Niže plaće političarima ili demagogija

Piše: Tomislav Šoštarić

Je li prijedlog za smanjivanje plaća političarima populizam i demagogija ili stvarna potreba uštede, pitanje je koje se posljednjih dana nameće u Hrvatskoj, nakon što se formiranjem parlamentarne većine HDZ-ove Domoljubne koalicije i Mosta nezavisnih lista iz tih redova javljaju takve, već i ranije iznesene ideje.

Prema nekim prijedlozima, primjerice, saborski zastupnici mogli bi ‘pasti’ sa 15.000 na 10.500 kuna (1.965 na 1.375 eura), a ministri sa 17.000 na 12.000 kuna (2.227 na 1.572 eura) primanja. Spominje se ušteda od blizu 25 milijuna kuna (3,27 milijuna eura).

Priča nije nova – već se nekoliko puta hrvatske građane u vrijeme predizborne kampanje ili nakon izbora ‘zabavljalo’ sličnim kalkulacijama. No, nije se dogodilo ništa.

Naši sugovornici kažu da je, pogotovo ukoliko bi osim toga sve drugo ostalo isto, riječ više o populizmu i demagogiji.

Bez stvarnih reformi – demagogija

Problem hrvatskog javnog sektora, kaže Čerepinko, jeste previsok utjecaj političkih elita na sve segmente sustava: od podjela fotelja po javnim tvrtkama bez javnih natječaja do utjecaja na pravosuđe. Zbog toga nastaju problemi, Hrvatsku izbjegavaju ozbiljni investitori, a mladi i sposobni odlaze. Smanjenje plaća, kaže, to neće promijeniti i to neće biti demagoški potez jedino ako se nakon toga nova vlada uhvati stvarnih reformi. Ako sve ostane isto, nikakve koristi od toga.

“Bez odstranjivanja politike i njezinog utjecaja iz sfere društva u kojoj joj nije mjesto, ništa suštinsko se u Hrvatskoj neće promijeniti. Ako, nakon smanjenja plaća i privilegija, ne vidimo prije svega jačanje transparentnosti u svim segmentima države i društva, ostat će to samo još jedan u nizu poteza koji će doprinijeti daljnjem gubitku ionako niskog povjerenja u politiku i političare.”

“Snižavanje plaća dužnosnicima, odnosno političarima općenito je mjera koju treba promatrati prije svega na simboličkoj razini. Ona bi trebala poručiti kako obnašatelji vlasti u reforme, kojima je cilj društvena promjena, kreću prvo od sebe i svojih troškova. U tom smislu riječ je o poželjnom i relativno očekivanom načinu ponašanja svojstvenom razvijenim demokratskim društvima. Kada se situacija popravi, prihvatljivo je, također, vratiti i plaće na staru razinu”, kaže politički analitičar Darijo Čerepinko.

Potez za oprez i strepnju

No, s obzirom na to da Hrvatska, kako kaže, nije visokorazvijeno društvo i da se još vodi živa rasprava o prirodi društva i nacije, ovaj potez, upozorava, treba promatrati s oprezom, pa čak i strepnjom.

“Problem demokracija u razvoju – iako se svako istinski demokratsko društvo kontinuirano razvija u skladu s promjenama okolnosti i potrebama svojih građana, ovdje mislim prije svega na razvoj prema nivou zapadnih demokratskih društava – u što još uvijek možemo uračunati i Hrvatsku, jest da se poslije ovih simboličnih akcija nastavlja ‘sve po starom’, odnosno izostaju suštinske promjene pa su ovi potezi, u najboljem slučaju loše osmišljene PR akcije ili mazanje očiju javnosti, a u onom najgorem uvod u uništavanje javnih institucija i usluga te privatizaciju javnih dobara.”

Riječ je o pitanju koje duboko zadire i u problem učinkovitosti javnog sektora. “Smanjenje plaća i troškova dužnosnika može biti odlično opravdanje za smanjenja troškova i štednju u javnim institucijama, a potom i otpuštanja i privatizaciju dijelova javnog sektora, sve pod krinkom efikasnijeg upravljanja javnim sektorom. To bi moglo značiti da će se privatizirati dijelovi sektora koji mogu biti profitabilni na tržištu – zdravstvene ustanove, školstvo, komunalne usluge – što za sobom povlači nedostupnost takvih usluga za siromašne, a da se, što se tiče učinkovitosti preostalog javnog sektora, ne promijeni ništa”, upozorava Čerepinko.

Problem – ‘metastaze’ politike

Ova mjera, smatra, bez drugih ozbiljnih reformi, ima smisla jedino ako se nastavi štednjom preko cijelog javnog sektora, a to onda znači smanjenje plaća i onima kojima su već ionako niske. A to bi ekonomski moglo biti pogubno.

Stoga ističe da problem hrvatskog društva nije toliko u broju i troškovima političkih tijela i elita, koliko u “metastazi” politike u sve segmente života, uključujući i javna poduzeća, i s tim povezanih zloupotreba političke moći. Ali i nepostojanju učinkovite pravne zaštite pred državom i pojedincima koji svoje pozicije zloupotrebljavaju.

Ekonomist Damir Novotny ističe da su sveobuhvatna reforma državne uprave i smanjivanje njezinih troškova neizbježni te da će biti potrebno smanjiti plaće državnih službenika. 

