Bursać: Vučiću, vrijede li išta 102 ubijena prijedorska djeteta?

Vučić priča o ubijenoj srpskoj djeci na kostima 102 ubijena prijedorska djeteta, a da ih nije i jednom jedinom riječju spomenuo.

Predstavnici Srbije nikada nisu otišli u Prijedor i izrazili poštovanje žrtvama srpskih snaga (Al Jazeera)

Vučić priča o “ubijenoj srpskoj djeci“ na kostima 102 ubijena prijedorska djeteta, a da ih nije i jednom jedinom riječju spomenuo. Ovaj nivo bezobrazluka, bezdušnosti i morbidnosti rijetko kad se viđa.

“28 godina razmišljam kako je moguće da greškom gađate decu i starce, greške nije bilo, hteli ste da ubijete i decu i deke i bake”, rekao je bez da je trepnuo Aleksandar Vučić okupljenim u Prijedoru na obilježavanju Dana sjećanja na “Oluju“.

Stoji tako prvi u Srba ispod prijedorske “Patrije“ pa priča o stradaloj djeci. Baš u Prijedoru, baš u mjestu gdje je nacionalistička i neonacistička politika čije je bio zagovarač, ali i ideološko-politički sljedbenik ubila 3176 Prijedorčana, među kojima i 102 djeteta.

Daleko od pameti, daleko od srca

I ne pada na pamet srbijanskom Demijurgu Vučiću da pomene Velida Softića, koji je imao samo tri mjeseca kad je ubijen, tu u Prijedoru, rodnom mjestu genocida nad Bošnjacima. Ne pada na pamet Vučiću, da preko jezika i usana izgovori ime živog Fikreta Bačića, kome su četničke jedinice ubile 29 članova porodice! Ne pada na um dijaboličnom Vučiću da kaže, Fikrete, a kako li je bilo tebi kad si saznao da su ti ubijeni sin Nermin od 12 godina i kćerka Nermina od šest godina? Kako ti je bilo, Fikrete Bačiću kad si saznao da je među ubijenim i bratovljeva beba Ernest od dvije godine? Kako ti je bilo srcu, duši i mozgu kad si vidio sve te pobijene žene i djecu?

Ne pada na pamet Aleksandru Vučiću dok ispraznim, huškačkim riječima šamara potkozarsko nebo, naduto od oblaka da pita, a šta je bilo sa Havom Tatarević? Ako ne znaš, Vučiću, nani Havi Tatarević, tu iz Zecova je ubijeno njenih 6 sinova i muž. Nani Havi su oni čiju si uniformu povremeno nosio dok si na rat huškao, ubili Senada, Sejada, Nihada, Zilhada, Zijada, Nishada i muža Muharema. Sa ručka su ih odveli pred streljački stroj! Malo li je Vučiću? Malo li je?

Ne pada na pamet Vučiću da pita, a gdje vam je ta Omarska, Keraterm, Trnopolje? Gdje su vam ti logori smrti, što su umjesto zraka i vode gutali ljude kao kakve ale iz pakla? Ne pada na pamet Vučiću da pita, a gdje vam je ta Tomašica, najveća masovna grobnica nakon Drugog svjetskog rata, dragi Prijedorčani? Ili makar da upita te Prijedorčane ispred bine što mu aplaudiraju i histerično uzvikuju “Aco Srbije“, a gdje su vaši sugrađani, njih oko 500 što se vode kao nestali, a što su mučki ubijeni i što im se ni za kosti ne zna? Ne pita Vučić, kako to da majka nalazi svoga sina u pet grobnica? Ne pita, kako to da je čitava jedna liga- ehej, fudbalska liga sa Hambarina pobijena? Ne pita, šta je sa doktorom Esom Sadikovićem koga ubiše u elitocidu prijedorskom?

Ne pita Aleksandar Vučić niti za jedno ovo dijete, niti za jednu ženu, starca, niti za jedno osobu koju su progutali koncentracioni logori, Korićanske stijene i na koncu masovne grobnice.

