Prigožinova smrt neće ispraviti Putinovu pogrešnu procjenu
Pobuna grupe Wagner je simptom unutarelitnih tenzija koje neće nestati smrću njenog vođe.
Kada su ga pitali o budućnosti šefa grupe Wagner Jevgenija Prigožina, koji je upravo izveo pobunu u Rusiji, direktor CIA-e William Burns upozorio je da je „[ruski predsjednik Vladimir] Putin neko ko općenito misli da je osveta najbolja kad se služi hladna“. Dvadesetrećeg avgusta, tačno dva mjeseca nakon njegove kratkotrajne pobune, u Rusiji se srušio privatni avion u kojem je navodno bio Prigožin.
Neki su već Burnsu pripisali zasluge da je predvidio Prigožinov pad, ali za mnoge posmatrače dešavanja u Rusiji, ovakav razvoj događaja nije bio iznenađenje. Putin ima dugu historiju uklanjanja onih koje doživljava kao izdajnike.
Tokom svoje političke karijere, Putin je jasno dao do znanja da cijeni odanost iznad svega. U 1990-im, kada je bio zamjenik gradonačelnika Sankt Peterburga i kada njegov tadašnji šef gradnačelnik Anatolij Sobčak nije ponovo izbaran, Putin je navodno odbio ponudu da radi za Sobčakovog rivala izjavivši: „Bolje je biti obješen zbog lojalnosti nego nagrađen za izdaju“. U intervjuu iz 2016, upitan je šta se „ne može oprostiti“; na što je bez oklijevanja odgovorio: „Izdaja.“
Otkad je preuzeo vlast 2000, mnogi koji su mu se zamjerili umrli su pod misterioznim okolnostima: od generala Aleksandra Lebeda, veoma popularnog guvernera koga su smatrali potencijalnim Putinovim rivalom, koji je umro u padu helikoptera 2002, do oligarha Borisa Berzevoskog koji je finansirao napore opozicije nakon što je otišao u egzil u London, gdje je umro pod sumnjivim okolnostima 2013.
Napadi na bivše špijune
Napadi na bivše špijune Aleksandra Litvinjenka u Londonu 2006. i Sergeja Skripala u Salisburyju 2018. istakli su da je Putin spreman izazvati međunarodni gnjev kako bi se osvetio. Jednom od muškaraca kojeg britanske vlasti sumnjiče za ubistvo dodijeljene su državne počasti za njegovo „služenje domovini“.
Invazija punog obima na Ukrajinu koju je Putin pokrenuo u februaru 2022. potaknula je na dodatno poravnavanje računa. U proteklih godinu i po zabilježen je niz smrti bivših ruskih zvaničnika i biznismena, ne samo u Rusiji, nego i u inozemstvu. Od ljudi koji su pali s prozora i brodova do čitavih porodica koje su ubijene, morbidna putanja visokopozicioniranih ljudi koji su pronađeni mrtvi postala je čak tema podcasta.
Prigožinova pobuna ne samo da mu je stavila metu na leđa, nego je i pokrenula talas otpuštanja vojnih zvaničnika. General Sergej Surovikin, koga je Prigožin javno hvalio za razliku od drugih ruskih zapovjednika i odbrambenih zvaničnika, nestao je nakon pobune. Dvadeset i trećeg augusta ujutro, pojavili su se izvještaji o njegovoj službenoj smjeni s dužnosti šefa ratnog zrakoplovstva.
Drugi smijenjeni general, Ivan Popov, također nije viđen nakon što je ruski zakonodavac javno podijelio audiosnimak na kojem on kritikuje vojsku.
Iako je još nejasno šta se desilo s privatnim avionom koji je navodno prevozio Prigožina, a istinu možda nikada ni nećemo saznati, očito je da Kremlju ne smeta da javnost o tome priča.
Premda su ruski državni mediji i institucije često izbjegavali izvještavati o sumnjivim smrtnim slučajevima i atentatima, avionska nesreća u kojoj je navodno ubijen Prigožin dobro je medijski propraćena. Ruske zrakoplovne vlastio brzo su objavile spisak putnika iz aviona, dok je posmatračima bilo dozvoljeno da priđu blizu mjesta nesreće.
Poruka ruskoj eliti
Jasno je da Kremlj pokušava poslati poruku ostatku ruske elite, u kojoj su se u proteklih godinu i po jasno vidjele tenzije, pa čak i otvoreno neslaganje zbog rata u Ukrajini. Utjerivanje straha je Putinov način da osigura unutrašnju koheziju i poslušnost, ali to mu je i krajni domet.
Nezadovoljstvo u redovima vojske raste i slabo je vjerovatno da će Prigožinovo ubistvo to potisnuti. Ekonomska elita je također nezadovoljna jer sankcije Zapada uzimaju danak, a kraj rata u Ukrajini se ne nazire. Odljev kapitala je prisilio Kremlj da pribjegne strogim mjerama kako bi obuzdao ruske oligarhe, zaplijenivši im dio imovine i izvršivši pritisak na njih da vrate svoje bogatstvo u državu.
Nedavno je pad rublje prisilio rusku vladu da poduzme nepopularne ekonomske mjere, povećavši kamatnu stopu i kontrolu kapitala. Zatražila je od izvoznika da prodaju stranu valutu kako bi podržali rublju, a Kremlj je nagovijestio da će goniti one koji se ne povinuju.
Ekonomska kriza utječe ne samo na bogate, nego i na srednju klasu i siromašne. Podrška mobiliziranim vojnicima i njihovim porodicama crpi državnu blagajnu, dok socijalne mjere privremeno uvedene zbog siromašnih možda neće dugo moći biti na snazi.
Dio Putinove pogodbe s ruskim narodom bio je da obezbijedi sigurnost, stabilnost i minimalni nivo sociekonomskog komfora. Sve to sad brzo nestaje.
Krvavo poravnavanje računa i rastući osjećaj nesigurnosti zbog stalnih ukrajinskih napada dronovima i operacijama sabotaže na ruskoj teritoriji vraćaju loša sjećanja na haotične 1990-e, kada su organizovani kriminal i teroristički napadi užasavali obične Ruse.
Putionova pogodba se ruši. Invazija punog obima na Ukrajinu velika je pogrešna procjena. Putin je možda slijep za ovu stvarnost, ali mnogi oko njega nisu. Prigožinova sudbina otkriva kako rat koji je Putin pokrenuo može najbliže saveznike učiniti najgorim neprijateljima.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.