No, reforme, kaže, ne mogu početi linearnim smanjivanjem plaća vladinih dužnosnika i zastupnika. To bi bila odluka koja, iako može imati simbolično značenje, ide u pogrešnom smjeru i ne može bitnije utjecati na ukupne troškove. Utoliko pripada arsenalu instrumenata političke demagogije.

Tumači kako se razvoj javnog sektora i njegove uloge u modernim državama odvija u smjeru profesionalizacije. To znači da su javni službenici profesionalno obrazovani za taj posao, jednako kao što se za svoj posao obrazuju, primjerice, profesionalni vojnici.

Politika kao hobi i ‘fer’ plaćena funkcija

“U mnogim europskim zemljama postoje posebno visoke škole za obrazovanje javnih službenika. Do sada su u hrvatskoj politici, nažalost, dominirali političari koji nisu bili dovoljno kvalificirani za taj posao ili koji su kao vrhunski profesionalci u drugim profesijama – u hrvatskoj politici postoji, primjerice, veliki broj liječnika, što je svojevrstan fenomen – zapravo pretvorili politiku u svoj hobi”, kaže Novotny.

Najbolja praksa političkog upravljanja u EU, napominje, pokazuje da su izabrani političari jedini dio državne uprave koji je podložan izbornim ciklusima. Svi drugi dijelovi i rangovi u državnoj upravi se profesionaliziraju.

Stoga smatra da bi snižavanje plaća u javnom sektoru predstavljalo poruku da su izabrani političari odlučili nastaviti degradaciju politike kao ozbiljne profesije.

Prijetnja kadrovske devastacije

Hrvatske političke elite, i desne i lijeve, kaže Novotny, više od dva desetljeća razvijaju retrogradni koncept snažne centralizirane države u kojem umjesto jačanja privatnog sektora jača državni, kako bi se stvorio alibi za manipulaciju i zloupotrebu vlasti kojom su iz novca poreznih obveznika nagrađivali svoje političke klijente. Zbog toga su najave smanjivanja plaća nakon dobivenih izbora uglavnom završavale kao neispunjena obećanja, jer su politički klijenti očekivali povećavanje, a ne smanjivanje svojih naknada.

“Plaće državnih službenika/dužnosnika moraju biti nešto niže nego u privatnom sektoru, ali moraju biti konkurentne kako ne bi došlo do potpune kadrovske devastacije. S druge strane, prosjek plaća u javnom sektoru je viši od prosjeka plaća u privatnom sektoru, što govori o širenju procesa egalitarizacije u hrvatskom društvu.”

“Te se vratiti na koncept politike kao mesijanske misije, a političare pretvoriti u volontere u funkciji neke više misije. To je, naravno, proces koji Hrvatsku udaljava od Europe. Upravo suprotno, Hrvatskoj je danas potrebna profesionalizacija, a ne politizacija javne uprave te jasnog razgraničavanja njene uloge u odnosu na ekonomski sustav i u odnosu na privatni sektor kao pokretača ekonomskog razvoja. Izabrani političari moraju biti ‘fair’ plaćeni za profesionalno odrađen posao”, zaključuje Novotny.

Komunikacijski stručnjak Krešimir Macan ne dvoji – to je populizam i demagogija. “Građani su kivni na političare koji, po njima, malo rade, a imaju puno privilegija i zato su takve izjave ‘zicer’, dobit ćete odobravanje, ispadate socijalno osjetljivi. I tu su isto natruhe socijalizma koji nas je učio da smo navodno svi jednaki”, kaže Macan, navodeći da zbog prijašnjih intervencija nema mnogo mjesta dodatnim rezovima u tom segmentu, a i radilo bi se o financijski simboličkim brojkama.

Osim toga, s tom razinom plaća, kaže, bit će teško dobiti stručnu osobu ili menadžera na čelu nekog ministarstva.   

Nema revolucije, samo evolucije

“Klima je općenito antipoduzetnička – oni koji dobro zarađuju bi se valjda toga trebali sramiti. Nama općenito nedostaje strategija za sve, a ovo sve što komentiramo je realno valjanje u jednoj te istoj kaljuži, bez ikakva napretka. Račanovi su ministri na prvu sjednicu došli biciklima ili skromnim autima, vjerojatno u dobroj vjeri i želji da pokažu da će od sada biti drugačije. Kad se stvorio dojam da nije tako, razbilo im se o glavu.”

Smatra da je općenito riječ o nedostatku promišljene komunikacije u politici. “Nužna je kad radite promjene i reforme jer ih morate iskomunicirati građanima. Ako to ne napravite, teško im je vidjeti što ste uistinu za njih napravili. Naročito ako promjene trebaju neko vrijeme.”

Rezove, smatra, treba raditi tamo gdje ima smisla, a cilj sustava plaća i financiranja stranaka jest da ne budu podložni korupciji.

“Dakle, ako su dobro plaćeni da rade svoj posao, zašto bi im trebalo nešto sa strane? Tako da morate imati u vidu cijelu tu ravnotežu sustava. I da nema revolucije – samo evolucije, ako želimo trajne rezultate”, zaključuje Macan.

Izvor: Al Jazeera