Jer su za njega Bošnjaci, zajedno sa Hrvatima, onim iz Briševa ali i iz drugih potkozarskih mjesta neka niža bića, koja i nisu ljudi, kojima se niti za kosti ne zna i koji ni spomenika nemaju.

Pa je tako u svom morbidnom govoru Vučić spominjao krst, i krst na krst, i još veći krst za ubijene na petrovačkoj cesti, njih devetoro, ali je mučki i glasno šutio na 102 ubijena prijedorska djeteta u kući njihovoj-bez spomenika ostavljenoj. I tako je nesporni vladar Srba u avgustovskoj prijedorskoj noći opet svijetu isporučio vječno isti narativ o ugroženim Srbima, koji su valjda zarad te “ugroženosti“ porodili monstrume i organizacije, koje su započele i dovršile genocid. A rodno mjesto genocida jeste i Prijedor i Kozarac. Srebrenica je bila ona najvidljivija, logistička finalizacija genocida.

Pa se tako Aleksandar Vučić, zajedno sa Dodikom prometnuo i to baš ovdje u Prijedoru u nekakvog novog, a uvijek istog i starog ratnohuškačkog zavjerenika, kome krv i osveta ne izlazi iz usta, kome zajedno sa Dodikom horski pozivi na neki “novi vrli srpski svet“, pun jeda i mržnje ne silaze sa usana.

Nezgodacija zvana povratnici

I šta da kažu oni malobrojni povratnici u Prijedor, a koj nisu Srbi? Šta da kažu ljudi iz dijaspore, koji su danas imali (ne)sreću da se nađu u Prijedoru? Da li samo da zatvore prozore, učahure se u svoj getoizirani mikrosvijet i da sačekaju da Oluja beščašća prođe, pa da nastave se prividnim životom prijedorskim? Ili možda da opet stave čaršafe bijele na prozore i trake bijele oko ruku, da se samoizoluju i čekaju? Da čekaju tako zaboravljeni od svih-i lokalnih, i antitetskih, i državnih vlasti u svom limbu u kome stalno i uvijek ima četnika na izvoz, samo pravde i sreće nema pa nema!?

Obilježavanje Oluje, koje nema veze sa Olujom

Na koncu osim par imena i prezimena, nema u pričama Dodikovim, u pričama Vučićevim, u pričama Porfirijevim istine o stradalnicima “Oluje“, jer su oni više-manje nebitni. Jer se zbog njih ovo okupljanje i nije desilo. Sve što smo mogli pogledati u dva sata bila je parada neočetništva sa silnim izljevima mržnje i bijesa.

Kako se kome ćefnulo.

Dodik je na dnevnopolitičkom nivou prijetio članu Predsjedništva BiH Denisu Bećiroviću, nazivajući ga ludakom. Vučić je prijetio naizmjenično međunarodnoj zajednici, Americi i imaginarnim Srbima- neprijateljima srpstva. Svako se o svom zlu, sa zlom u sebi zabavio, pljujući u konačnici jednako i na žrtve Oluje, ali i na žrtve zločina monstruoznih u Prijedoru okolini.

A ta 102 ubijena prijedorska djeteta, gledaju negdje sa visine ovu tužnu, jadnu i bijednu farsu u režiji Dodika, Vučića i patrijarha Porfirija. Gledaju to nebeska djeca i pitaju zašto? Pitaju kako? Pitaju se, zar je moguće nakon 31 godine slušati one koji su zločince podržavali, baš na mjestu zločina, kako niti jednom riječju ne spomenuše nas-ubijenu djecu?

A možda je tako i bolje. Možda je bolje što ni Porfirije, ni Dodik ni Vučić ne spomenuše niti jednom riječju malene meleke, da im ne kradu nebeski mir.

Da se ne zaboravi. Imena i prezimena ubijene prijedorske djece koja spomenika nemaju:

Alagić Sulejman, 17 godina
Ališić Anel, 15 godina
Ališić Muhamed, 17 godina
Bačić Elvisa, 11 godina
Bačić Ernest, 3 godine
Bačić Ferida, 13 godina
Bačić Jasmin, 8 godina
Bačić Nermin, 13 godina
Bačić Nermina, 6 godina
Bačić Sabahudin, 13 godina
Bačić Semir, 5 godina
Bačić Sudbin, 17 godina
Bačić Refika, 5 godina
Bačić Zikret, 16 godina
Bačić Zikreta, 10 godina
Bašić Maida, 12 godina
Bašić Enver, 15 godina
Behlić Aladin, 13 godina
Behlić Anel, 1 godina
Behlić Ermin, 16 godina
Behlić Senadin, 9 godina
Bešić Edin, 15 godina
Bešić Kemal, 15 godina
Blažević Suad, 17 godina
Brdar Emsud, 16 godina
Brdar Jasmin, 16 godina
Brdar Samir, 15 godina
Čaušević Edin, 16 godina
Čaušević Emir, 16 godina
Dedić Damir, 16 godina
Dedić Elvis, 17 godina
Dolić Vjekoslav, 16 godina
Duračak Džemal, 16 godina
Duratović Enes, 17 godina
Duratović Halid, 15 godina
Dženanović Ajdin, 8 godina
Dženanović Alen, 4 godine
Dženanović Idriz, 15 godina
Dženanović Maida, 17 godina
Đonlagić Fehim, 17 godina
Ejupović Edis, 17 godina
Forić Amir, 11 godina
Forić Mirsad, 17 godina
Habibović Almir, 17 godina
Hadžić Jasim, 17 godina
Hajrudin Jasmin, 17 godina
Harca Miroslav, 17 godina
Hegić Fahrudin, 16 godina
Hegić Fikret, 17 godina
Hodžić Alija, 17 godina
Hopovac Adis, 5 godina
Hopovac Ibrahim, 7 godina
Horozović Nermin, 11 godina
Horozović Nermina, 15 godina
Hrnić Zlata, 15 godina
Jakupović Armin, 14 godina
Kadić Dževdet, 17 godina
Kadić (Abdulah) Edin, 17 godina
Kadić (Dževad) Edin, 18 godina
Kadić Elvis, 15 godina
Kadirić Admir, 17 godina
Kadirić Fahrudin, 16 godina
Kadirić Nedžad, 16 godina
Kadirić Sanel, 14 godina
Kadirić Suad, 17 godina
Kaltak Almir, 16 godina
Karagić Amir, 15 godina
Karagić Jasmin, 15 godina
Karagić Samir, 17 godina
Karagić Elvir, 16 godina
Kenjar Muhamed, 10 godina
Mahmuljin Faruk, 17 godina
Mahmuljin Midhat, 16 godina
Marošlić Almir, 15 godina
Matanović Ervin, 16 godina
Matanović Goran, 14 godina
Matanović Zoran, 17 godina
Matanović Predrag, 17 godina
Mešić Elvedin, 17 godina
Mlinar Luka, 15 godina
Muhić Nedžad, 17 godina
Mulalić Emira, 5 godina
Osmanović Muharem, 17 godina
Pašić Sakib, 16 godina
Poljak Ilijaz, 17 godina
Pranjić Krešimir, 14 godina
Ramulić Kemal, 17 godina
Redžić Almir, 14 godina
Redžić Namir, 3 godine
Redžić Vahid, 8 godina
Rizvanović Elvis, 14 godina
Salihović Midhet, 15 godina
Selimović Elvir, 17 godina
Sječić Edin, 17 godina
Softić Velid, 3 mjeseca
Švraka Mirsad, 17 godina
Talundžić Almir, 17 godina
Tatarević Amir, 17 godina
Tukerić Stipo, 14 godina
Vojniković Sanel, 15 godina
Zulić Admir, 17 godina
Žerić Armin, 17 godina

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada