Svirajte u Izraelu, samo se nemojte pretvarati da niste znali

Od 7. oktobra, brojni autori su napisali brojne kolumne uzalud moleći istaknute političare koji imaju moć zaustaviti genocid koji se dešava s takvom bestidnom smrtnošću u apokaliptičnim ostacima okupirane Gaze.

Ista se dinamika može primijeniti i na galeriju dotjeranih umjetnika koji tvrde da su, ne samo alergični na konformizam, nego i odbacuju kao cenzuru svaki poziv da ne zabavljaju publiku u Izraelu.

Umjesto da preklinjem Nicka Cavea, australskog pjevača, ili britanski bend Radiohead, da konačno obrate pažnju na molbe Briana Enoa, Rogera Watersa i ostalih i odustanu od nastupa u aparthejdnoj državi, moj cilj ovdje je osporiti, njihove, do sada već diskreditovane izjave kojima opravdavaju svoje namjere da sviraju u Tel Avivu.

Nakon što nije nastupio u Izraelu 20-ak godina, Cave se suzdržao od potpisivanja obećanja u organizaciji umjetnika, s namjerom pokazivanja opipljive solidarnosti sa zatvorenim Palestincima, da će bojkotovati turneje u Izraelu nakon još jedne izraelske ubilačke groznice u Gazi.

Ovako je Cave kasnije obrazložio tu odluku: „Nešto mi je smrdilo u vezi te liste. Onda sam shvatio da ne samo da ne potpisujem listu, nego isto tako i ne sviram u Izraelu i to mi se učinilo kukavičkim, zaista.“

To lobiranje je, dodao je Cave, predstavljalo „javno poniženje“ koje je očito pojačalo njegovu odlučnost da odbaci uvod i nastupa u Izraelu.

„Odjednom je postalo izuzetno važno zauzeti stav protiv onih ljudi koji pokušavaju ukinuti muzičare, maltretirati ih, cenzurisati i ušutkati ih … pa biste zapravo mogli reći da me BDS nagnao da sviram u Izraelu“, izjavio je Cave, referirajući se na pokret Bojkot, povlačenje investicija i sankcije.

U ovom laskavom konstruktu, Cave je prikaz principijelnog otpadnika koji se opire „vjekovnim“ odbacivačkim silama riješenim da ušutkaju njega, a samim time i njegovu umjetnost.

Lažna premisa

U pismu koje je 2017. poslao svom „heroju“ Brianu Enou, britanskom muzičkom stručnjaku koji stoji iza pokreta bojkota, Cave je insistirao da on ne podržava izraelsku vladu, koja je kriva za „nepravde koje trpi palestinska populacija“.

No, kao i izraelska vlada od koje se distancira, Cave je reciklirao staru priču da diskredituje pokret BDS tvrdeći da „bojkot Izraela može biti posmatran kao antisemitski u svojoj srži“.

Cave je predložio da Eno umjesto toga usvoji zdraviji pristup putovanjem u Izrael kako bi podijelio svoj prezir prema „trenutnoj vlasti“ s „novinarima i izraelskim narodom… a zatim da održi koncert u razumijevanju da je svrha vaše muzike da se obraća boljim anđelima izraelskog naroda“.

Caveova opomena temelji se na lažnoj premisi: da su „zločini“ koje su pretrpjele generacije Palestinaca isključiva odgovornost niza izraelskih „režima“, a ne miliona Izraelaca koji su osnažili i ohrabrili te režime praktikovanjem svog demokratskog prava glasanja – više puta.

Cave je pohvalio Izrael kao „pravu, životnu i funkcionalnu demokratiju“ ali je razriješio „obične Izraelce zločina“ koje čine vlade koje su oni izabrali.

Caveovo nezrelo razmišljanje dostiglo je sramotni vrhunac u narednoj rečenici u kojoj se brka naivnost sa mudrošću.

„Koliko smo se daleko morali udaljiti od transformativne prirode muzike da osjećamo kako je opravdano koristiti muziku kao oružje i koristiti je da kaznimo obične građane Izraela za postupke njihove vlade.“

Thom Yorke, glavni vokal Radioheada, ponovio je, gotovo doslovno, ovaj argument kada je odbio reditelja Kena Loacha koji je molio popularni bend da ne ide u Izrael 2017. godine s obzirom na enciklopedijsku evidenciju nečuvenih kršenja ljudskih prava tamo.

„Svirati u nekoj državi nije isto što i podržavatu njenu vladu“, odgovorio je Yorke. „Ne podržavamo [izraelskog premijera] Netanyahua ništa više nego Trumpa, a ipak sviramo u Americi.“

Vještački monolog

Yorkeovo odbijanje BDS-a ima dozu ozbiljnosti koja nedostaje Caveovoj ljagi.

„Svrha muzike, umjetnosti i akademije”, pisao je, „je da prelazi granice, a ne da ih gradi, da otvara umove, a ne da ih zatvara, da ukazuje na zajedničku ljudskost, dijalog i slobodu izražavanja“.

Yorkeov lijepi monolog odiše nečim vještačkim. Gaza je namjerno pretvorena u ruševine. Izraelski tvorci tog rušenja ne mare za prelaženje granica, otvaranje umova, zajedničku ljudskost, dijalog i slobodu izražavanja.

Premijer Netanyahu i njegova otrovna vlada uništavaju Gazu i okupiranu Zapadnu obalu uz izričitu saglasnost, odobrenje i ohrabrenje većine Izraelaca.

Ankete dosljedno pokazuju da većina „običnih Izraelaca“ podržava svaki zloćudni aspekt genocida s ciljem da se izbriše Gaza. Zasipanje bombama. Ogromno razranje domova, bolnica, džamija, crkava, škola i univerziteta. Prisilni marševi. Blokada hrane, vode, goriva i lijekova – zlokobni plan da se Palestinci izgladnjuju do potčinjavanja i predaje.

„Bolji anđeli“ o kojima je Cave govorio, kada je poticao Enoa „da im se obrati“ kroz muziku su, kao i većina Izraela, uništeni nezasitim ubilačkim bijesom koji gori kao ogromna lomača.

Cave i Yorke svoju su sljepoću spojili s licemjerjem koje otkriva temeljnu neiskrenost.

Godine 2022. fan je izazvao Cavea da uporedi svoju glasnu, nedvojbenu „solidarnost“ s Ukrajincima sa svojim očiglednim neuspjehom da učini isto za „brutalizirane“ i „napaćene“ Palestince.

„To me rastužuje“, napisao je fan, „jer vas to stavlja na [sic] poziciju dvostrukog standarda“.

Retoričke varke

Caveov odgovor bio je pretenciozna mješavina retoričkih varki puna stadardnih izbjegavanja o tome kako „brutalni, neprovocirani napad“ nije isto što i „duboki kompleksni sukob dva naroda koji je daleko od jednostavnog“.

Cave je napisao da „duboko suosjeća“ sa „tragičnom sudbinom svih nedužnih“ i podsjetio je svog sagovornika da je pomogao prikupiti novac za škole u palestinskim „zajednicama“.

„Ali, ovo nije vrijeme za ovakve debate“, odgovorio je Cave. „Sada je vrijeme da se ujedinimo u nedvosmislenoj podršci i ljubavi za ukrajinski narod. Trenutno je u toku katastrofa i ja sam uz sve Ukrajince u ovom strašnom trenutku u historiji.“

Yorke je ponovio Caveovu snishodljivost, prekorivši pristalice BDS-a što se upuštaju u „dijalog … koji je crno-bijeli.“

Nema ništa „kompleksno“ u vezi s genocidom koji bezobzirno, s neumoljivom preciznošću izvršava okupatorska vojska koja je ubila više od 30.000 nedužnih i osakatila i traumatizirala brojne druge – uz srdačni blagoslov većine zahvalne nacije.

Pretpostavljam da su škole koje je Cave finansirao, kao i 13.000 mrtvih palestinskih beba i djece, uništene, pretvorene u paramparčad.

To je očigledna istina crno na bijelo.

Svirajte opet u Izraelu, gospodine Cave i gospodine Yorke, ako želite. Samo se nemojte pretvarati da niste znali ko je saučesnik u ovom drugom „užasnom trenutku u historiji“ i da ste im vi odabrali pjevati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.