Komentiranje komentatora: Kako su američki mediji ostrašćeno izvještavali o protestima u kampusima

Glavni mediji pridružili su se američkim moćnim elitama u demoniziranju propalestinskih logora u kampusima.

Učesnici propalestinskih studentskih protesta formiraju lanac dok se čikaški policajci pripremaju za akciju hapšenja u Institutu umjetnosti u Chicagu 4. maja 2024. [Alex Wroblewski/EPA]

U Sjedinjenim Američkim Državama traje veliki, novi eksperiment političke fizike, dok nezaustavljiva moralna snaga protesta predvođenih mladima zbog izraelskog genocidnog rata u Gazi nailazi na nepomični objekt američke elite moći koja mu pomaže.

U ovom su sukobu dvije kritične sile upotrijebljene kao oružje: glavni američki mediji koji intenzivno šire izraelsku propagandu i oblikuju mnoge lokalne, državne i nacionalne politike, te pošast antisemitizma, koja je nepravedno korištena za demoniziranje i ušutkavanje Palestinaca i preusmjeravanje pažnje daleko od izraelskog genocida u Gazi, koji je omogućio SAD.

Odlučne koalicije

Otkako je Izrael počeo svoj napad na Gazu, nepokolebljiva podrška koju mu pruža predsjednik Joe Biden ohrabrila je mlade Amerikance i potakla ih na mobilizaciju.

Formirali su odlučne koalicije s američkim muslimanima i Arapima, jevrejskim, crnačkim, latinoameričkim i domorodačkim zajednicama, radničkim sindikatima i crkvama. Obavijestili su da će, ako SAD nastavi podržavati rat, odustati od demokratskih kandidata na izborima u novembru, što bi za stranku vjerojatno bilo kobno.

Američka moćna elita uglavnom je ignorirala početne kritike mladih i marginaliziranih, sve dok studentski kampovi nisu počeli nicati na univerzitetima širom države prije tri sedmice. Studenti su zahtijevali trenutni prekid vatre u Gazi, obustavu finansijske i vojne pomoći Američke vlade Izraelu i obustavu univerzitetskih ulaganja iz vojne industrije koja omogućuje izraelski genocid.

Izvještavanje vodećih medija o logorima u kampusu i nasilju nad njima razotkrilo ih je kao centralne aktere u eliti moći koja održava izraelski rat i istovremeno pokušava ušutkati Palestince i kriminalizirati svakoga ko ih podržava.

Dok sam posljednjih sedmica pomno pratio američke medije, bio sam šokiran kada sam vidio kako novinari, komentatori i voditelji koriste potpuno iste riječi i izraze koje su Biden, američki i izraelski zvaničnici koristili kako bi bacili ljagu na demonstrante. Glavni mediji odaju dojam kao da kruže oko izraelskih i američkih zvaničnika kako bi pod svaku cijenu spriječili otvorenu, poštenu, sveobuhvatnu i kontekstualiziranu javnu raspravu o ponašanju Izraela, dok umjesto toga pokušavaju usmjeriti pažnju javnosti na lažne optužbe.

Zlobne kritike voditelja

Vodeći mediji naširoko su osudili studente i optužili ih za korištenje “govora mržnje i simbola mržnje” (prema riječima američkog predsjednika), podržavanje terorizma, zagovaranje uništenja Izraela, pribjegavanje antisemitskim uvredama te prijetnje i zastrašivanje jevrejskih učenika. Kamo god pogledali u kampovima studentskih protesta, medijski proroci vidjeli su “teroriste” na obuci, “antisemite” na djelu, “mrzitelje Jevreja” koji se odgajaju, univerzitete u kolapsu i “nacističke rulje” u stvaranju.

Istaknuti televizijski voditelji lansirali su strastvene, zlobne kritike protiv studenata koji su se utaborili, tražeći kraj američke uloge u izraelskom genocidu nad Gazom te mir i pravdu za sve u Palestini.

Emisija Morning Joe na MSNBC-u – navodno Bidenu omiljena – eklatantan je primjer sistemski pristranog TV-programa koji ponekad skreće u huškanje protiv studentskih protesta i univerzitetske administracije. Voditelj Joe Scarborough ustvrdio je da studenti žele “izbrisati sve Jevreje”, kako su “oni Hamas u univerzitetskim kampusima” te da “ne pomažu onima među njima koji se žele boriti protiv fašizma u Americi”. Njegov suvoditelj Mika Brzezinski rekao je da demonstracije u kampusu “izgledaju kao 6. januar”, misleći na nerede pristalica Donalda Trumpa na Capitol Hillu u januaru 2021.

Takve neutemeljene optužbe protiv demonstranata zajedničke su u različitim količinama na svim glavnim mrežama, uključujući ABC, CNN i NBC.

