Evropa mora predvoditi obnovu Ukrajine

Ko bi trebao platiti obnovu Ukrajine nakon rata? Netom nakon početka ruske invazije, moji koautori i ja procijenili smo kako bi to moglo koštati između 200 i 500 milijardi eura i pozvali Evropu da predvodi obnovu.

Nakon više od 500 dana smrti i razaranja, predviđeni troškovi obnove su se, u najmanju ruku, udvostručili. Zajedno sa tim rastom, hitno je pojačana potreba Evrope da istupi i preuzme odgovornost.

Razlozi za evropsko vodstvo

Iako su Sjedinjene Američke Države također jako zainteresirane za ukrajinsku budućnosti, što pokazuje ogromna ekonomska i vojna podrška, postoji nekoliko razloga zašto Evropa mora predvoditi koordiniranje i finansiranje obnove Ukrajine nakon rata.

Prvo, evropski interesi su daleko bliži ukrajinskim. Iako je SAD imao ogromne koristi padom Berlinskog zida 1989. godine, evropske države su požnjele daleko veće nagrade. Također, Evropa daleko više može izgubiti povratkom predratnog statusa quo, da ne govorimo o prijetnji nuklearnom eskalacijom.

Drugo, Evropljani moraju shvatiti kako, čak i ako američka vojna podrška Evropi i Ukrajini ostane nepromijenjena nakon predsjedničkih izbora 2024. godine – a to je veliko “ako” obzirom na trenutno stanje američke politike – entuzijazam Amerike za dugoročnom finansijskom pomoći će vjerovatno padati, bez obzira na ishod izbora. I demokrate i republikanci sve više prihvataju populističke stavove, a danas je populistima fokus većinom na domaće probleme, sa malo obzira za ostatak svijeta.

Treće, Evropska unija je već odobrila Ukrajini kandidatski status i tako priznala kako je država integralni dio Evrope i kako treba biti dio bloka. Uzevši to u obzir, Ukrajini će vjerovatno trebati značajna tehnička pomoć kako bi unaprijedila svoje standarde uprave i ispunila uvjete za pristup, a EU mora dati sve od sebe da ubrza taj proces.

Besplatna vožnja

Nadalje, evropske države decenijama besplatno jašu na američkim vojnim izdacima. Trenutno SAD troši dva puta više od država članica EU na nacionalnu odbranu, ako se gleda odnosa sa BDP-om. Kada bi SAD smanjio vojni budžet na evropski nivo, sačuvao bi 400 milijardi dolara godišnje.

Sa druge strane, ako bi Evropa povećala potrošnju na američki nivo, trošila bi najmanje 300 milijardi dolara više svake godine, što je više nego dovoljno za obnovu Ukrajine i druge stvari. Ovaj iznos bi više nego pokrio udio EU u obnovi Ukrajine poslije rata.

Naravno, možemo samo špekulirati da li bi ruski predsjednik Vladimir Putin odustao od napada na Ukrajinu da je Evropa pojačala svoje odbrambene kapacitete.

No, izvještaj francuske Narodne skupštine iz februara, u kojem se govori kako bi država potrošila svoju postojeću municiju za nekoliko sedmica intenzivnog oružanog sukoba, ne ulijeva sigurnost u vojnu spremnost evropskih država. Iako je francuski predsjednik Emmanuel Macron napravio korake ka povećanju potrošnje na odbranu, ove mjere su napravljene samo kako bi se ispunio NATO prag od 2% BDP-a.

Zašto Evropa troši daleko manje na vlastitu odbranu od SAD-a? U odličnom tekstu iz 1966. pod nazivom “Ekonomska teorija saveza”, ekonomisti Mancur Olson i Richard Zeckhauser tvrde kako veće države često preuzimaju neproporcionalno velik udio u troškovima povezanim sa akcijama koje su za zajedničko dobro.

Kanada i požari

Izdvajanja NATO-vih manjih članica ovo dokazuju. Država poput Kanade, na primjer, daje samo 1,3 posto BDP-a na odbranu jer zna kako će SAD preuzeti najveći dio tereta, čineći fluktuacije u skromnom odbrambenom budžetu relativno beznačajnima.

Daleko od toga da je ova teorija bez grešaka, kako su šumski požari ovog ljeta pokazali, kanadska Vlada ne želi puno trošiti ni na borbu protiv vatre, također. No, ona pruža uvid u to zašto SAD često plaća najveći dio troška odbrane drugih država.

Bez obzira na sve, nedavni izvještaj Instituta Kiel ističe koliko malo su neke evropske države, poput Francuske, Italije i Španije, izdvojile za pomoć Ukrajini. Iako je EU nedavno najavila izdvajanje dodatnih 50 milijardi eura do 2027. za Ukrajinu, samo trećina ove sume će biti data u obliku grantova. Ostatak će ići kao zajam koji Ukrajina vjerovatno neće moći vratiti.

Sigurno je ukrajinska obnova ogroman i skup podhvat čiji će uspjeh ovisiti o mnogo faktora, među kojima je i posvećenost same Ukrajine neophodnim ekonomskim reformama. No, evropske države se moraju suočiti sa historijskom odgovornošću da vode ovaj proces, iako to znači veći dug i sporiji rast vlastitih ekonomija u budućnosti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.