz određene poljoprivredne i socijalne programe. Vratiti dostojanstvo svakog stanovnika na ovim prostorima, popraviti infrastrukturu te stvoriti adekvatan poslovni ambijent prostora Neretvice. Sve navedeno neće biti teško samo pod jednim uslovom, zaokret političke volje i htjenja za ostvarivanjem svega navedenog. Bez toga, u narednih deset godina, bojim se da ovakvi programi i projekti neće imati koga da zanimaju.

• Koliko općenito znamo o svojoj historiji i zbog čega nam je to danas bitno?

Davno je rečeno, “Narod koji ne poznaje svoju historiju osuđen je na kolektivno izumiranje”. Bojim se da upravo u ovom vremenu, raštrkani kroz sve prisutniji materijalni aspekt, ubrzano idemo ka provaliji iz koje neće biti povratka. Za takvo stanje krivca treba tražiti u svakome od nas. Kasno jeste, ne i prekasno. Dug prema mrtvima mora se vratiti. Iz tog razloga potrebno je izvršiti određenu vrstu reforme kolektivne svijesti sa samo jednim pitanjem, imamo li pravo da se olako odnosimo prema prostoru i vremenu koji nam je dat na raspolaganje. Što prije navedeno shvatimo put za povratak izvornim vrijednostima, sigurnijem i lagodnijem emotivnom i fizičkom životu i bit će omogućen. U protivnom, neka nam je Bog na pomoći.

Izvor: Al Jazeera