Većina “stručnih” analitičara, koje sam slušao na glavnim televizijskim stanicama posljednjih nekoliko sedmica kako komentiraju proteste, bili su bivši službenici Američke vlade ili sigurnosni zvaničnici ili ljudi bliski izraelskom stajalištu, uključujući bivše izraelske zvaničnike. Ponudili su i varijacije na teme terorizma, radikalizacije i antisemitizma.

Osim nekih intervjua koje sam vidio na MSNBC-u, mreže su izbjegavale pozvati Palestince i obrazovane Amerikance koji bi mogli objasniti stvarno značenje izraza koje mediji i zvaničnici smatraju uvredljivima ili prijetećima, te bi se mogli pozabaviti stvarnom prirodom i opsegom strahova tih Jevreja koji se iskreno brinu kako demonstracije utječu na njih.

“Antisemitizam” u kampusima

Nije iznenađujuće da je većina medijskih kuća prenijela izjave američkih zvaničnika protiv mirnih demonstranata u kampusima bez mnogo pažnje.

To je bilo očito, naprimjer, kada su republikanski predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson i čelnici nekoliko ključnih kongresnih odbora 30. aprila održali konferenciju za novinare, na kojoj su zaprijetili univerzitetima jer su navodno dopustili da antisemitizam buja u kampusu.

“Nećemo dopustiti da antisemitizam buja u kampusu i smatrat ćemo te univerzitete odgovornima za njihov neuspjeh da zaštite jevrejske studente u kampusu”, rekao je Johnson.

Izvještavanjem o mnogim optužbama protiv demonstranata bez ozbiljnog propitivanja ili provjere, čini se da i sami mainstream mediji prihvaćaju miješanje antisemitizma s validnom kritikom izraelske politike, na što su mnogi učenjaci upozorili da je opasna praksa. Izraelska politika koja zaslužuju kritiku uključuje očito poteze koji su u suprotnosti s međunarodnim pravom, poput širenja naselja, stavljanja palestinskih teritorija pod opsadu i izvođenje genocidnog napada na Gazu.

Dok su se glavni mediji borili sa svojom pristranošću u izvještavanju o protestima u kampusima, bilo je i ozbiljnih izvještaja i komentara upućenih ljudi koji su uistinu proveli vrijeme među prkosnim studentima, razumjeli njihove motive i razloge, te nisu bili dužni domaćim ili stranim lobijima. Svako s kim sam se susreo – naročito na univerzitetima ili u poštenijim, nezavisnim i progresivnijim medijima koji svoj posao ne vide kao podršku ratnohuškačkom ludilu moćnih elita – govorio je o mirnim, harmoničnim, često radosnim okupljanjima mnogih vjera, sa zajedničkim ciljem da pravda bude jednaka za sve.

Moralno pitanje našeg doba

Usklađivanje mainstream medija sa stavom američkih političkih elita i sva ta pretjerivanja, pogrešna tumačenja, histerije, laži i halucinacije su bez presedana. Postavlja se pitanje zašto su se američki zvaničnici i medijski čelnici koji su tradicionalno ponavljali izraelski stav i jednostavno ignorirali palestinske glasove, sada svi pobunili? Zašto bi nježni starac poput Bidena svjesno transformirao arapsku riječ “intifada” (ustanak) u ono što on naziva “tragičnim i opasnim govorom mržnje”?

Pretpostavljam da ova fanatična retorika odražava strah elite moći od izazova na domaćoj političkoj areni, prvi put ikad pitanjem vezanim za prava Palestinaca koje, također, razotkriva i suprotstavlja se izraelskom vojnom ekstremizmu i genocidu. Boje se rastuće koalicije Amerikanaca kojih nije strah osporiti neistine i izmišljotine nepokolebljivih pristalica Izraela ili ignorirati pristrane medijske objave. Trebali bi se zabrinuti jer je prošlosedmična anketa CNN-a pokazala da 81 posto Amerikanaca u dobi od 18 do 35 godina ne odobrava izraelsku ratnu politiku u Gazi, koju podržavaju Amerikanci.

Mnogi mladi demonstranti govorili su o genocidu koji je omogućio SAD u Gazi kao o “moralnom pitanju našeg doba”. Osjećaju da ne mogu šutjeti pred izgladnjivanjem koje je napravio Izrael i bombama američke proizvodnje koje pustoše Gazu.

Ali kada američki mainstream mediji iskrive ovo načelno stajalište u “antisemitsko” i “proterorističko” ludilo, tada postaje jasno da je predanost kazivanju istine u velikim dijelovima medija daleko slabija od njihove želje da budu blizu imperijalnih sjedišta ratne sile u SAD-u i na Bliskom Istoku.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera