Žuta torta, prvi irački akcioni film

Glavni grad Iraka proglašen je prijestolnicom kulture arapskog svijeta za 2013. godinu. Kao dio proslava, Vlada je naručila snimanje 25 filmova.

Ali nedostatak infrastrukture i loša sigurnosna situacija otežavaju rad filmskih ekipa u Bagdadu.

Reporterka Al Jazeere Jane Arraf posjetila je set prvog iračkog akcionog filma, kakav se ne bi mogao snimiti za vrijeme Saddama.

Žuta torta izmišljena je priča o planu Saddama Husseina za kupovinu nuklearnih tajni od bivšeg Sovjetskog Saveza.

Među likovima su ruski trgovac oružjem, irački naučnik, iranski agent, izraelski i američki špijuni i operativac Al-Kaide, kaže reporterka Al Jazeere i dodaje da reditelju sve to nije bilo dovoljno.

„Ubacio sam i akciju i seks, ljubavne scene koji će pomoći u marketinškom smislu. A tu su i teme poput nuklearne bombe i oružja za masovno uništenje, koje su aktuelne”, kaže režiser Tareq al-Jabouri.

To nije samo najambiciozniji film koji je Al-Jabouri ikad pokušao snimiti, nego i prvi irački akcioni film. U njemu su i helikopteri i oklopna vozila. Plan je da se neki dijelovi snime u Iranu i Turskoj.

Brojni problemi pred ekipom

Pred ekipom je veliki izazov, posebno jer je riječ o niskobudžetnom filmu sa velikim ambicijama.

„Ovo je veoma ambiciozan dugometražni film. U njemu ima akcije, spominju se mnoge grupe, angažiran je veliki broj glumaca. Svima želim sreću. Skeptičan sam, ali na kraju ćemo vidjeti šta smo napravili. Mogu samo reći da bi bilo sjajno kad bismo sve uradili kako treba”, rekao je Kae Bahar, pomoćnik reditelja.

U gradu u kojem su napadi uobičajeni prava je umjetnost snimati takve scene.

„Kad idemo da snimamo ulice su blokirane. Zaustavljaju nas na punktovima. Glumci ne mogu doći do lokacija na vrijeme. Teško je nabaviti oružje i opremu. Ipak, pričamo o filmu čija se radnja vrti oko špijuna, rata, oružja…”, kaže glumac Jamil Amin.

Više mjeseci im je trebalo i da nabave kamere, a reditelj je morao čekati da uključe struju kako bi se vratio i snimio jednu scenu. Struje nema satima, svakodnevno. A tu su i finansijski problemi. 

Inače, ovakav film bi koštao pet miliona dolara, a oni imaju manje od pola miliona, kaže reporterka Arraf.

Uprkos nedostatku novca, haosu i opasnostima života i rada u Bagdadu, ekipa je odlučna.

Na neki način, iračka kinematografija doživljava renesansu. Ova priča neobičnija je od standardne fikcije, ali ne i od historije samog Iraka.

Izvor: Al Jazeera